Gomilanje ruskih trupa na ukrajinskoj granici koje ovih dana doživljava vrhunac gurnulo je baklju finlandizacije u ruke Ukrajinaca
Piše: Faris Marukić
Finlandizacija, po
definiciji, označava proces kojim jedna moćna država tjera manju susjednu
državu da se suzdrži od suprotstavljanja njenim vanjskopolitičkim pravilima,
dok joj dozvoljava da zadrži svoju nominalnu nezavisnost i vlastiti politički
sistem. Izraz znači "postati poput Finske" koji se odnosi na uticaj
Sovjetskog Saveza na politiku Finske tokom Hladnog rata. Finlandizacija, ta za
Fince jezička bedastoća, sada je došla u Ukrajinu. Tamošnje vlasti, ali i
javnost doživjele su je kao uvredu. Možda su to trebali svariti kao mi ovdje
tzv. balkanizaciju, ali valjda ponegdje ponos još ima neku ulogu.
Kao jasan obris ta
donosi finlandizacija jeste finski odnos prema spisima nobelovca Aleksandra
Solženjicina koji nisu tokom Hladnog rata objavljeni u Finskoj. Umjesto toga,
prevedene su na finski i štampani u Švedskoj. Rusija je u finskoj javnosti
postala „bad guy“ tek od 2014. godine i anektiranja Krima.
Gomilanje ruskih
trupa na ukrajinskoj granici koje ovih dana doživljava vrhunac gurnulo je
baklju finlandizacije u ruke Ukrajinaca.
Prošle sedmice
objavljeno je da francuski predsjednik Emanuel Makron, kao jednu od opcija,
predlaže finlandizaciju Ukrajine. Da li zbog negativnih reakcija, ili to zaista
nije rekao, predsjednik Macron izjavio je da je pogrešno citiran. Zanimljivo da
je on samo jedan u nizu „pogrešno citiranih“ od ponovnog podgrijavanja rata u
Ukrajini -moguće jer se radi o nekoj vrsti probnih balona.
Henry Kissinger je
još 2014. ustvrdio da bi finlandizacija bila dobro rješenje za Ukrajinu. Zemlja
bi, po njemu, bila slobodna da izabere svoj domaći politički sistem i da se
ekonomski i politički povezuje sa Zapadnom Evropom – samo ako bi se uzdržali od članstva u
NATO-u.
Bliski saradnci
ukrajinskog predsjednika izjavili su za Radio Slobodna Evropa da pomen
"finlandizacija" izaziva zabrinutost u kabinetu Zelenskog.
"Ovo je
neprihvatljivo za Ukrajinu", rekao je Oleksij Melnik, direktor Programa za
vanjske odnose i međunarodnu sigurnost u Centru Razumkov, kijevskom trustu
mozgova.
Ruska prijetnja
Ukrajini i stidljivi prijedlozi njene finlandizacija, ohrabrili su Fince. Sada oni otvorenije nego prije raspravljaju o
ulasku u NATO, jer nekada jaka opozicija sve više slabi. Ali Finci su također
svjesni da imaju delikatan odnos s Rusijom i paze da nepotrebno ne provociraju
predsjednika Vladimira V. Putina, iako je strah od Rusije sada daleko manji.
Otpor NATO-u bio je uzrokovan i djelovanjem nekih zapadnih kreatora politike
koji su, daleko od fronta Hladnog rata, omalovažavali stav Finske i skovali termin
„finlandizacija“ kao sinonim za kapitulacionizam.
Finska i Ukrajina
imaju dosta sličnosti i razlika. Ukrajina je, sa svojih 44 miliona stanovnika,
osam puta veća Finske, dok je BDP po glavni stanovnika čak 10 puta veći u
Finskoj nego u Ukrajini.
Ali Finska i
Ukrajina takođe imaju mnogo toga zajedničkog. Narodi obje zemlje živjeli su
više generacija sa ili u sjenci svog
jačeg ruskog susjeda i danas shvataju da treba da osmisle mudru politiku u
balansiranju svog diplomatskog i strateškog stava između suprotstavljenih
zahtjeva Rusije i Zapada.
Lideri obje zemlje
napravili su užasan izbor tokom Drugog svetskog rata da stanu na stranu
Nijemaca, i na kraju su bili kažnjeni od Moskve za taj izbor, ali nove
generacije ne bi trebale da nose taj teret.
Obje zemlje su izgubile značajne
dijelove zemlje koji su sada pod
pod ruskom kontrolom. Obje zemlje sada imaju mlade, pametne,
reformističke lidere.
Dakle, ono što
Ukrajini sada treba jeste jasna garancija nezavisnosti, a ne guranje u javni
prostor izraza koji zemlju prikazuju slabom, bez vlastite politike. Ako ovu
zemlju treba finlandizirati neka to bude u ekonomskom smislu.