Stari grad Klobuk

Stari grad Klobuk se nalazi iznad sela Aranđelova i doline rječice Sušice ispod strmih stijena - na jugu, i sela Klobuk uz put za Nikšić-na sjeveru. Do grada se stiže s puta za Nikšić, šumskim putem koji su vjerojatno gradile austrijske trupe. Na tom putu je nekoliko suvozidnih prepreka u vidu zidova i artiljerijskih gnijezda.

Grad je izvorno bio dio srednjovjekovne župe Vrm. Župa je zauzimala prirodnu cjelinu koju danas na sjevernoj i istočnoj strani omeđuju granice s Crnom Gorom, na jugu dolina rječice Sušice, a na zapadu Trebišnjica od ušća Sušice na sjever do granice s Crnom Gorom.

Konstantin Porfirogenet u djelu De administrando imperio polovinom 10. vijeka navodi u oblasti Travunije grad tò Ormóς u župi Vrm. Ljetopis popa Dukljanina, spominje devet župa Travunije, a među njima i župu Vrmo. Isti izvor navodi Klobuk za vrijeme dukljansko-bizantskog sukoba 1042-1043. godine.

Od kraja 12. vijeka trebinjska oblast je u posjedu Nemanjića do 1377. godine kada je došla u sastav bosanske srednjovjekovne države. U vrijeme borbi između Nikole Altomanovića s knezom Lazarom i banom Tvrtkom 1373. godine, Altomanović se povlačio prema Primorju računajući da će naći spas u Klobuku, ali ga plemići Zorke (Sorche) nisu pustili u utvrđenje.

Do 1391. župa Vrm s gradom Klobukom bila je u posjedu velikaša Sankovića, a od 1395. do 1442. godine u posjedu Pavlovića, jedne od tri najveće plemićke porodice srednjovjekovne Bosne. U ratu 1438. godine osvojio je Stefan Vukčić Trebinje i doveo do zategnutih odnosa s Dubrovčanima.

Radoslav Pavlović je vratio Trebinje pod svoju vlast 1439. godine, ali se u svojim primorskim posjedima više nije osjećao siguran, pa Dubrovčanima nudi prodaju Trebinja. Profesor Sima Čirković navodi da su uz to tražili i Klobuk. U Dubrovniku se već 29.04.1441. javljaju izbjeglice iz Vrma koje su se sklonile pred navalom Kosačine vojske.

Poslije smrti Radoslava Pavlovića njegovi posjedi prelaze u ruke Kosača. Prema poveljama iz sa sredine 15. stoljeća Klobuk je bio u posjedu Stjepana Vukčića Kosače.

Poslije sukoba s Dubrovnikom, a naročito od 1454. godine sve više se u dubrovačkim spisima javljaju dokumenti o raznim trgovačkim aktivnostima ljudi iz okoline Trebinja i okolnih mjesta. Značaj grada Klobuka tokom 15. vijeka proizilazi iz činjenice da je u njemu, u ime gospodara vladao knez, a uz njega i kastelan kao vojni zapovjedni.

Ne zna se tačno kada su Osmanlije zauzele Klobuk moralo biti poslije smrti hercega Stjepana, do prvog spomena nahije Vrm ili Klobuk 1477. godine. Profesor Hazim Šabanović navodi da je do 1485. Godine nahija Vrm ili Klobuk pripadala kadiluku Drina, do 1532. Novskom kadiluku, a potom Cerničkom kadiluku.

Važnost Klobuka je porasla početkom 18. vijeka. Osmani su Karlovačkim mirom 1699. godine izgubili primorske gradove Novi i Risan. U novonastaloj situaciji Klobuk je postao najisturenija tačka ovog dijela osmanske teritorije prema Veneciji i Crnoj Gori. Tada je pripadao kadiluku Nova Bekija.

Majsori iz Dubrovnika popravili su grad početkom 18. stoljeća.

U to vrijeme gubi se ime Vrm, a javlja se novi naziv Korjenići. Poslije pada Risna muslimansko stanovništvo se naselilo u Korjeniće, u neposrednoj blizini Lastve. Klobučka kapetanija je osnovana između 1699. i 1703. godine. Od početka 18. vijeka u tvrđavi Klobuk je bilo sjedište kapetana, dizdara, aga, ćehaja.

Svi kolobučki kapetani su bili iz porodice Kapetanovića, koja vuče porijeklo od Agbabića, a dizdari iz porodice Begovića, također doseljene po padu Risna. Ćehaje su bile iz porodice Šahovića.

Požunskim mirom 1805. godine, za vrijeme napoleonskih ratova dobila je Francuska Dalmaciju. Odmah iduće godine su Francuzi ušli u Dubrovnik i nastojali da okupiraju i Boku Kotorsku. U Boki su se Francuzi sukobili s Rusima čija je mornarica već bila u tom gradu.

Profesor Hamdija Kapidžić navodi da su Rusi pridobili crnogorskog vladiku Petra I, a da su Francuzi pridobili na svoju stranu viđenije hercegovačke velikaše. U tim međusobnim borbama koje su se vodile oko Boke Kotorske i oko Dubrovnika, neposredna okolina ovog potonjeg,Trebinje i Klobuk bili su strateški važni za obje strane. Zato su Crnogorci uz pomoć Rusa nastojali zauzeti grad Klobuk. Početkom jula 1807. godine došlo je do sukoba dvije zaraćene strane oko Klobuka koji su Crnogorci i Rusi htjeli zauzeti. Prema francuskim izvorima borbe oko opkoljenog Klobuka su se vodile od 7. do 16. 07. 1807. godine. Opsjednutim braniocima došli su u pomoć hercegovački velikaši s Ali-agom Dedićem i francuske trupe iz Dubrovnika pod komandom generala Lonea i razbili opsadu.

U prvoj polovini 19. vijeka česti su bili sukobi između hercegovačkog vezira Ali-paše Rizvanbegovića i Crnogoraca. Klobuk je bio 1858. godine, poslije Grahovske bitke, opsjednut trupama iz Crne Gore. Osmanske vlasti su 1866. godine dale sagraditi karaulu Aziziju.

Od tada pa do 1878. godine u Klobuku je bio manji odred redovne osmanske vojske, koja se povukla uoči austrougarske okupacije. U Klobuk su ušli Korjenići i pružili posljednji otpor austrijskim trupama u septembru 1878. godine. Austrijska vojska je od 10. do 20. 09. 1878. gađala klobučki grad i potpuno ga razorila.

Značaj Klobuka je bio i u tome što je to bila pogranična tvrđava čije su trupe sprečavale šverc robe u oba pravca na relaciji primorje-Bosna i Hercegovina.

(Ova priča je dio serijala #StarigradoviBiH, o važnim kulturno-historijskih centrima iz Bosne i Hercegovine. Serijal predstavlja politicki.ba uz podršku kompanije BH Telecom)