Zašto su migranti potrebni Bosni i Hercegovini?

09.11.2020. 18:34

politicki.ba

Što prije shvatimo da su sva uspješna društva, uspješna jer su olakšali ulazak stranaca u zemlju i zato jer su se stranci odlučili doći i ostati u tim zemljama, prije ćemo vidjeti napredak i u Bosni i Hercegovini.

Zašto su migranti potrebni Bosni i Hercegovini? - slika 1

Piše: Alida Vračić*

Da bismo razumjeli zašto je migracija bitna, i zašto su migranti potencijal za bilo koje društvo, naročito za male zemlje kakva je Bosna i Hercegovina, potrebno je da znamo kako izgleda naša demografska slika.

Bosnu i Hercegovinu je napustilo pola njenog stanovništva od devedesetih godina na ovamo a zadnje projekcije jasno ukazuju da će Bosna i Hercegovina do 2050. godine dodatno izgubiti dodatnih skoro 29 posto stanovništva, kako zbog masovnih odlazaka tako i zbog starosti stanovništva. Ta dva trenda su nezaustavljiva.

Prema podacima Unije za održivi povratak BiH koja vodi evidenciju od 2013. godine, do kraja prošle godine, BiH je napustilo više od 200.000 ljudi.

Broj rođene djece tj. stopa fertiliteta Bosne i Hercegovine jedna je od najnižih u Evropi i iznosi 1,26, dok je u ostatku Evropske Unije taj procent veći i iznosi 1,59 odto. Čitav region, uključujući BIH, ima više od 15 procenata koje ima 65 godina ili više. Sa ovim trendom, do sredine ovog vijeka ova brojka će dostići 26 posto.

S druge strane, populacione politike, uvođenje raznih davanja porodiljama, fleksibilni rad i slično, iako neophodne, čak i u najviše razvijenim zemljama (Francuska) dugotrajno donose vrlo, vrlo ograničene rezultate, i zato je potrebno zaista ozbiljno otvoriti priču o imigraciju.

Migranti kao prijetnja

Migracija je jedno od najkontroverznijih pitanja ne samo u BiH, nego globalno.

Bez obzira je li rasprava usmjerena na ekonomiju ili porijeklo migranata ili njihovu religiju, oni su uglavnom označeni kao (loši migranti) protiv (dobrog domaćeg stanovništva).

Ali ako malo bolje analizirate iskustva drugih zemalja koja imaju iskustva sa migracijom, slika je potpuno drugačija.

Zapravo, sva uspješna društva, su uspješna jer su olakšali ulazak stranaca u zemlju i zato jer su migranti odlučili ostati u tim zemljama. Iako trenutno izgleda nezamislivo, migracija svima koristi na mnogo načina. Migranti nalaze poslove tamo gdje nedostaje radne snage i gdje lokalno stanovništvo ne žali da radi. Započinju novi posao, donose različite vještine i pomažu u pokretanju novih vrijednih ideja. Imaju porodice i pomažu u plaćanju za starije generacije, naročito u društvima koja ubrzano stare, kakvo je i bh. društvo. U Bosni i Hercegovini se trenutno nalazi više hiljada migranata, ljudi koji svoj put uglavnom žele nastaviti dalje prema zapadnoj Evropi, ali zasigurno ima i dio onih koji bi se uz neke osnovne uslove ipak zadržali i nastavili svoj život u BiH.

Nažalost percepcija migranata kao stvarne, kulturne, ekonomske, čak i fizičke prijetnje je sveprisutna, naročito u sredinama gdje je i najveća koncentracija migranata.

Lokalno stanovništvo se uglavnom nada da će većina njih otići iz BiH, bez konteksta da oni koji žele ostati mogu postati dio društva koje doprinosi razvoju BiH.

Djeca izbjeglice i migranti iz smještajnih centara Sedra, Borići i Bira u Bihaću, imaju priliku učiti bosanski jezik, neki idu u školu, i sasvim je realno zamisliti da će neki od njih željeti ostati i graditi svoj život u BiH.

Velika potreba za radnom snagom

Uspješne kompanije u BiH, udruženja i samostalni poslodavci trebaju radnike da bi nastavili uspješno poslovanje i u budućnosti. Kao posljedica masovnog iseljavanja, nedostaje svih radnika, od pekara do mehaničara.

Mnogi poslodavci su suočeni sa opasnošću da potpuno ostanu bez kvalificiranih radnika, jer ih je sve teže pronaći, a još teže zadržati.

BiH nije poseban slučaj jer se čitav region suočava sa sličnim problemima.

Prije pojave pandemije, Hrvatska gospodarska komora (HGK) je procijenila da je tokom turističke sezone za rad u turističkom sektoru potrebno 15.000 do 20.000 radnika kako bi se zadovoljili osnovni turistički standardi.

Mnoge industrije pate jer domaća radna snaga nije u mogućnosti pružiti potrebnu opskrbu.

S druge strane, trenutni broj stranaca u regiji čini relativno mali postotak stanovništva. Prema statističkim podacima o migracijskom profilu susjedne Srbije u imigrantskoj populaciji (osobe koje ostaju duže od 12 mjeseci), većina je iz Kine (17,4%), Rusije (13,5%), Sjeverne Makedonije (6,9%), Rumunije (6,7%) i Libija (6,1%).

Na kraju 2017. godine bilo je 20.524 stranca s dozvolom privremenog boravka.

Bosanska služba za poslove sa strancima odobrila je 2014. godine ukupno 11.022 privremena boravka, od kojih je privremeni boravak odobren u 4.725 slučajeva, a produžen u 6.297 slučajeva.

Najznačajniji broj odobren je građanima Srbije, Turske, Kine i Hrvatske. Kada su u pitanju izbjeglice i azilanti, situacija je još kompliciranija, procedura dobivanja azila je dugotrajna (u Bosni i Hercegovini 197 dana) i neizvjesna, a tek po dobivanju izbjegličkog statusa migranti mogu očekivati da pronađu neki posao.

Socio-ekonomski uslovi diktiraju odnos prema migrantima

Od 2015. godine, kao rezultat izbjegličke krize, regija, samim tim i Bosna i Hercegovina je zabilježila hiljade dolazaka migranata.

Brojke su se znatno povećale u 2018./2019. godini. Tada je, procjenjuje se, pristizalo 400 migranata dnevno.

Većina migranata u Bosni, su Afganistanci - iz provincija Kabul, Parwan i Kunduz, Sirijci i drugi, mnogi u porodicama, ili skupinama s djecom. Bježeći od rata i teških uslova u svojim zemljama, mnoge izbjeglice samo prolaze kroz regiju, a u stvarnosti, minimalan broj onih koji odluče ostati.

Međutim, oni koji bi razmotrili ostanak nisu u mogućnosti to učiniti.

Gledajući iskustva drugih zemalja koje se suočavaju sa velikim brojem izbjeglica i njihove imigracijske politike, pravno bi moglo biti moguće da države legaliziraju njihov boravak davanjem određenoh prava, na primjer, boravka.

Takav postupak omogućio bi im rad i ulazak na tržište rada, ali također i učinkovitije upravljanje migracijama.

Postoji duboko nepovjerenje prema izbjeglicama i postoji značajna razlika između percepcije i stvarnosti izbjegličke situacije.

Bez valjane dokumentacije potrebne za pristup tržištu rada ili iznajmljivanje imovine, izbjeglicama u regiji uskraćuje se prilika da grade život za sebe u zemlji. Suprotno tome, iskustva drugih zemalja sugeriraju da bi sveobuhvatne politike mogle dovesti jedan udio imigranata na tržište rada, ali za to je potrebna politička volja.

Šta su iskustva iz svijeta?

Gotovo 1,2 miliona ljudi zatražili su azil u Njemačkoj tokom vrhunca migrantske krize 2015. i 2016. godine.

Iako je i u Njemačkoj bilo mnogo otpora, početni prioriteti njemačke vlade bili su registriranje i smještaj velikog priljeva dolazaka, a zatim pohađanje integracijskih i jezičkih kurseve s ciljem ulaska na tržište rada.

Iako Njemačka procjenjuje da će se investiranje u obrazovanje i prekvalifikaciju migranata vidjeti nakon nekoliko godina, nedavno istraživanje Federalnog ureda za migracije i izbjeglice pokazalo je da je gotovo 35 posto izbjeglica koje su u Njemačku stigle 2015. godine našlo posao do 2018.

Istraživači su također otkrili da su mnoge izbjeglice uspjele naći posao unatoč jezičnim poteškoćama i nedostatku formalnih stručnih kvalifikacija koje su obično vitalne za osiguravanje zaposlenja u Njemačkoj.

Upravo oni su vitalni za održavanje penzionog i socijalnog sistema.

U jeku pandemije, Njemačka je upravo posegnula za migrantskim i izbjegličkim zajednicama za pomoć u suočavanju s pandemijom koronavirusa. Očekivani nedostatak medicinskog osoblja i poljoprivrednih radnika za ovogodišnju berbu otvorio je put za mnoge migrante.

U jednoj od pokrajina, pozvani su svi stranci doktori, koji još nemaju dozvolu za bavljenje medicinom a mogu pomoći da se jave.

Takođe, izbjeglice koje nemaju formalno stručno obrazovanje, mogu steći specijalističke vještine, mehaničari, stolari, poljoprivrednici.

Mnoge firme su spremne uložiti vrijeme i novac, prihvatiti birokratske prepreke i prevladati kulturološke razlike jer im je potrebna pouzdana radna snaga.

Drugi primjer je Italija koja već desetljećima ima imigrante, naročito na Siciliji, i koji su prilično integrirani i mnogi imaju priliku da rade.

U jeku pandemije Covid/19, Italija je definirala način za desetine hiljada migranata bez dokumenata da postanu legalni rezidenti podnošenjem zahtjeva za radne dozvole.

Prema procjenama iz 2019. godine u Italiji živi oko 560.000 migranata koji nemaju radne dozvole ili dokumente boravka.

Nova politika stvara put prema regulativi za ljude bez dokumenata koji rade u poljoprivredi i kao kućni pomoćnici. Boravišne dozvole izdane prema pravilima i za sada vrijede šest mjeseci.

Pametne politike, hrabri političari i mediji su ključni

Dobro upravljanje migracijama zahtijeva jednako učinkovitu komunikaciju s javnošću, kako bi svi mogli razumjeti šta se događa u njihovom društvu.

Imigracija je važno pitanje i vrlo često upravo odluke o prihvaćanju stranaca prave razliku između uspješnih i neuspješnih društava.

Napredak je potreban ne samo u političkim i zakonodavnim okvirima - uključujući one koji se tiču prebivališta, radnih dozvola i statusa, ali i sistema kojim bi se migranti mogli integrirati i pronaći posao i u konačnici postati zdravi dio društva.

*Autorica je ekspert u oblasti migracione politike. Vodi nevladinu organizaciju Populari i veoma je čest gost brojnih foruma Evropske unije na kojima se razgovara o migrantima, migracijama i njihovim trendovima. Uporno zagovara i čvršće povezivanje BiH s njenom dijasporom.

Podijelite:

Facebook X / Twitter