Vašington već dugo upozoravao da visoki predstavnik ne smije biti tema izborne kampanje vodećeg političara bosanskih Srba.
Christian Schmidt je morao otići.
I samo on to nije znao, nije htio znati, nije htio razumjeti.
Od kako se oglušio o upozorenje iz Vašingtona da ne poseže za Bonskim ovlastima, pogotovo ne u stvarima koje su "trivijalne" i koje - ovako ili onako i na kraju - mogu riješiti institucije Bosne i Hercegovine, administracija Donalda Trumpa ga je jednostavno prekrižila!
Schmidt je od početka bio težak i nezgodan za saradnju.
Tigar od papira umislio je sebi da je lav s misijom spašavanja Bosne i Hercegovine, njenog preporoda, učlanjenja u NATO i Evropsku uniju.
Na tom uspjehu on bi se onda mogao vratiti na velika vrata u njemačku politiku i 'namiriti neke stare račune', posebno unitar svoje Kršćansko-socijalne unije iz koje je suptilno izbačen slanjem u Bosnu i Hercegovinu.
Svi koji su ga poznavali barem su jednom doživjeli neprijatnosti i poniženja od njega.
Plahovit, nesiguran, bez razrađenog vlastitog plana 'spašavanja BiH', bez jasne i čvrste podrške ikoga iz međunarodne zajednice, na kraju se morao pokunjiti.
A došao je na velika vrata. I nije krio svoja politička opredjeljenja. Djelom ih je redovno pokazivao.
Vrhunac mu jeste bio suspenzija biračke volje Bošnjaka ("na 24 sata") i efektivno povećanje diskriminacije Bošnjaka u cijeloj Bosni i Hercegovini.
Ko prije nešto manje od četiri godine to nije razumio, a mnogi nisu, valjda će shvatiti nakon ovih Općih izbora.
Schmidt je došao s jasnom agendom promoviranja i učvršćivanja hrvatskih interesa u BiH.
Srpski zvaničnici, po nalogu Rusije, ali i uz vlastiti interes jačanja svog političkog programa, odmah su udarili na njega.
Za kratko vrijeme, Schmidt je postao nepoželjan sa obje strane Drine. A tome je ponajviše sam doprinio.
Njegov stabilni rat sa Miloradom Dodikom došao mu je glave.
Ali ne da je to pobjeda Milorada Dodika, već njegov poraz, rezultiran karakternim osobinama koje je najbolje demonstrirao u Goraždu prije skoro tri godine.
On je već dugo bio svjestan da ga SAD više ne žele.
Znali su i znaju to i Evropljani.
U početku su se zajedno tome snažno opirali.
Da je bilo po američkom stavu, Schmidt bi otišao odmah nakon što je nametnuo odluku o isplati novca u aferi Viaduct.
Koliko je to bila pogrešna intervencija, počinjemo jasnije uviđati sada, kako studiozno nestaju svi tragovi postojanja te opskurne firme.
Ipak, Schmidtov i evropski otpor kupili su mu neko vrijeme.
U njegov ured je iz penzije poslat poseban njemački diplomata, kako bi mu 'pomogao'. Na kraju, ni to nije pomoglo.
Kako Politicki.ba saznaje, zvanični Vašington je pojačavao pritisak da Schmidt ode ODMAH!
Jedan po jedan, saveznik visokog predstavnika se povlačio pred američkim argumentima, ali i Schmidtovim nesmotrenostima.
Na kraju je i Njemačka popustila.
Oni su uvažili argumente iz Vašingtona da se novi visoki predstavnik mora izabrati PRIJE IZBORA.
Iz SAD su svima rekli da bi dalji ostanak Schmidta samo dodatno išao na ruku Dodiku.
Na argument da bi uklanjanje visokog predstavnika s pozicije bio najveći dar političaru bosanskih Srba odgovarali su da to nije i neće biti tačno. Ili nisu ni odgovarali!
Na kraju je dogovoreno da Amerikanci 'odrade' Schmidta.
Prvi sastanci na tu temu bili su više nego burni.
Njemački političar nije htio ni čuti!
Kako ubjeđivanja u Sarajevu nisu prošla, uključio se i Vašington. I to im je bio dodatni argument u razgovorima s evropskim zvaničnicima.
Sve dok nije dobio par poziva iz Vašingtona, ali i evropskih prijestolnica, Schmidt nije uopće razumio ukupnu situaciju.
Iako niti jedan zvaničnik s kojim je razgovarao Politicki.ba neće izrijekom potvrditi, nesumnjivo je da su razgovori, kako je vrijeme odmicalo, bili sve teži.
"Niko mu nikada nije zaprijetio", reći će jedan od zapadnih zvaničnika. Sam od sebe. Nismo to ni pitali.
Tek, Schmidt je faktički bivši.
Bilo je i priča da bi on mogao - poput Valentina Inzka - nametnuti neku odluku i sa spakovanim koferima sjesti u avion. Bilo da se radi o Izbornom zakonu, bilo o državnoj imovini. Ili čak poništavanju Zakona o južnoj plinskoj interkonekciji.
Nedvosmisleno mu je rečeno da to ne radi. Inače...
Ali, u svijetu u kojem živimo, sve ovo je vrlo relativno!
Bilo je evropskih zvaničnika koji su upozoravali da bi uklanjanje Schmidta bilo poklanjanje furiozne izborne pobjede Miloradu Dodiku.
Iz Vašingtona su odgovorili da se to neće desiti.
Njihove poruke kazivale su da se Dodik nije sastao ni sa jednim američkim zvaničnikom State Departmenta, bez obzira što su mu ukinute sankcije.
A sankcije je ukinulo Ministarstvo trezora, njegov OFAC.
Sankcije koje je uveo State Department su i dalje na snazi.
Tako su na "crnoj listi" i dalje Nikola Špirić ili Milan Tegeltija, na primjer. Dodik nije ni bio. Bar ne direktno...
Dodik ima svoje kanale prema Vašingtonu. Oni ne uključuju State Department gdje je i dalje persona non grata. I to je argument i korektiv koji je Vašington koristio u operaciji demontaže Schmidta.
Amerikanci uporno ponavljaju da je Dodik planirao u kampanji maksimalno koristiti činjenicu da je Schmidt tu, a da je on taj koji se bori protiv njega i 'brana' je koja štiti Rs.
Priče da će novi visoki predstavnik slušati političara bosanskih Srba su odbacivali tvrdnjama da će se brzo vidjeti da to nije i neće biti tako.
A njihov izbor za Schmidtovog nasljednika je italijanski diplomata Antonio Zanardi Landi. I znaju za njegove izjave da mu je "Srbija u srcu", ali ih tumače kao kurtozani diplomatski izričaj na odlasku, nešto što bezmalo svako kaže u takvim situacijama. Iako iskreno tako ne misli...
Kako saznaje Politicki.ba, zvanični Rim prihvatio je američku molbu da nominira Landija za novog visokog predstavnika.
On bi trebao biti izabran na sjednici Upravnog odbora za provođenje mira (SB PIC), koja je zakazana još prošle godine i održat će se 3. i 4. juna.
Iza diplomatske scene sada se vode rasprave (da ne napišemo borbe) oko definicije Bonskih ovlasti i toga da li će Vijeće sigurnosti morati potvrditi visokog predstavnika.
Ako se 'novi Schmidt' bude birao u Njujorku, a ne u Sarajevu, Dodik će imati sve argumente da se hvali kako je pobijedio. I svako ko misli da će novi visoki predstavnik (morati) slušati primarno njega, nije pogriješio!
Nadalje, ako novi visoki predstavnik Bonske ovlasti bude koristio samo u 'ekstremnim situacijama', bit će manje autoritativan čak i od Christiana Schmidta!