Sastanak lidera stranaka zastupljenih u Parlamentu Bosne i Hercegovine, održan jučer u uredu predsjednika Evropskog vijeća Charlesa Michela proizveo je ipak neočekivan rezultat.
Scenariji koji su cirkulirarli u bosanskohercegovačkoj javnosti kretali su se od "grdnog" do "strašnog". Uključivali su psovke, pljuvanja, gađanja svim i svačim... "Optimisti" su se nadali da do susreta neće ni doći.
"Drama queen" Dragan Čović ostao je dosljedan sebi.
Historija je prepuna "velikana" koji su dobro znali kuda ide put časnog izlaska, ali se nisu zaputili u tom pravcu. Završili su u političkom ambisu.
Tek, od 17 lidera, tri nisu prisustvovala sastanku u prostorijama Evropskog vijeća, dva su odbila prihvatiti dokument, a 12 ga je podržalo.
Šta dalje?
U najboljem scenariju, do kraja ovog mjeseca Bosna i Hercegovina dobija status kandidata za ulazak u Evropsku uniju.
U najgorem - i realnijem - vratit će nas se u "uobičajene tokove" zamajavanja, međusobnog optuživanja, podmetanja... Parlamentarci će nastaviti ne raditi, a uzimati nezarađeno, Čović će direktno ili preko Milorada Dodika ili zajedno, nastaviti jurišati na institucije Bosne i Hercegovine, rijetki poslanici koji pokušavaju nešto napraviti (ala Saša Magazinović), zaludno će inicirati ovo ili ono...
Na kraju godine, kada Charles Michel ponovo pokuša pozvati ovih 12 lidera koji su prihvatili sporazum, te ostale koji mu se eventualno pridruže (daj Bože!), ustanovit će da je i sinoćnji dokument ostao mrvo slovo na papiru - jedno od niza istih.
No, ima nešto što je iznad svega ovoga i što bitno mijenja okolnosti.
Radi se o agresiji Rusije na Ukrajinu.
Taj zločinački poduhvat iz temelja mijenja stvari.
Promjene se odnose i na okoštale birokratske strukture Evropske unije.
Samit lidera 27 država članica ovog prestižnog bloka možda neće dati nikakav opipljiv rezultat pogotovo zato što su lideri tih 27 država duboko podijeljeni po pitanju kamo će dalje ići EU.
Evropska javnost naglašeno traži da se Ukrajina nagradi kandidatskim statusom, preko reda i mimo svih procedura.
Najmanje 10, od 27 država EU to snažno podržava.
Njemačka i Austrija najglasnije su u protivljenju. Oba kancelara ističu da se Ukrajina ne može favorizirati, a da se u zapećku ostavi zapadni Balkan. Posebno Bosna i Hercegovina, pa i Kosovo.
Iskustvo i historija EU nas uči da su se u tom bloku na kraju dana uspjeli dogovoriti. Nekad se radilo o bolno razvodnjenom kompromisu, ali je i to bilo dovoljno da se ide naprijed. Tapkanje u mjestu nije opcija za EU, a nazad ne može!
Ko ne razumije o čemu se radi, neka pogleda najnoviji, šesti paket sankcija protiv Rusije.
On jeste prepun truhlih kompromisa, ali je otvorio put za sedmi set kaznenih mjera u kojem se razmatraju modusi zavrtanja ruskog plina prema Evropi.
No, da se vratimo kandidatskom statusu.
Šta on znači?
