Piše: Sead Numanović
Christian Schmidt danas je nastavio konsultacije o namjeri da iskoristi Bonske ovlasti i nametne izmjene Izbornog zakona i Ustava entiteta F BiH.
Odluku o tome šta će učiniti donijet će ubrzo.
Najkasnije do četvrtka sve bi bilo poznato i visoki predstavnik će otputovati. Ima i jednu privatnu obavezu koju ne može ni odgoditi ni otkazati.
Jučer su neki bosanskohercegovački političari najavili da do nametanja odluke neće doći. Kažu da im je Schmidt to rekao.
Teško da će baš to biti scenarij.
Visoki predstavnik proživljava teške dane.
On je svakodnevno u telefonskim razgovorima s sve brojnijim zvaničnicima. Većina, uključujući i njegove dugogodišnje lične prijatelje iz Njemačke, sugeriraju mu da (sada) ne nameće planirane promjene.
Jednom od njih je odgovorio da praktično nema izbora i da ga pritišću Amerikanci.
Amerikanci, pak, uzvraćaju da pritisaka nema i da su Bonske ovlasti suvereno pravo i instrument koji može koristiti samo visoki predstavnik.
Kako god i šta god, Schmidt je taj koji dolučuje.
U Uredu visokog predstavnika, kao i na Vijeću za provođenje mira (PIC) nema Rusa.
Turska je do sada bespogovorno podržavala svakog visokog predstavnika. Na ovom slučaju, decidnog stava nema, mada neki u Sarajevu tvrde da su protiv.
Evropska unija protiv je nametanja. No, EU je i inače i protiv Bonskih ovlasti i OHR-a, ali je tu i izdašno pomaže i podržava rad ove institucije. Vrhunac protesta Brisela (bio) je da se ne oglasi o nekom potezu visokog predstavnika.
Sjedinjene Američke Države sve snažnije podržavaju OHR. One se pozicioniraju kao njegovo motor.
U stopu ih prati Velika Britanija.
Ove dvije države prednjače u angažmanu u Bosni i Hercegovini. U stopu ih prati Njemačka.
SAD i Velika Britanija nameću sankcije. Njemačka šalje svoje vojnike. Zvanični Berlin, nadalje, uradio je - kada su sankcije u pitanju - sve što je mogao. Stavljanje na "crnu listu" pojedinaca nadležnost je samo EU, a za to nema konsenzusa.
I sada je Schmidt pred teškim izazovom.
Berlin nije za ovakvu vrstu intervencije sada. Visokom se predstavniku sugerira da sve ostavi za poslije izbora. Ili da ništa ne radi. Ili da, ako mora nesto uraditi, nametne tehnicke promjene u izbornom procesu (to vam je ono - birački odbori, način glasanja, MOŽDA neki skener za glasačke listiće...).
Odgovor na to je da - ili će se sada nametnuti sve što se može, ili slijedi paklena jesen.
Ukoliko bi se po ovim pravilima proveli izbori, boanskohercegovačke i bošnjačke stranke bi u Klubu Hrvata Doma naroda Parlamenta entiteta F BiH mogle imati možda čak i više od šest delegata. To je sasvim dovoljno za blokiranje HDZ-ovih bilo kakvih antidržavnih postupaka.
Po istim ovim, aktuelnim propisima, Željko Komšić dobija još jedan - četvrti mandat u Predsjedništvu BiH.
To i nije tako velika "žaba za gutanje" kod bosanskohercegovačkoh Hrvata.
Ali, kap koja bi prelila čašu jeste gubitak kontrolnog mehanizma u federalnom i posljedično državnom domu naroda.
Ako bi se to desilo, Dragan Čović "ne bi imao izbora" nego proglasiti treći entitet.
Amerikanci, koji čvrsto stoje iza Schmidta i sada (mada on kaže da ga čak i guraju), taj čin bi doživjeli kao potpuni poraz svoje politike u Bosni i Hercegovini.
Ljudi ne razumiju ili su zaboravili, osovina američke politike u BiH zadnjih tri decenije jeste Vašingtonski sporazum.
On je temelj svega - mira u BiH, Dejtona, postojanja BiH.
Ako bi se on srušio, sve ostalo bi otišlo u vraga!
Strateški interes i nove administracije SAD je obnova dobrih odnosa između Bošnjaka i Hrvata u entitetu F BiH. S tog temelja onda se ide u revitalizaciju BiH i nadogradnju Dejtona. Cilj je da se u dogledno vrijeme uradi i ona čuvena tranzicija "od Dejtona ka Briselu".
Kako bi se to postiglo, urađena je prilično sveobuhvatna operacija.
Napravljen je paket koji je oduzeo sve mehanizme blokade koje je Čović izdašno koristio u zadnjih niz godina. Reduciraju se i ovlasti Doma naroda u značajnoj mjeri. Uklanja se i sasvim izvjesna blokada Ustavnog suda entiteta F BiH.
S druge strane, uvodi se prag od 3 posto za delegiranje predstavnika u klubove naroda Federalnog doma naroda. I uvodi se odredba da više u Ustavu BiH za konstituiranje Doma naroda ne važi popis iz 1991. godine, već onaj iz 2013.
I upravo je ovo tempirna bomba u nacrtu odluke visokog predstavnika.
Jer, bilo kakav prag je diskriminirajući.
I on bi odmah pao na Evropskom sudu za ljudska prava.
