Predstavnici šest država zapadnog Balkana danas su online potpisali dokumente o pristupanju svojevrsnoj novoj-staroj asocijaciji.
Na samitu organiziranom u Sofiji, posredstvom interneta, ovlašteni potpisnici Albanije, Kosova, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, Crne Gore i Srbije stavili su potpis na dokument kojim se udaraju temelji za zajedničko tržište od 18 miliona ljudi.
Ni "mini" ni maxi"
Kolokvijalno, prije današnjeg dana, uvriježio se termin "mini Šengen".
U ukupno tri dokumenta koja su postavljena na uvid javnosti, međutim, “mini Šengen” se nigdje ne pominje!
Umjesto toga, koristi se termin “Zajedničko regionalno tržište”.
ZRT, kako se kolokvijalno zove, bit će pod upravom Regionalnog vijeća za saradnju (RCC), čije je sjedište u Sarajevu i Sekretarijata Sporazuma o slobodnoj trgovini centralne Evrope (CEFTA), s sjedištem u Briselu
Dakle, “mini Šengena”, kao nekog posebog tijela – nema.
Ideja da se pravi nova regionalna institucija doživjela je veliku promociju u septembru kada je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, zajedno s premijerom Kosova Avdullahom Hotijem, boravio u Vašingtonu.
Vučić je u danima nakon toga proizveo medijsku halabuku govoreći o nečemu što su Kosovo i Albanija lansirali puno ranije.
Ove dvije države pokrenule su postupak ukidanja graničnih kontrola na prelazima između dviju država.
Edi Rama, premijer Albanije, nakon prvih negativnih reakcija Beograda, ponudio je da i Srbija bude dio tog, dakle pravog “mini Šengena”.
Vučić je tiho prihvatio, a ubrzo mu se priključio i Zoran Zaev, premijer Sjeverne Makedonije…
Sada je Evropska unija, preko svojih institucija, preuzela punu kontrolu nad procesima uspostave regionalnog zajedničkog tržišta.
Naedne tri godine
Šta su prednosti?
Plan je da se do kraja 2024. godine provede cijeli niz reformi koje će dovesti do toga da zapadni Balkan bude atraktivno područje za život i investicije.
Nove ceste, slobodan protok roba, prelasci granica samo s ličnom kartom, priznavanje diploma certificiranih univerziteta, upošljavanje radne snage iz bilo koje od šest država, izgradnja modernih saobraćajnica – kako autoputeva, tako i pruga, čišćenje okoliša, superbrzi internet i 5 G konekcija, ukidanje rominga…
Prema onome što je napisano i potpisano i prema obećanjima iz Brisela i Berlina, pod čijim je okom sročena i potpisana i ova inicijativa, građani zapadnog Balkana trebaju konačno početi nazirati svjetlo na kraju tunela.
Šta su nedostaci?
Ako bi se sve svodilo u jednu riječ, onda bi to bilo – Kosovo.
Kako realizirati slobodan protok ljudi i roba, ako je status te države neriješen?
Dva su tu “podproblema” – Bosna i Hercegovina i EU.
S oba ta “entiteta” Kosovo ima vizni režim.
BiH provodi najrigidniju politiku na Balkanu, prema Kosovu. Ta država nije priznata i sigurno neće biti tako brzo. Prelazak građana Kosova na teritoriju BiH je birokratska i finansijska noćna mora. I obratno!
Državljani Kosova u Srbiju mogu kad hoće i kako hoće. Stvar je u tome što je, prema Ustavu Srbije, Kosovo sastavni dio te zemlje.
Kako bi se ZRT uopće mogao realizirati, BiH mora riješiti pitanje slobodnog protoka kosovskih državljana.
Rješenje jeste jednostavno, kada se ne bi politiziralo.
BiH ne mora priznati nezavisnost Kosova. Treba samo provesti ono što je potpisala – donijeti odluku da se s kosovskom ličnom kartom može u BiH. I kraj priče!
Birokratska bitka u Briselu
Veći problem Kosovu jeste Evropska unija.
Iako je ova država ispunila sve preduslove za ukidanje viznog režima s potpisnicima pravog Šengena, u Uniji nema saglasnosti da se dato obećanje ispuni.
To je velika mrlja na obrazu EU.
Evropska komisija insistira kod Evropskog vijeća, tijela koje čine šefovi država ili vlada 27 članica Unije, da se odobri ukidanje viza Kosovu.
Bitka birokrata unutar institucija EU i dalje traje.
Bez slobodnog protoka i prema Kosovu i s Kosova k tržištu EU, ZRT je još jedna dobra, ali jalova inicijativa.
Aktiviranje ZRT-a koincidira s objavljenim Investicijskim planom EU za zapadni Balkan s početka oktobra ove godine.
Riječ je o dokumentu koji u sebi sadrži devet milijardi eura bespovratne pomoći region u narednih šest godina.
Danas su se Vijeće EU i Evropski parlament dogovorili o višegodišnjem budžetskom okviru (MFF) Unije teškom historijskih 1.800 milijardi eura.
U tom dokumentu je i tih 9 milijardi za zapadni Balkan (bez Turske) i najava privlačenja još oko 20 milijardi investicija…
Preduslov svih preduslova da novac iz Brisela poteče prema zapadnom Balkanu su reforme.
One nisu teške.
Ne traži se od nas da počnemo “hodati na rukama”.
No, traži se nešto mnogo “gore”!
Hoćemo li se promijeniti
Traži se reformiranje pravosuđa i uspostava pravne države. Traži se transparentno i pošteno trošenje novca poreskih obveznika. Traže se medijske slobode i jasno deklarirana vlasnička struktura medija. Traži se da državni aparat služi građanima. Traži se raskid s klijentelizmom. Traži se da zdravstvena, socijalna i penziona zaštita budu u skladu s evropskim standardima…
Bez toga, zaboravite na 9, a pogotovo još 20 milijardi eura!
Zahtjevi EU, na primjer, prema BiH, direktno udaraju u srce političkog funkcioniranja ove zemlje.
Kada se svemu tome doda i najdirektniji zahtjev da pravosuđe profesionalno procesuira i do osuđujućih presuda dovede procese visoke korpucije, slika postaje sasvim kompletna.
Brisel je zapadnom Balkanu ponudio gomilu “mrkvi”.
Štap je samo jedan i sasvim jasno vidljiv – promijenite se.
Na nama je da se odlučimo.
I ne, nisu političari ni krivi, niti oni odlučuju.
Odluka je na nama. Kako po pitanju da li izaći i glasati, tako i po pitanju da li vjerovati sebi i svojim očima ili besmislenim nacionalističkim i populističkim tlapnjama.
Do sada, svojim očima i sebi nismo vjerovali.
