O Krajišniku je i Plavšić mislila sve najgore

 „Zašto ga ne pošaljete u njegovo  rodno selo u Crnoj Gori, kod majke i brata krijumčara“? upitao je Holbrooke. Krajišnik je izgledao pogođen ovom opaskom o aktivnostima Karadžićevog brata. „Vjerovali smo da je Krajišnik dio istih krijumčarskih operacija... Pomislio sam na jedan raniji razgovor sa visokim srpskim zvaničnikom koji nam je ispričao da su se Karadžić i Krajišnik sprijateljili dok su bili u zatvoru, jedan zbog krivotovrenih čekova a drugi zbog krađe cementa sa javnih gradilišta“, zapisao je Holbrooke.

Zatvorsko prijateljstvo

Naravno da su Krajišnik i Karadžić ležali u zatvoru zbog pljačke, ali ih je neka moćna ruka izvukla na slobodu, a onda zaustavila proces i oslobodila krivice .

Milošević je u Deytonu prvo potpisao Sporazum za Sarajevo u okviru opšteg sporazuma, a onda se izdvojio u jednu prostoriju i informisao srpsku delegaciju o tome. Kad su Krajišnik i Nikola Koljević vidjeli šta je potpisano bacili su se na pod, valjali se i vrištali. Milošević ih je sa gađenjem gledao i onda napustio prostoriju zalupivši vratima.  

Amerikanci su već 1996. saznali da Krajišnik pravi  rezervnu vojnu policiju i naoružava je i zbog toga su ga upozorili da patzi šta radi. Kada je napustio Predsjedništvo, kupio je neku zemlju u Srbiji i tamo boravio. Samo je povremeno dolazio je u BiH.   

U februaru 2000. godine Haški tribunal (ICTY) je protiv Krajišnika podigao tajnu optužnicu. Ni dva mjeseca kasnije ta će se optužnica aktivirati u Hagu.

Kad se počelo govoriti da Francuzi nisu zainteresovani za lidera sa Pala, Amerikanci su ih upozorili:  „Ukoliko vi ne budete djelovali, mi ćemo obaviti taj posao“, napisao je Julijan Borger u svojoj knjizi „Krvnikov trag“.

Poruka na kamenu

„Krajem marta 2000. godine neko je bacio kamen na francuski vojni džip „Peugeot“ dok je patrolirao na Palama. Zastavši da pogleda, jedan francuski vojnik je vidio da je oko kamena bio smotan komad papira s porukom na engleskom: „Momčilo Krajišnik, će 48 sati provesti u kući svojih roditelja na Palama“. U noći, 2. na 3. april 2000. čuveni specijalci 13. padobranske regimente su krenuli u tri sata ujutro. Za par sekundi francuski komandosi su bili iznad kreveta bunovnog Krajišnika... “ U pidžami je doveden do obližnjeg helikoptera koji se spustio na Sarajevski aerodrom.

Tokom njegovog kratkog boravka u pritvoru jedan francuski oficir SFOR-a posjetio je Krajišnika i upitao ga: „Da li vam je gospodin Izetbegović, tokom vašeg predsjednikovanja dao jedan dokument i rekao vam da ga potpišete?“ „Da“, rekao je Krajišnik. Dokument je ostao u njegovom predsjedničkom kabinetu, u ladici. Francuzi su vjerovali da je Krajišnik potpisao taj papir. situacije. Dok su bili zajedno u Predsjedništvu Izetbegović ga je mjesecima upozoravao da potpiše taj dokument. Krajišnik bi se redovno nasmiješio i zasigurno mislio da je to neka Alijina smicalica, čim toliko insistira. Kada je oficir pregledao dokument samo je prevrnuo očima  nevjerici. Potpisima Izetbegovića i Zubaka nedostajao je Krajišnikov. Radilo se o dokumentu koji je garantirao imunitet članovima Predsjedništva BiH i ne samo za vrijeme dužnosti.    

NATO-ov avion za Hag je bio spreman. Zbunjeni francuski oficir je rekao Krajišniku za njegovu grešku. U kratkom vremenu prije polijetanja kažu da je Krajišnik lupao glavom u zid i spominjao Izetbegovića u negativnom kontekstu.

Nakon svega 2006. osuđen je na 27 godinu zatvora za genocid i zločine protiv čovječnosti. U drugostepenom postupku 2009. oslobođen je od tačke za genocid i kazna mu je smanjena na 20 godina. Nakon dvije trećine kazne 2013. se vratio u BiH. Nije prošlo mnogo a već je davao intervjue sa političkom pozadinom i komentarima o njegovoj presudi u Tribunalu. Te intervjue gotovo isključivo je davao federalnim medjima pa ni Tribunal nije želio reagirati sa nekom vrstom posljedica po njega.