Novi visoki predstavnik u BiH?

Pišu: Dr. Emir Suljagić i Reuf Bajrović

Mnogi u Bosni bili su vrlo iznenađeni kada je istraživački novinski portal “Istraga“ objavio tekst u posljednjoj sedmici 2020. godine, tvrdeći da Njemačka želi zamijeniti Valentina Inzka, austrijskog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini (BiH). Ured visokog predstavnika (OHR) utvrđen je prema Dejtonskom mirovnom sporazumu kako bi nadzirao “civilnu provedbu“ mirovnog sporazuma. Najmoćnija međunarodna institucija u BiH, OHR je igrao istaknutu ulogu u procesu izgradnje institucija u BiH u nedavnoj prošlosti. Međutim, od početka vladavine kancelarke Angele Merkel, uloga OHR-a u velikoj je mjeri svedena na izražavanje zabrinutosti zbog sve odvažnijih pokušaja srpskih separatista i hrvatskih političara da podriju mir i stabilnost zemlje.

Nedavne vijesti bile su iznenađujuće iz više razloga. Prvo, bilo je očito da Njemačka radi iza leđa ostalih članica NATO-a i Evropske unije iz Quinte (neformalne grupe članica NATO-a, uključujući SAD, Veliku Britaniju, Francusku i Italiju), kako bi preuzela politiku EU u regiji. Drugo i što je još važnije, otkriveno je da je Njemačka sklopila odvojeni dogovor s Rusijom kako bi dobila odobrenje te zemlje za imenovanje novog visokog predstavnika. Budući da su ruski zvaničnici radili na potkopavanju kredibiliteta OHR-a više od jedne decenije, opetovano pozivajući na njegovo zatvaranje, zasigurno je zabrinjavajuće šta bi takav sporazum baziran na pravilu ’usluga za uslugu’ mogao podrazumijevati.

Da stvar bude još gora, dogovor je otkriven nakon nedavne kontroverzne posjete ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova Bosni i Hercegovini. Konačno, Christian Schmidt, čovjek koji bi trebao biti novi visoki predstavnik, mnogima se čini sumnjivim izborom. Pored toga što je etiketiran kao ’Russland-Versteher’ (doslovno, onaj koji razumije Rusiju), ima snažne veze i s vladajućim hrvatskim nacionalističkim strankama u Hrvatskoj i BiH. Ustvari, kao njemački zvaničnik, odlikovan je Ordenom Ante Starčevića - hrvatskom državnom čašću kojom su ranije odlikovane političke i vojne ličnosti, od kojih je neke Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) proglasio krivima za zločine protiv čovječnosti.

Nakon samo nekoliko dana, početni izvještaj koji je objavio portal "Istraga" potvrdio je njemački dnevnik "Tageszeitung", kao i ugledni njemački novinar i stručnjak za Balkan Michael Martens. Martens je kasnije tvitovao da su najveće prijetnje miru u BiH "ustavna rješenja nametnuta od SAD-a" koja ne bi uspjela pored protivljenja EU. Jasno se uviđa preventivno odbacivanje očekivanog povratka američkog prisustva u BiH pod vodstvom Joea Bidena, što opet reflektuje intelektualnu klimu u uredu kancelarke. Zanimljivo je da dok njemački zvaničnici podcjenjuju američko prisustvo u regiji, njemačka vlada istovremeno troši milione na lobiranje kako bi zadržala američko vojno prisustvo u Njemačkoj. Ovdje bi trebalo važiti isto pravilo, pa je stoga definitivno nejasno kako američka vojna i politička prisutnost istovremeno predstavlja sigurnosnu prednost za Njemačku, a "prijetnju miru" u Bosni i Hercegovini.

Njemački napor za postavljanjem novog visokog predstavnika dešava se u pozadini, naizgled, upornijeg nastojanja EU-a da isključi britanske snage iz vojne misije ALTHEA u BiH. Britanski kontingent ovih snaga - poznat kao "Snage preko horizonta" - bio je postrojba veličine bataljona, spremna za brzo raspoređivanje u slučaju potrebe. Uprkos efikasnosti snaga kao faktora odvraćanja, one više nisu dio misije. Mir u Bosni i Hercegovini ponovo je u rukama zemalja koje su nasilje 1990-tih godina smatrale “humanitarnim“ pitanjem i slijedile su politike “suzdržavanja“, iako suočene s nasiljem genocida.