Piše: Haris Imamović
Naša stranka je 5. aprila obilježila 18 godina svog postojanja. Neki su to nazvali njenom punoljetnošću. Ja bih to nazvao 18. godišnjicom. U svakom slučaju, NS je ovaj datum dočekala kao dio državne i federalne vlasti; od ranije je u vlasti i u Sarajevskom kantonu i sarajevskim gradskim općinama. NS već odavno nije šala. Ali nije ni ozbiljna.
Čak i nakon više od tri godine u državnoj vlasti, Naša stranka ne izgleda kao vlast. To nije samo uvreda. Svako ko analizira rad te organizacije može vidjeti da njeni lideri, prije svih Sabina Ćudić, Peđa Kojović i Edin Forto, paze da se ne uklope u obrazac bh. političara. To je onaj obrazac u koji se npr. karikaturalno uklopio Ramo Isak, vozeći se u državnom automobilu “pod pratnjom”, pa u helikopteru; postrojavajući policiju, itd. Plašeći se takvog imidža, funkcioneri Naše stranke gledaju da, kad god mogu, ne nose čak ni kravatu.
Osim u pozitivnom smislu, navedena tendencija je ovladala Našom strankom i u jednom negativnom smislu, pa među njenim kadrovima, koji obnašaju ministarske, direktorske i druge funkcije, vidimo političare koji ne žele da izgledaju kao političari. Ružna istina je da zapravo ne žele da nose bilo kakvu odgovornost.
Alternativa u bošnjačkom korpusu
Među najnovijim objavama na fejsbuk stranici NS-a vidimo video poruku predsjednice stranke Sabine Ćudić, snimljenu na ulicama Prijedora. Tema je teška ekonomska situacija u tom gradu, odlazak mladih, itd.
Zašto baš Prijedor? Pa zato što Naša stranka nije vlast u tom gradu, kao ni u entitetu Rs. (Po istoj logici ćemo, među objavama na fejsbuk stranici Naše stranke, naći video priloge o Tuzli, Vitezu, Fojnici, Gračanici, itd, jer u tim sredinama NS nije lokalna vlast. Zato su u manjini sadržaji koji govore o rezultatima kadrova NS-a u vlasti na državnom, federalnom i sarajevskom nivou.)
Osim svjesnih aspekata video poruke iz Prijedora, treba pročitati i one nesvjesne. Predsjednica Naše stranke se javlja iz Prijedora, jer joj je navodno stalo i do tog dijela Bosne i Hercegovine. Ali ona nehotimice odaje da i nakon 18 godina od osnivanja Naše stranke nema u Prijedoru ni općinski odbor. To govori mnogo o posvećenosti NS-a cjelovitosti države.
Naša stranka je nedugo nakon što je Peđa Kojović došao na njeno čelo najavila masovno širenje u Rs-u. Do toga nije došlo. U proteklim godinama je samo ugašena banjalučka filijala NS-a. Sjetimo se: nekada je predsjednik stranke bio iz Rs-a. NS danas nema nijedan općinski odbor u Rs-u. Baš kao što više nema nijedan odbor u zapadnoj Hercegovini (a nekada je imala u Mostaru i Čapljini).
Da je Naša stranka odustala od djelovanja u dijelovima Bosne i Hercegovine gdje većinski žive Srbi i Hrvati, otkriva i opaska iz nedavnog intervjua Sabine Ćudić za BHRT. Nova predsjednica tu, u jednom momentu, kaže kako će raditi na tome da se “u konačnici širom otvore vrata EU, ne samo biračima Naše stranke, već i mojim sugrađanima u Banjaluci, Mostaru i širom Bosne i Hercegovine”.
Dakle, imamo na jednoj strani birače Naše stranke, a na drugoj strani građane u Banjaluci i Mostaru, kao kruške i jabuke.
Da Naša stranka sebe ne vidi među Srbima i Hrvatima, vidimo i u izjavi novopečene zastupnice Naše stranke u Parlamentu BiH Mije Karamehić Abazović od prije nekoliko dana: “Nije baš da ne postoje alternative i u hrvatskom korpusu i u srpskom korpusu.”
Ako stranke dijelimo po korpusima, moje pitanje za zastupnicu je - kojem korpusu pripada Naša stranka? Karamehić Abazović sigurno ne cilja na to da je NS alternativa u srpskom i hrvatskom korpusu, jer ova stranka, kako rekosmo, u Rs-u i zapadnoj Hercegovini nema niti jedan jedini odbor.
Zvaničnici NS s lakoćom govore srpski i hrvatski korpus, ali teško će izustiti - bošnjački korpus. Upravo zato što znaju da mu i sami pripadaju. Otvarajući put Trojki za ulazak u vlast, visoki predstavnik Christian Schmidt je nazvao Našu stranku i partnere - “bošnjački reformski blok”.
Dodik prevario Ćudić, ali mu je spremna dati novu šansu
