Krstovi u školama mogu, mahrame na sudu ne: Islam kao "problem" u sekularnoj BiH

Piše: Mirza Abaz


U državi koja se deklarativno zalaže za ravnopravnost svih svojih građana i naroda, jedna od najmnogoljudnijih institucija i dalje čeka na priznavanje svojih osnovnih prava. Katolička crkva i Srpska pravoslavna crkva već gotovo dvije decenije uživaju prava definirana ugovorima s državom Bosnom i Hercegovinom, dok Islamska zajednica ostaje jedina tradicionalna vjerska zajednica koja je sistemski diskriminirana od sopstvene države.

Izvještaj Komisije za slobodu vjere Rijaseta Islamske zajednice za 2025. godinu, koji je nedavno predstavljen u Sarajevu, šalje jasnu i alarmantnu poruku da pitanje ugovora između Bosne i Hercegovine i Islamske zajednice, osim što je pravno pitanje, jeste i simbol najtežeg oblika institucionalne diskriminacije i predmet nedopustive političke trgovine.

Ugovor nije "politički plijen"

Osnovna teza koju politički akteri u Bosni i Hercegovini moraju shvatiti jeste da ugovor s Islamskom zajednicom ne smije biti predmet nikakve "političke pijace". Vjerska prava muslimana u Bosni i Hercegovini, koja bi se ovim ugovorom preciznije regulirala, poput prava na džuma-namaz, ishranu u skladu s vjerskim propisima u javnim institucijama ili nošenje mahrame, ne mogu se razmjenjivati za političke ustupke, izborne zakone ili entitetske interese.

- Smatramo ovo i dalje najkrupnijim i najtežim vidom diskriminacije najmnogoljudnije vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini - poručio je nedavno muftija zenički hfz. prof. dr. Mevludin-ef. Dizdarević.

I on ovdje ima pravo – dok god je jedna zajednica "manje jednaka" od drugih, sekularnost i neutralnost države ostaju samo mrtva slova na papiru.

Ko koči proces?

Podsjetimo, put prema ovom ugovoru traje više od desetljeća. Tekst ugovora je davno prošao sve pravno-ekspertske nivoe i usaglašen je na nivou Vijeća ministara još 2015. godine. Međutim, ključna kočnica nalazi se u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.

Glavni kočničari potpisivanja su godinama bili politički predstavnici iz entiteta Rs, predvođeni SNSD-om, koji su potpisivanje ugovora uvjetovali drugim političkim pitanjima ili su neosnovano tvrdili da ugovor Islamskoj zajednici daje "veća prava" u odnosu na druge, što je pravna besmislica.

Ugovor samo uvažava specifičnosti islamske vjerske prakse, baš kao što su to činili i prethodni ugovori s Vatikanom 2006. i Srpskom pravoslavnom crkvom 2007. godine.

Izvještaj za 2025. godinu posebno ističe opasnu tendenciju u entitetu RS, gdje se jedna vjerska zajednica, kao što je Srpska pravoslavna crkva, favorizira kroz obrazovni sistem i proslave krsnih slava u javnim institucijama, dok se muslimanska djeca prisiljavaju na prisustvo pravoslavnim obredima. To je, kako navodi Komisija, "gruba praksa indoktrinacije i flagrantan udar na ljudsko dostojanstvo".

Evropska praksa kao argument, a ne izgovor

Zanimljivo je da se opstrukcije nerijetko pokušavaju opravdati i "evropskim integracijama".

Mr. Harun Išerić, član Komisije, upozorio je na pokušaje da se pod paravanom evropskih pravila ograniči sloboda vjere u sudnicama, poput prava na nošenje mahrame.

Ipak, pravo je na strani Islamske zajednice. Evropski sud za ljudska prava je u presudi iz 2026. godine (predmet Jehovinih svjedoka protiv Italije) jasno zauzeo stav da država diskriminira vjersku zajednicu ako odbije zaključiti ugovor s njom bez objektivnog opravdanja, dok istovremeno takve ugovore ima s drugima. Bosna i Hercegovina se nalazi upravo u tom prekršaju.

Ako politički razum ne prevlada, Islamska zajednica ima sve osnove da zaštitu svojih prava traži pred institucijom Ombudsmena, Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, a na kraju i pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu.

Potpisivanje ugovora zapravo je zahtjev za ravnopravnošću. Bosna i Hercegovina ne može tvrditi da je država ravnopravnih naroda dok god prava njenih građana muslimana zavise od volje političkih lidera koji vjerska prava koriste kao monetu za potkusurivanje. Ugovor mora biti potpisan – odmah, bez uvjetovanja i bez odlaganja.