Sa Denisima u politici naprosto nemam sreće!

Čim se ono tako zove, instinktivno sam barem rezerviran.

A evo i zašto.

U vrijeme "drame" hoće li Denis Zvizdić napustiti Stranku demokratske akcije ili neće, sjedio sam s grupom ambasadora evropskih zemalja. U opuštenoj atmosferi pričali smo o svemu i svačemu. Kao tema "iskočio" je i Zvizdićev transfer.

- A, Pizdić! Ako i ode, niti je to gubitak za SDA, niti pojačanje tome kome ode. Jedino glavobolja - reče jedan od ambasadora, uz grohotan smijeh ostalih.

Nije mi bilo pravo.

- Nemoj ga oslovljavati tako predamnom. Ne gotivim ga, ali nemoj - obrecnuo sam se.

I danas smo taj ambasador i ja u komunikaciji.

I danas, mada sve rjeđe i rjeđe, oprezno priupita za Zvizdića.

Sad čekam da mi se javi i prokomentira tekst portala Istraga.ba gdje je supruga nekadašnjeg državnog premijera i sadašnjeg dopredsjedavajućeg državnog parlamenta, potpredsjednika Naroda i Pravde, na ime bolesti supruga, od države uzela pare. Koje joj po zakonu pripadaju. Po moralu, to je odron!

Zvizdić je univerzitetski profesor. Osim plaće, naknade, pristojbe, paušala... svega što mu pripada, on dobija i sasvim pristojnu apanažu s fakulteta gdje predaje.

Kao i njegova supruga, koja prima zarađenu plaću iz firme koja se baš i ne može pohvaliti da joj "cvjetaju ruže".

- Sve može da nestane, samo je smrt večna - reći će Laki (kojeg glumi genijalni Danilo Bata Stojković u kultnom filmu "Maratonci trče počasni krug", objašnjavajući svom sinu zašto je posao koji će naslijediti siguran).

Supruga Denisa Zvizdića neće da ide toliko daleko. Ona je - na ime pomoći bolesnom suprugu - uzela ono što joj po zakonu pripada. A bosanskohercegovačko društvo sve je starije. Ljudi sve više umiru pa će se i njena firma - valjda - izvući iz finansijske dubioze.

Sa Zvizdićem sam imao par javnih obračuna.

Neki, kroz Dnevni avaz, gdje sam nekada radio, neki - oštriji - kroz Politicki.ba koji sam ustanovio.

Zvizdić je imao divnu ženu koja mu je radila PR.

Pred njen odlazak u penziju, zamolila me je da sa, tada još uvijek potpredsjednikom SDA, popijem kahvu.

I popio sam.

On se pokušavao pokazati kao ispravan i čestit.

Pomenuo je "meritokratiju".

Kako se sadržaj dobrog espressa u državnom parlamentu približavao dnu šoljice, iskoristio sam to da sastanak privedem kraju.

- Dajte mi imena te vaše "meritokratije". Koga ste zaposlili? Kome dali priliku - upitao sam.

Zašutio je Denis Zvizdić.

I bez toga sam znao da je i tu rezultat nula!

Ustao sam i uljudno se pozdravio.

I više ga nisam tretirao.

I zato da divna teta ode na miru u penziju i uživa u tim danima, koje i sam jedva čekam, ali - mnogo bitnije - taj lik nije vrijedan mog pisanja!

Do sada!

E, Denis Bećirović je već nešto drugo.

Koliko god se trudio da ga ne primjećujem, moram!

Upoznao sam nekada odmah iza sloma agresije.

Moj dragi rahmetlija i imenjak, poznati Tuzlak, dr. Sead Avdić, zamolio me je da popijemo kafu. U Tuzli. U SDP-ovom kafiću.

Došao sam sa Almasom Hadžić. Ova Trebinjka i danas je, nekamoli onda, bila jedna od heroina Tuzle i Podrinja. Ko za nju čuo nije, profulio je i život i smisao bitisanja!

Helem, sa Sejom je došao neki momčić. Golobrad, crven u obrazima ko curica.

Mi smo počeli neku našu priču, a ovaj, koga mi je Sejo predstavio kao "Denis Bećirović", svako malo je imao potrebu da nam uskače u razgovor.

Ni danas nisam baš neki "trpeljiv" insan. A ni tada nisam bio.

- Ti mali, boljševik, začepi! - dreknuo sam se na njega.

- Nisam došao ovdje da tebe slušam. Ti si ovdje da nas slušaš!

I - ušutio je.

Ali je prvi dojam najčešće i najvažniji.

Kao i Zvizdića, pratio sam nerad i nedjelo i Bećirovića.

Teško mi je odvagati koji je besmisleniji. Ipak, Bećirović sve više preteže!

Zvizdić je bio kantonalni premijer. SDA ga postavila u kampanji "FGR-izacije" stranke. Rezultat: SDA je izgubila izbore u Kantonu Sarajevo! I više se nikada nije oporavila.

Bećirović, pak, posebno mi je upao u oči kada je krenuo u kampanju onemogućavanja pristupanja Crne Gore NATO-u. Zbog Sutorine. Nastranu sve stupidarije te glupave političke strategije. Kako je graknuo, Bećirović se ušutio. Ni danas mi nije jasno je li i kakav mu je plan bio za taj pothvat. Ali - ako ga je i bilo - realiziran je u tipičnom njegovom stilu. Nekakva galama i dreka i - muk!

(Ovdje je još uputnija priča o tome kako ga je Zlatko Lagumdžija spasio kod Milorada Dodika, ali je to već toliko puta ispričano...)

I tako je protekle četiri godine Denis B. provegetirao u Predsjedništvu BiH!

A meni je stvarno dosta gubljenja četiri po četiri godine.

Doduše, smatram da među aktuelnim bošnjačkim kandidatima i nema nekog selameta. Neki naprosto ne mogu proći, tek su krenuli u "igru". A neki (pogotovo Denis!) bolje da ne prođu.

Nažalost, "lideri" nisu dopustili da ovaj narod (ima nas haman dva miliona u Bosni i Hercegovini!) izbaci novo, mlado lice, koje govori barem dva zapadna jezika i sasvim pristojno izgleda, a i u stanju je održati smislen i motivirajući govor...

I tako mi sada, opet, imamo jednog Denisa (Z.), koji ne misli da je išta sporno u potezu njegove supruge i hoće još jedan mandat u državnom parlamentu.

I imamo drugog Denisa (B.) koji se toliko, samo to da pomenem, upinjao s pričom o NATO-u i da smo "spremi za članstvo", da je na kraju samo vrh tog vojnog saveza, sviknut na svakojake budalaštine, natjerao da kaže da to nije istina i da oni ne prijateljuju s Denisom B.!