Austrija je zajedno sa Njemačkom pokrenula projekat sa namjerom da imamima pruži dodatno obrazovanje kako bi im približili pravne i ekonomske sisteme ovih zemalja. Cilj je bio da se imamima približi način djelovanja i rada ovih država. Projekat nije uspio.
Priredio: A. Husrep
Bosna i Hercegovina nije u poziciji samo da uzima ili prosi pomoć Zapada i Evropske unije.
Čak i ovakva kakva jeste, ona može biti od izninme pomoći Evropskoj uniji. No samo zbog svoje izmiješanosti vjera, običaja, naroda... već i iskustva koje se tokom duge historije nagomilalo.
Jedan od načina pomoći Evropskoj uniji je obrazovanje vjerskih službenika koji bi radili u državama EU.
Sedad Dedić i Ajdin Huseinspahić nedavno su objavili veliki članak na tu temu:
Proces migracija u cijelom svijetu
kroz historiju imao je za posljedicu miješanje različitih naroda, zakona i
vjera.
Migracije su počinjale zbog
različitih prirodnih i društvenih faktora.
Početkom drugog desetljeća novog
milenija svjedoči istim procesima. Muslimani, kao važan demografski faktor na
prostoru Evrope, imaju obavezu da se što efikasnije integriraju u pravne,
društvenopolitičke i kulturološke okvire. Prethodno navedena konstatacija
nikako ne znači, kako se to u većini slučajeva predstavlja, napuštanje
tradicije i običaja, odnosno prilagođavanje na dugoročni uštrb vlastitih vrijednosti. Educiranje imama, pored
teoloških znanja, o osnovama ustavnopravnog i historijskopravnog teksta i
konteksta konkretne države i društva u kojem imam radi je važno zbog činjenice
što navedene informacije i znanje sadrže i predstavljaju motive, izvore, okvire
i ciljeve uspostavljanja, usmjeravanja i kretanja svih društvenih procesa u
državi i društvu u kojem imam radi, predvodi i usmjerava svoj džemat i
džematlije.
Važnost
poznavanja i razumijevanja konteksta i paniranja
Cilj onih koji pozivaju u islam i
promoviraju islam kroz historiju, a i danas je usmjeren ka tome da ljudi zavole
islam zbog dobra koje im on donosi, te
da ljudi budu pokorni Gospodaru svjetova i služeći Svevišnjem, a poštujući
ljude i njihovo realno stanje, da pozovu i uvjere ljude da zajedno učine više
dobra i koristi svim ljudima na ovom svijetu.
Daavetski pozivi i religijski tekst
nije svrha sam sebi i nije cilj da se kaže sve i odmah bez obzira na posljedice
i tako uništi mogućnost da ljudi prihvate i ispravno razumiju koristi, snagu i
sveobuhvatnost islama i njegovih poruka i prinicipa.
Gore navedeni pristup podrazumijeva
obrazovanje imama koji pored teološkog sadrži i osnove znanja o
historijskopravnom, ustavnopravnom, običajnom, kulturnom kontekstu, kao i
poznavanje historijskih primjera pristupa i ostvarenih rezultata kako iz
pozicije manjine, tako i iz pozicije većine.
“Suočeni
smo sa dvije Objave koje valja čitati i tumačiti paralelno. Navedeno traži od
nas da duboko promislimo o višim ciljevima islamske poruke na noviji,
ozbiljniji, stručniji i dinamičniji način. Biti moderan ne znači adaptirati se
progresu ma kako nehuman on bio, nego čitajući i objavljeni sveti tekst i
objavljenu stvarnost i kontekst preobraziti svijet u ono što je najbolje za
ljudska bića: dostojanstvo, pravdu, ljubav, oprost, dobrobit i mir. Naša etika
treba biti oslobađajuća.
To
znači odbijanje formalizma i slijepog slijeđenja, slijepe imitacija i
fatalizma.
Imperativ
je inicirati razmjenu mišljenja i znanja, stvarati prilike, razvijati projekte
i institucionalizirati vizije!” citat je iz teksta Tarika Ramadana - Radical
reform: Islamic Ethics and Liberation, Oxford University Press, New York 2009.
355-358.
Bosanski
franjevci kao primjer djelovanja
Franjevci su na prostor
Srednjovjekovne Bosne došli 1292. godine i sa sobom donijeli niz običaja i
načina djelovanja koji su ih u bitnome razlikovali od dominikanaca čije metode
djelovanja su bile svima poznate.
Treba napomenuti da su franjevci
došli nakon besjede kralja Stefana Dragutina kojom je ovaj iskazao želju da
iskorjeni bosanske krstjane. Tražeći dozvolu od pape da ih pošalje u Bosnu, oni
su došli na 'jedan miran način', za razliku od svojih prethodnika.
Služeći se pastirskom rječju, više
nego inkvizicijskim metodama, i imajući svjesnost o potrebi prilagodljivosti
vlastitog djelovanja datostima vremena i prostora rezultati takvog rada
vidljivi su postali u posljednim decenijima samostalnosti srednjovjekovne
Bosne, kada je franjevački misionarski rad potisnuo Crkvu bosansku sa bosanskog
dvora.
Takav rezultat nisu uspjele postići
ni velikaške hrvatske porodice, kao ni mnogobrojni ugarski i srpski kraljevi sa
svim krstaškim pohodima. Razlog uspješnosti franjevaca isključivo treba tražiti
u promjenama načina djelovanja koje se ogledalo u prilagođavanju metodologije
rada zatečenim prilikama, kulturi i mentalitetu ljudi u srednjovjekovnoj Bosni.
Jedna od glavnih značajki jeste taj
što su u svoj rad, postepeno primali sve više domaćih ljudi koji su im pomagali
da se približe narodu.
Bosanska vlastela, koja na početnu
nije bila naklonjena dolasku franjevaca vjerovatno jer je bila svjesna njihovee
prave, odnosno 'skrivene' namjere, vremenom je popustila pred franjevačkim
uticajem. Zauzimanjem uloge, koju je do tada imala Crkva bosanska, franjevci su
se postavili kao zaštitnici, odnosno rodoljubi i čuvari uspomene na bosansku
srednjovjekovnu državu.
Kao dokaz uspješnosti politike
djelovanja shodno prilikama mjesta i vremena jeste dobijanje i Ahdname koju je
franjevcima izdao Mehmed II Fatih, što je u tom vremenu bio vjersko-politički
presedan, bar na ovim prostorima.
Na osnovu navedenog, a sa
detaljnijom analizom još više, jasno je da su franjevci prilagođenim radom
lokalnim običajima, kulturi i tradiciji implementirali svoj cilj.
Snaga djelovanja frajnevaca je bila
u „secundum loca et tempora“ ili djelovanju shodno prilikama i vremenu.
Drugi primjer djelovanja koje se
prilagođava stanju na terenu možemo vidjeti na prelazu vlasti sa osmanlijske na
austrougarsku.
Dolazak Austrougara na ove prostore
nije bio popraćen naglim prelazom na njihov pravni okvir.
Austrijanci, očito svjesni značaja
prava na ovim prstorima, a sve zbog njegove šarolikosti, kako nacionalne tako i
vjerske, nisu insistirali na brzom usvajanju vlastitih zakona.
Jednostavno kazano, nova okupaciona
vlast se prilagodila zatečenim društveno-političkim, pravnim i kulturološkim
osobenostima ovdašnjih prostora, proučavajući ih, te postepeno reformišući i
prilagođavajući svojim, okupacionim interesima.
Ovakav način djelovanja samo je
jedan od dokaza razvijenosti i civilizacijskih normu austrougarskog društva.
Veza
ustavnopravnog i historijskopravnog
U svjetlu stalnih promjena,
specifičnih okolnosti i zadataka imami trebaju pronaći najbolji način kako da
svojim džematlijama pomognu u pronalasku adekvatnih tema. Ljevaković je ovoj
temi govorio nalašavajući da se oni koji žele imati pravo da govore i tumače
islamske propise muslimanima, odnosno muslimanskim manjinama moraju posvetiti
multidisciplinarnim istraživanjima kako bi olakšali muslimanima da žive u
sekularnim društvima u kojima su manjina.
Da bi pravda bila pravda, ona koja
ima univerzalnu vrijednost, ona mora biti okrenuta ka očuvanju principa i
promociji univerzalnih vrijednosti. Pravda ne smije biti vlast većine nad
manjinom u kontekstu da se, prava manjina, a koja su zagarantovana raznim
deklaracijama, moraju poštovati.
Također imami bi trebali biti svjesni
važnosti muslimana i islama za razvoj Evrope kroz historiju i toga da ona danas sigurno ne
bi bila kakva jeste, sa svim svojim raznolikostima, kulturom, tehnologijom i
historijom da nije bilo islama i muslimana.
Svaki islamski propis i
njegova primjena moraju biti u skladu sa pravdom i koristi
ljudima, jer se inače radi o pogrešnoj primjeni ili razumijevanju konteksta samog islamskog
propisa.
Ustav je pravni okvir kretanja i
propis osnovnih principa i ciljeva kojima se kroz zakone i druge propise
uređuje život građana u okviru pravnog sistema. Razumijevanja ustava od strane
imama one države u kojoj djeluje jedan je od glavnih prioriteta kako bi svojim
džematlijama omogućio što usklađeniji i emancipovaniji život.
U većini država u Evropi religija
je razdvojena od države samim tekstom ustava. Međutim, daljnim tekstom je
donesena i garancija o ličnim i kolektivnim vjerskim slobodama.
Činjenica je da su ustavom
zaštićene vrijednosti koje društvo želi sačuvati bez obzira na stalne promjene
koje se dešavaju.
Zbog toga je potrebno da je se
shvate osnove ustavnosti kako bi razumjeli same društvene norme.
Smisao poznavanja osnova ustavnog
prava države u kojoj djeluje imam ogleda
se u činjenici da ustavno pravo određuje koegzistenciju između slobode
(građanina) i autoriteta (javne vlasti). Ustavno pravo štiti pojedinačno
građanina od države i sprečava državu u svakom kršenju ili ograničavanju
ljudskih prava.
Budući imami koji rade u okviru evropskih
država gdje su muslimani manjina trebaju biti svjesni da promatranje države i religije kao odvojenih
pojmova ima plemenitu misiju.
Naime, i država i religija imaju za
misiju uređenja i unapređenja kvalitete života ljudi.
Naravno je da ova podjela i
razgraničenje može biti iskorišteno i za neke negativne stvari i konataciju,
ali izvorna namjena razdvajanja u administrativnom smislu ima za cilj
poboljšanje kvaliteta života građana.
Potrebno je istaći kako sekularno
društvo i ista takva država prije svega znače državu i državnu nepristrasnost
spram građana na osnovu njihove vjere, odnosno da znače ravnopravnost i
kooperativnost kao i otvorenost države i društva za sve vjere, vjernike,
nevjernike, agnostike i dr. Naravno, pomenuto je uslovljeno da oni, kao
odgovorni građani, ostvaruje sebe i svoja uvjerenja, a u skladu sa ustavnim i
pravnim poretkom zemlje.
Iskustvo statusa manjine
Muslimani kroz svoju historiju
zaista imaju iskustvo rada kao manjina, ali to iskusto ne može biti jedini
izvor rješenja i faktora koji potvrađuju to je jako mnogo. To mogu biti neki
tehnološko faktori koji su uticali na svakodnevni život do onih geopolitičkih
na koje teško možemo uticati kao pojedinci.
Uzimajuči to u obzir, potrebno je
iznalaženje novih rješenja koja su u skladu sa novim okolnostima. Treba
istaknuti da integracioni procesi Evropske unije ne teže ka tome da evropske
države postanu jedna nacija, kultura i historija. To podrazumjeva da imami
trebaju biti orjentirani ka specifičnostima i odrednicima konkretne države u
kojoj žive i rade. Potrebno je istaknuti da su neke stvari usklađene na nivou
Unije poput ljudskih prava na slobodno ispoljavanje vjerskih prava i sloboda te
je i na to potrebno obratiti dodatnu pažnju.
Efikasnost rada i djelovanja imama
bi trebala da bude veća ukoliko oni budu imali potrebno ustavno-historijsko
pravno znanje prije eventualnog problema. Ovakvim pristupom imami odaju sliku
predvodnika integrativnog dijela društva koje je spremno, brez obzira na
raznolikosti, prionuti rješavanju problema i izgradnji društva. Ako imam bude
ključan faktor pogrešnog djelovanja muslimana zbog izdavanja pogrešnih
smjernica ili njihovog neizdavanja, a sve zbog nedovoljnog poznavanja kulturoloških,
društvenih i pravnih normativa, on i njegova zajednica vrlo lako mogu biti
okarakterizirani kao faktor koji odstupa od normi koje su navedene u ustavu.
Obrazovanje imama i IZ BiH
Austrija
je zajedno sa Njemačkom pokrenula projekat sa namjerom da imamima pruži dodatno
obrazovanje kako bi im približili pravne i ekonomske sisteme ovih zemalja. Cilj
je bio da se imamima približi način djelovanja i rada ovih država i njihovih
pravila-ustava kao vrhovnih zakona i odrednica djelovanja.
Vrijeme
kao i aktuelno stanje je pokazalo da na EU univerzitetima nije pronađeno
adekvatno rješenje za obrazovanje imama.
Razlozi
neuspjeha se mogu ogledati u orjentalističkom pristupom, nepoznavanju islama i
njegove misije, nedovoljnim kadrovskim kapacitetom i slično.
Takav
razvoj događaja je otvorio priliku i prostor za obrazovni sistem Islamske
zajednice u BiH.
Sigurno
je da IZ BiH zajedno sa svojim obrazovnim sistemom uživa podršku i kod
muslimana u Evropi kao i kod zvaničnika EU. Dokaz za to je činjenica da službenici
IZ u Bosni i Hercegovini uspješno žive, obrazuju se i rade u sekularnom
društvu.
Svjesnost
Bošnjaka muslimana da Bosna i Hercegovina može opstati jedino kroz uvažavanje
običaja drugih i drugačijih je jasan dokaz navedenih stavova. Takva snaga i prilika
koju posjedujemo, uz dodatno brušenje i kristaliziranje, može biti presudna za
rješavanje problema i same Bosne
Herecegovine. Nadat se da će
odgovorni dobro razmotriti ovakve ideje o kojima se već piše.
Sigurno
je da Evropa, zbog kontinuiranog demografskog rasta muslimana mora pomoći
istima da se integriraju u njihovo društvo, a u isto vrijeme zadrže svoje
običaje, kulturu i tradiciju jer su to prednosti koje donose sa sobom i bez
kojih cijela priča nema smisla.
Vremena
je malo i zahtjeva što bržu akciju.