Kako Bosna i Hercegovina može pomoći Evropskoj uniji?

20.03.2021. 09:49

Austrija je zajedno sa Njemačkom pokrenula projekat sa namjerom da imamima pruži dodatno obrazovanje kako bi im približili pravne i ekonomske sisteme ovih zemalja. Cilj je bio da se imamima približi način djelovanja i rada ovih država. Projekat nije uspio.

Kako Bosna i Hercegovina može pomoći Evropskoj uniji? - slika 1

Priredio: A. Husrep

Bosna i Hercegovina nije u poziciji samo da uzima ili prosi pomoć Zapada i Evropske unije.

Čak i ovakva kakva jeste, ona može biti od izninme pomoći Evropskoj uniji. No samo zbog svoje izmiješanosti vjera, običaja, naroda... već i iskustva koje se tokom duge historije nagomilalo.

Jedan od načina pomoći Evropskoj uniji je obrazovanje vjerskih službenika koji bi radili u državama EU.

Sedad Dedić i Ajdin Huseinspahić nedavno su objavili veliki članak na tu temu:

Proces migracija u cijelom svijetu kroz historiju imao je za posljedicu miješanje različitih naroda, zakona i vjera.

Migracije su počinjale zbog različitih prirodnih i društvenih faktora.

Početkom drugog desetljeća novog milenija svjedoči istim procesima. Muslimani, kao važan demografski faktor na prostoru Evrope, imaju obavezu da se što efikasnije integriraju u pravne, društvenopolitičke i kulturološke okvire. Prethodno navedena konstatacija nikako ne znači, kako se to u većini slučajeva predstavlja, napuštanje tradicije i običaja, odnosno prilagođavanje na dugoročni uštrb vlastitih vrijednosti. Educiranje imama, pored teoloških znanja, o osnovama ustavnopravnog i historijskopravnog teksta i konteksta konkretne države i društva u kojem imam radi je važno zbog činjenice što navedene informacije i znanje sadrže i predstavljaju motive, izvore, okvire i ciljeve uspostavljanja, usmjeravanja i kretanja svih društvenih procesa u državi i društvu u kojem imam radi, predvodi i usmjerava svoj džemat i džematlije.

Važnost poznavanja i razumijevanja konteksta i paniranja

Cilj onih koji pozivaju u islam i promoviraju islam kroz historiju, a i danas je usmjeren ka tome da ljudi zavole islam zbog dobra koje im on donosi, te da ljudi budu pokorni Gospodaru svjetova i služeći Svevišnjem, a poštujući ljude i njihovo realno stanje, da pozovu i uvjere ljude da zajedno učine više dobra i koristi svim ljudima na ovom svijetu.

Daavetski pozivi i religijski tekst nije svrha sam sebi i nije cilj da se kaže sve i odmah bez obzira na posljedice i tako uništi mogućnost da ljudi prihvate i ispravno razumiju koristi, snagu i sveobuhvatnost islama i njegovih poruka i prinicipa.

Gore navedeni pristup podrazumijeva obrazovanje imama koji pored teološkog sadrži i osnove znanja o historijskopravnom, ustavnopravnom, običajnom, kulturnom kontekstu, kao i poznavanje historijskih primjera pristupa i ostvarenih rezultata kako iz pozicije manjine, tako i iz pozicije većine.

“Suočeni smo sa dvije Objave koje valja čitati i tumačiti paralelno. Navedeno traži od nas da duboko promislimo o višim ciljevima islamske poruke na noviji, ozbiljniji, stručniji i dinamičniji način. Biti moderan ne znači adaptirati se progresu ma kako nehuman on bio, nego čitajući i objavljeni sveti tekst i objavljenu stvarnost i kontekst preobraziti svijet u ono što je najbolje za ljudska bića: dostojanstvo, pravdu, ljubav, oprost, dobrobit i mir. Naša etika treba biti oslobađajuća.

To znači odbijanje formalizma i slijepog slijeđenja, slijepe imitacija i fatalizma.

Imperativ je inicirati razmjenu mišljenja i znanja, stvarati prilike, razvijati projekte i institucionalizirati vizije!” citat je iz teksta Tarika Ramadana - Radical reform: Islamic Ethics and Liberation, Oxford University Press, New York 2009. 355-358.

Bosanski franjevci kao primjer djelovanja

Franjevci su na prostor Srednjovjekovne Bosne došli 1292. godine i sa sobom donijeli niz običaja i načina djelovanja koji su ih u bitnome razlikovali od dominikanaca čije metode djelovanja su bile svima poznate.

Treba napomenuti da su franjevci došli nakon besjede kralja Stefana Dragutina kojom je ovaj iskazao želju da iskorjeni bosanske krstjane. Tražeći dozvolu od pape da ih pošalje u Bosnu, oni su došli na 'jedan miran način', za razliku od svojih prethodnika.

Služeći se pastirskom rječju, više nego inkvizicijskim metodama, i imajući svjesnost o potrebi prilagodljivosti vlastitog djelovanja datostima vremena i prostora rezultati takvog rada vidljivi su postali u posljednim decenijima samostalnosti srednjovjekovne Bosne, kada je franjevački misionarski rad potisnuo Crkvu bosansku sa bosanskog dvora.

Takav rezultat nisu uspjele postići ni velikaške hrvatske porodice, kao ni mnogobrojni ugarski i srpski kraljevi sa svim krstaškim pohodima. Razlog uspješnosti franjevaca isključivo treba tražiti u promjenama načina djelovanja koje se ogledalo u prilagođavanju metodologije rada zatečenim prilikama, kulturi i mentalitetu ljudi u srednjovjekovnoj Bosni.

Jedna od glavnih značajki jeste taj što su u svoj rad, postepeno primali sve više domaćih ljudi koji su im pomagali da se približe narodu.

Bosanska vlastela, koja na početnu nije bila naklonjena dolasku franjevaca vjerovatno jer je bila svjesna njihovee prave, odnosno 'skrivene' namjere, vremenom je popustila pred franjevačkim uticajem. Zauzimanjem uloge, koju je do tada imala Crkva bosanska, franjevci su se postavili kao zaštitnici, odnosno rodoljubi i čuvari uspomene na bosansku srednjovjekovnu državu.

Kao dokaz uspješnosti politike djelovanja shodno prilikama mjesta i vremena jeste dobijanje i Ahdname koju je franjevcima izdao Mehmed II Fatih, što je u tom vremenu bio vjersko-politički presedan, bar na ovim prostorima.

Na osnovu navedenog, a sa detaljnijom analizom još više, jasno je da su franjevci prilagođenim radom lokalnim običajima, kulturi i tradiciji implementirali svoj cilj.

Snaga djelovanja frajnevaca je bila u „secundum loca et tempora“ ili djelovanju shodno prilikama i vremenu.

Drugi primjer djelovanja koje se prilagođava stanju na terenu možemo vidjeti na prelazu vlasti sa osmanlijske na austrougarsku.

Dolazak Austrougara na ove prostore nije bio popraćen naglim prelazom na njihov pravni okvir.

Austrijanci, očito svjesni značaja prava na ovim prstorima, a sve zbog njegove šarolikosti, kako nacionalne tako i vjerske, nisu insistirali na brzom usvajanju vlastitih zakona.

Jednostavno kazano, nova okupaciona vlast se prilagodila zatečenim društveno-političkim, pravnim i kulturološkim osobenostima ovdašnjih prostora, proučavajući ih, te postepeno reformišući i prilagođavajući svojim, okupacionim interesima.

Ovakav način djelovanja samo je jedan od dokaza razvijenosti i civilizacijskih normu austrougarskog društva.

Veza ustavnopravnog i historijskopravnog

U svjetlu stalnih promjena, specifičnih okolnosti i zadataka imami trebaju pronaći najbolji način kako da svojim džematlijama pomognu u pronalasku adekvatnih tema. Ljevaković je ovoj temi govorio nalašavajući da se oni koji žele imati pravo da govore i tumače islamske propise muslimanima, odnosno muslimanskim manjinama moraju posvetiti multidisciplinarnim istraživanjima kako bi olakšali muslimanima da žive u sekularnim društvima u kojima su manjina.

Da bi pravda bila pravda, ona koja ima univerzalnu vrijednost, ona mora biti okrenuta ka očuvanju principa i promociji univerzalnih vrijednosti. Pravda ne smije biti vlast većine nad manjinom u kontekstu da se, prava manjina, a koja su zagarantovana raznim deklaracijama, moraju poštovati.

Također imami bi trebali biti svjesni važnosti muslimana i islama za razvoj Evrope kroz historiju i toga da ona danas sigurno ne bi bila kakva jeste, sa svim svojim raznolikostima, kulturom, tehnologijom i historijom da nije bilo islama i muslimana.

Svaki islamski propis i njegova primjena moraju biti u skladu sa pravdom i koristi ljudima, jer se inače radi o pogrešnoj primjeni ili razumijevanju konteksta samog islamskog propisa.

Ustav je pravni okvir kretanja i propis osnovnih principa i ciljeva kojima se kroz zakone i druge propise uređuje život građana u okviru pravnog sistema. Razumijevanja ustava od strane imama one države u kojoj djeluje jedan je od glavnih prioriteta kako bi svojim džematlijama omogućio što usklađeniji i emancipovaniji život.

U većini država u Evropi religija je razdvojena od države samim tekstom ustava. Međutim, daljnim tekstom je donesena i garancija o ličnim i kolektivnim vjerskim slobodama.

Činjenica je da su ustavom zaštićene vrijednosti koje društvo želi sačuvati bez obzira na stalne promjene koje se dešavaju.

Zbog toga je potrebno da je se shvate osnove ustavnosti kako bi razumjeli same društvene norme.

Smisao poznavanja osnova ustavnog prava države u kojoj djeluje imam ogleda se u činjenici da ustavno pravo određuje koegzistenciju između slobode (građanina) i autoriteta (javne vlasti). Ustavno pravo štiti pojedinačno građanina od države i sprečava državu u svakom kršenju ili ograničavanju ljudskih prava.

Budući imami koji rade u okviru evropskih država gdje su muslimani manjina trebaju biti svjesni da promatranje države i religije kao odvojenih pojmova ima plemenitu misiju.

Naime, i država i religija imaju za misiju uređenja i unapređenja kvalitete života ljudi.

Naravno je da ova podjela i razgraničenje može biti iskorišteno i za neke negativne stvari i konataciju, ali izvorna namjena razdvajanja u administrativnom smislu ima za cilj poboljšanje kvaliteta života građana.

Potrebno je istaći kako sekularno društvo i ista takva država prije svega znače državu i državnu nepristrasnost spram građana na osnovu njihove vjere, odnosno da znače ravnopravnost i kooperativnost kao i otvorenost države i društva za sve vjere, vjernike, nevjernike, agnostike i dr. Naravno, pomenuto je uslovljeno da oni, kao odgovorni građani, ostvaruje sebe i svoja uvjerenja, a u skladu sa ustavnim i pravnim poretkom zemlje.

Iskustvo statusa manjine

Muslimani kroz svoju historiju zaista imaju iskustvo rada kao manjina, ali to iskusto ne može biti jedini izvor rješenja i faktora koji potvrađuju to je jako mnogo. To mogu biti neki tehnološko faktori koji su uticali na svakodnevni život do onih geopolitičkih na koje teško možemo uticati kao pojedinci.

Uzimajuči to u obzir, potrebno je iznalaženje novih rješenja koja su u skladu sa novim okolnostima. Treba istaknuti da integracioni procesi Evropske unije ne teže ka tome da evropske države postanu jedna nacija, kultura i historija. To podrazumjeva da imami trebaju biti orjentirani ka specifičnostima i odrednicima konkretne države u kojoj žive i rade. Potrebno je istaknuti da su neke stvari usklađene na nivou Unije poput ljudskih prava na slobodno ispoljavanje vjerskih prava i sloboda te je i na to potrebno obratiti dodatnu pažnju.

Efikasnost rada i djelovanja imama bi trebala da bude veća ukoliko oni budu imali potrebno ustavno-historijsko pravno znanje prije eventualnog problema. Ovakvim pristupom imami odaju sliku predvodnika integrativnog dijela društva koje je spremno, brez obzira na raznolikosti, prionuti rješavanju problema i izgradnji društva. Ako imam bude ključan faktor pogrešnog djelovanja muslimana zbog izdavanja pogrešnih smjernica ili njihovog neizdavanja, a sve zbog nedovoljnog poznavanja kulturoloških, društvenih i pravnih normativa, on i njegova zajednica vrlo lako mogu biti okarakterizirani kao faktor koji odstupa od normi koje su navedene u ustavu.

Obrazovanje imama i IZ BiH

Vrijeme kao i aktuelno stanje je pokazalo da na EU univerzitetima nije pronađeno adekvatno rješenje za obrazovanje imama.

Razlozi neuspjeha se mogu ogledati u orjentalističkom pristupom, nepoznavanju islama i njegove misije, nedovoljnim kadrovskim kapacitetom i slično.

Takav razvoj događaja je otvorio priliku i prostor za obrazovni sistem Islamske zajednice u BiH.

Sigurno je da IZ BiH zajedno sa svojim obrazovnim sistemom uživa podršku i kod muslimana u Evropi kao i kod zvaničnika EU. Dokaz za to je činjenica da službenici IZ u Bosni i Hercegovini uspješno žive, obrazuju se i rade u sekularnom društvu.

Svjesnost Bošnjaka muslimana da Bosna i Hercegovina može opstati jedino kroz uvažavanje običaja drugih i drugačijih je jasan dokaz navedenih stavova. Takva snaga i prilika koju posjedujemo, uz dodatno brušenje i kristaliziranje, može biti presudna za rješavanje problema i same Bosne Herecegovine. Nadat se da će odgovorni dobro razmotriti ovakve ideje o kojima se već piše.

Sigurno je da Evropa, zbog kontinuiranog demografskog rasta muslimana mora pomoći istima da se integriraju u njihovo društvo, a u isto vrijeme zadrže svoje običaje, kulturu i tradiciju jer su to prednosti koje donose sa sobom i bez kojih cijela priča nema smisla.

Vremena je malo i zahtjeva što bržu akciju.

Podijelite:

Facebook X / Twitter