Dok Sarajevo "spava", Vučić se nameće za glavnog aktera na Balkanu

Nakon blamaže Milorada Dodika u Vijeću sigurnosti UN-a, a onda i sa ukradenom ikonom, predsjednik Srbije već se vidi, a nekim u Evropi i stidljivo nudi da "pomogne", kao glavni pregovarač i predstavnik RS u razgovorima o BiH u međunarodnim krugovima.

Piše: Sead Numanović

Većina zvaničnika u glavnim gradovima Evropske unije ovih dana izbjegava dati odgovor na pitanje sa čime će ići pred administraciju novoizabranog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Joea Bidena.

Osim diplomatskog odgovora kako žele bolju saradnju i koordinaciju, vlada taktička suzdržanost. To je naročito tačno kada je u pitanju zapadni Balkan.

U EU niko nije iznenađen brzinom kojom je Bosna I Hercegovina isplivala kao glavni kandidat za prvu zajedničku zapadnobalkansku bauštelu EU i SAD-a u 2021. godini. Razlog tome valja tražiti u kako-tako saniranim bauštelama u Sjevernoj Makedoniji, Albaniji i Crnoj Gori, koje su već punopravne NATO članice, ali i činjenici da od Kosova i Srbije niko ne očekuje puno prije izbora na Kosovu.

Međutim, ono što je mnoge u EU iznenadilo jeste brzina kojom su Sarajevo, Zagreb i Beograd, ali i Moskva i Ankara, ušli u uloge koje smatraju da će im u narednom periodu dati maksimum.

Aleksandar Vučić nakon blamaže Milorada Dodika u Vijeću sigurnosti UN-a, a onda i sa ukradenom ikonom, već se vidi, a nekim u Evropi i stidljivo nudi, kao glavni pregovarač i predstavnik Republike Srpske u razgovorima o BiH u međunarodnim krugovima. Nudi se da "pomogne", a neki ga, kao što su strane visokopozicionirane diplomate u BiH koje ga ovih dana hvale za konstruktivan odnos prema BiH, zajedno sa uticajnom mrežom lobista u Evropi i Vašingtonu, za tu poziciju i preporučuju. Vučić u tome vidi više prilika za sebe, od povezivanja pitanja Kosova i BiH, do mogućnosti da odugovlači pitanja u BiH kako Kosovo ne bi nikada došlo na red.

U svakom slučaju, on sebe vidi u centru svih zapadnobalkanskih procesa u naredne dvije godine i za tu poziciju se bori.

Zagreb ima jasnu viziju šta želi postići, a u kratkom periodu to je da SAD zaista i uđe na bh. bauštelu. Razlog tome je da su sigurni da EU sama ne može pokrenuti procese a još manje privoliti aktere, naročito Sarajevo. Da bi to Zagreb postigao spreman je koketirati sa Rusijom, koja se u Zagrebu smatra glavnim mamcem za uključivanje nove administracije u Vašingtonu. U isto vrijeme Moskva u potpunosti podržava poziciju Zagreba i Mostara, a i ekonomske veze i interesi su jaki, tako da koketiranjem u Zagrebu nemaju šta izgubiti.

Kada i ako Vašington zatraži da se Zagreb udalji od Moskve, Zagreb će to i uraditi.

U tom slučaju već radi na alternativi koju vidi u Parizu, a čiji je ministar vanjskih poslova zajedno sa Lavrovom prošle sedmice otvorio konferenciju hrvatske Vlade o Dejtonu. Dodatno, Francuska iščekuje i uvažavanje svojih ekonomskih interesa u Hrvatskoj narednih sedmica. Pariz je idealan kandidat i jer Zagreb cijeni da ako je neko spreman i dovoljno jak da bude protuteža Berlinu, onda je to Pariz. U Zagrebu Berlin vide kao glavnog zagovornika statusa quo u BiH.

Moskva je sazivanjem neformalne sjednice Vijeća sigurnosti i ponašanjem tokom posjete Sarajevu, Zagrebu i Beogradu uradila ono što su Zagreb i Beograd očekivali i nadali se. Od poruke podrške izvornom Dejtonu, zahtjevima Hrvata u BiH, odbijanju izbora novog Visokog predstavnika i korištenja bonskih ovlasti do vizuelnog izazivanja Vašingtona, Londona i Berlina da reagiraju.

U vizuelnom smislu je pomogao i telefonski poziv iz Ankare prema Željku Komšiću, nakon odbijanja susreta dvojice članova Predsjedništva sa Lavrovim.

Erdogan je također jasno stavio do znanja da i on može i hoće imati utjecaj u Sarajevu.

Interes Moskva u svemu tome je da još jednom osnaži svoje partnere (prije svega Beograd) u regionu ali i pošalje poruku Vašingtonu i EU, da ako žele razgovarati o BiH onda će morat razgovarati sa Vučićem, od kojeg onda očekuju da BiH poveže sa Kosovom. A kada i ako se to desi onda će se u paketu morati razgovarati i o pitanjima koja su važna Moskvi (od Ukrajine do Bjelorusije).

U Berlinu, Parizu, Rimu, ali i Vašingtonu, osim načelne želje da se radi zajedno, koordinirano i prvo u BiH, osim probnih balona koji se puštaju zadnjih sedmica na obje strane Atlantika, zasada šute.

U sva četiri glavna grada se nadaju da puštanje probnih balona neće pomutiti neke već pokrenute procese u BiH, kao što su promjene u bh. pravosuđu. Nadaju se i da Mostar, Banja Luka i Sarajevo, poneseni na momente neobuzdanim raspravama u medijima, neće uraditi ništa nepromišljeno.

Očekivanje Banja Luke, ali i nekih drugih u BiH, naprimjer, da će uslovi za MMF paket biti blaži nakon dolaska nove administracije u Vašingtonu, pokušaj HDZ BiH da ocrni regularnost izbora u Mostaru i polaganje svih nada lidera u Sarajevu na Bidena i Erdogana, govore da akteri u BiH nisu razumjeli trenutak u kome se BiH ali i svjetska kretanja nalaze. Transatlantski koraci u BiH i regionu će biti jasniji do proljeća naredne godine, a do tada će svi u regionu i dalje tvrditi pozicije i pazar.