Piše: Sead Numanović
Većina
zvaničnika u glavnim gradovima Evropske unije ovih dana izbjegava dati odgovor
na pitanje sa čime će ići pred administraciju novoizabranog predsjednika
Sjedinjenih Američkih Država Joea Bidena.
Osim
diplomatskog odgovora kako žele bolju saradnju i koordinaciju, vlada taktička
suzdržanost. To je naročito tačno kada je u pitanju zapadni Balkan.
U EU niko nije iznenađen brzinom kojom je Bosna I Hercegovina isplivala kao
glavni kandidat za prvu zajedničku zapadnobalkansku bauštelu EU i SAD-a u 2021.
godini. Razlog tome valja tražiti u kako-tako saniranim bauštelama u Sjevernoj Makedoniji,
Albaniji i Crnoj Gori, koje su već punopravne NATO članice, ali i činjenici da
od Kosova i Srbije niko ne očekuje puno prije izbora na Kosovu.
Međutim, ono što je mnoge u EU iznenadilo jeste brzina kojom su Sarajevo,
Zagreb i Beograd, ali i Moskva i Ankara, ušli u uloge koje smatraju da će im u
narednom periodu dati maksimum.
Aleksandar Vučić nakon blamaže Milorada Dodika u Vijeću sigurnosti UN-a, a onda
i sa ukradenom ikonom, već se vidi, a nekim u Evropi i stidljivo nudi, kao
glavni pregovarač i predstavnik Republike Srpske u razgovorima o BiH u
međunarodnim krugovima. Nudi se da "pomogne", a neki ga, kao što su strane
visokopozicionirane diplomate u BiH koje ga ovih dana hvale za konstruktivan
odnos prema BiH, zajedno sa uticajnom mrežom lobista u Evropi i Vašingtonu, za
tu poziciju i preporučuju. Vučić u tome vidi više prilika za sebe, od
povezivanja pitanja Kosova i BiH, do mogućnosti da odugovlači pitanja u BiH
kako Kosovo ne bi nikada došlo na red.
U
svakom slučaju, on sebe vidi u centru svih zapadnobalkanskih procesa u naredne
dvije godine i za tu poziciju se bori.
Zagreb ima jasnu viziju šta želi postići, a u kratkom periodu to je da SAD
zaista i uđe na bh. bauštelu. Razlog tome je da su sigurni da EU sama ne može
pokrenuti procese a još manje privoliti aktere, naročito Sarajevo. Da bi to
Zagreb postigao spreman je koketirati sa Rusijom, koja se u Zagrebu smatra
glavnim mamcem za uključivanje nove administracije u Vašingtonu. U isto vrijeme
Moskva u potpunosti podržava poziciju Zagreba i Mostara, a i ekonomske veze i
interesi su jaki, tako da koketiranjem u Zagrebu nemaju šta izgubiti.
Kada
i ako Vašington zatraži da se Zagreb udalji od Moskve, Zagreb će to i uraditi.
U
tom slučaju već radi na alternativi koju vidi u Parizu, a čiji je ministar
vanjskih poslova zajedno sa Lavrovom prošle sedmice otvorio konferenciju
hrvatske Vlade o Dejtonu. Dodatno, Francuska iščekuje i uvažavanje svojih
ekonomskih interesa u Hrvatskoj narednih sedmica. Pariz je idealan kandidat i
jer Zagreb cijeni da ako je neko spreman i dovoljno jak da bude protuteža
Berlinu, onda je to Pariz. U Zagrebu Berlin vide kao glavnog zagovornika
statusa quo u BiH.
Moskva je sazivanjem neformalne sjednice Vijeća sigurnosti i ponašanjem tokom
posjete Sarajevu, Zagrebu i Beogradu uradila ono što su Zagreb i Beograd
očekivali i nadali se. Od poruke podrške izvornom Dejtonu, zahtjevima Hrvata u
BiH, odbijanju izbora novog Visokog predstavnika i korištenja bonskih ovlasti
do vizuelnog izazivanja Vašingtona, Londona i Berlina da reagiraju.
