Provodi se sistemska kampanja zastrašivanja Bošnjaka, stvaranja nesigurnog ambijenta u kome žive, a sve s ciljem njihovog ponovnog „dobrovoljnog“ napuštanja prostora u kome žive.
Piše: Almasa Hadžić
Fotografije: Ahmed Bajrić - Blicko
Nije samo priča o
tobožnjem leglu terorista i vehabija u Janji, u koju su se Bošnjaci nakon
ratnih progona ponovo vratili i organizirali život, priča o skretanju pažnje sa
sumnji za učešće u zločinima nad Bošnjacima Srebrenice, aktuelnog premjera
Vlade RS-a Radovana Viškovića i njegovog ratnog šefa Rajka Dukića. Riječ je o sve intezivnijem zastrašivanju
Bošnjaka, stvaranju nesigurnog ambijenta u kome žive, a sve s ciljem njihovog
ponovnog „dobrovoljnog“ napuštanja prostora u kome žive.
-
Priča
koju je plasirao jedan banjalučki
portal, svi znamo, pa i oni koji su priču pustili u eter, da je riječ o
konstrukcijama obavještajnih službi RS i Srbije. Bošnjaci bi sada trebli da se
pravdaju i da zaborave na Viškovića i ono što o njemu postoji u haškim dokumentima.
Ovakve priče idu uporedo sa sve izraženijom diskriminacijom Bošnjaka u RS-u
kojima se grubo osporavaju njihova osnovna ljudska prava, počev od prava na
jezik, na zapošljavanje, na imovinu koja im je tokom agresije oteta itd. Cilj svega je „dobrovoljno“ iseljavanje
Bošnjaka sa ovih prostora – navodi Samir
Baćevac iz Janje, delegat u Vijeću naroda RS-a.

Čišćenje policije
Baćevac posebno
ukazuje na „protjerivanje“ Bošnjaka iz policijskih organa RS, te navodi podatak
da je, naprimjer u Bijeljini, od oko 300 zaposlenih u tamošnjoj policiji, samo
14 Bošnjaka i to, uglavnom na
marginalnim pozicijama.
O kakvoj
diskriminaciji Bošnjaka u RS-u se radi, a što prerasta u poniženja najgore
vrste, svjedoče i dešavanja u selu Liplje kod Zvornika, gdje učenici područne
škole već mjesec dana ne pohađaju nastavu u znak protesta zbog osporavanja
prava na izučavanje bosanskog jezika. Da bi, navodno riješili problem, u Liplju
je prošle sedmice boravio direktor Pedagoškog zavoda RS-a dr. Predrag
Damjanović i pomoćnica ministra prosvjete RS-a Nataša Cvijanović.
- Mi roditelji smo očekivali jedan ljudski
razgovor kako bi se problem sa izučavanjem bosanskog jezika riješio, odnosno
ostvarilo naše ustavom zagarantovano pravo na bosanski jezik. No Damjanović je
u startu nastupio s pozicije sile, počeo da se dere, da nam prijeti, vrijeđa.
Kaže nam „zašto se vi bunite kad se ne bune
roditelji ostalih 6.090 bošnjačkih učenika“ koliko ih, navodno, ide u
školu u RS.
U nastupu bijesa
zaprijetio je da ćemo učiti srpski jezik, što nam do sada i pored mnogobrojnih nesporazuma sa
kojekakvim predstavnicima vlasti RS-a niko nije rekao, a kad je krenuo, ulazeći
u vozilo, psovao nam je majku.
Zabrana novinaru
RTRS-a
Čak je novinaru
RTRS-a zabranio da uzme izjavu od nas roditelja. Za dlaku smo spriječili
izrevoltirane roditelje da ne naprave incident.
Poručujemo
Damjanoviću da nas nije zaplašio i da ćemo istrajati u traženju naših prava i
neka zna da je naša zadnja instanca Sud u Strazburu – kazao nam je Muharem
Sinanović predstavnik bošnjačkih
roditelja iz Liplja i jedan od dugogodišnjih boraca za prava povratnika.
Kao čovjek koji
uporno insistira na poštovanju ljudskih prava Bošnjaka u RS-u, Sinanović nam je
ispričao i mnoge druge probleme s kojima se Bošnjacii svakodnevno sreću u RS-u.
U Zvorniku,
naprimjer, od poslijeratnih nekoliko desetina Bošnjaka koji su radili u
policiji, sada ih ima manje od deset.

Stalna poniženja
Oni koji se, pak,
„ljutim vezama“, kaže, i dobili posao u nekoj od javnih institucija, nerjetko
zbog mobinga, stalnih poniženja, budu primorani da ga napuste.
- Možete
li zamisliti da sam na dobijanje lične karte čekao dva mjeseca. Kad sam nakon
mjesec dana od predaje zahtjeva za ličnu kartu došao da je podignem, kažu mi „nije ti fotografija
dobra moramo te ponovo fotografisati“. I opet čekam mjesec dana.
Moja kćerka
čekala je četiri mjeseca za dobijanje putne isprave i tek kad je Ministarstvo
za civilne poslove Bosne i Hercegovine reagiralo dobila je putnu ispravu.
Kada rade tako
meni za koga znaju da neću šutjeti, šta mislite šta se događa sa onima koji
sliježu ramenima, sa ženama kojima su poubijali muževe, djecu i koje nema ko da
zaštiti – upozorava Sinanović.
Za
potpredsjednika RS-a Ramiza Salkića, sve što se događa Bošnjacima u RS-u nije
nikakvo iznenađenje.

Zabrana bosanskog
jezika
U izjavi za politicki.ba ističe da, uprkos svemu što je
urađeno u proteklim godinama na unapređenju uslova života povratnika u RS-u,
sistemska diskriminacija koju provode vlasti RS-a, ubrzano uzima svoj danak.
- Diskriminacija
u obrazovanju kroz negiranje i zabranu bosanskog jezika, te pravoslavizacija
obrazovnog procesa tjera bošnjačku djecu iz tog procesa. Naša djeca napuštaju
škole u RS-u, muče se putujući u škole na prostor Federacije. Posebna priča je
diskriminacija pri zapošljavanju koja tjera mlade da napuštaju ove krajeve.
Mladi koji završavaju srednju školu i fakultete, a Bošnjaci su, ne mogu da se
zaposle u domove zdravlja, bolnice, elektroprivredu, javna preduzeća, lokalnu
administraciju, entitetske organe...
Ovo što se događa
je plan po kome Bošnjake treba, posebno one mlađe, natjerati da napuste svoje
kuće, gradove i sela u kojim su
rođeni.
Riječ je o jednom
podlom projektu entiteta RS-a, a u kojem sigurno nisu sami, baziranom na neostvarenim ratnim ciljevima o etnički
čistom pravoslavnom prostoru a koji se želi ostvariti mirnodopskim
metodama – tvrdi Salkić.
Plasirana laž oko
vehabija u Janji, za Salkića je projekat sigurnosnih službi, po kojoj tamošnji
Bošnjaci, ako ništa, treba da se zaplaše, da se počnu baviti sobom, a ne svojom
budućnošću.

Uzaludna pisanja
Udarili su, kaže,
na dobre i vrijedne domaćine, čestite ljude.
- Ispisali smo
cijele elaborate sa dokazima o diskriminaciji Bošnjaka u RS-u, ali adekvatne
reakcije, kako državnog pravosuđa, tako i međunarodne zajednice, nema.
Bojim se da svi
čekaju da se Bošnjaci naviknu na diskriminaciju i poniženja kojima su izlaženi
od vlasti RS-a i da ih, kako je to zločinac Karadžić i bio planirao, polako, u
miru, nestane. Na sceni je, prije svega grubo kršenje Ustava BiH, pa čak i
Ustava RS-a, po kome se diskriminira jedan narod, što u Evropi, nakon Drugog
svjetskog rata, nije viđeno – poručuje Salkić.
Naš sagovornik
upozorava da od 13 ubistava povratnika Bošnjaka koja su se dogodila od 1996.
godine do danas niti u jednom slučaju policija RS- a nije pronašla izvršioca.
Nisu, kaže, riješeni ni mnogobrojni slučajevi premlaćivanja, kao ni stalnog
zastrašivanja Bošnjaka.