Bošnjaci u RS su najdiskriminiraniji narod u Evropi

Piše: Almasa Hadžić

Fotografije: Ahmed Bajrić - Blicko

Nije samo priča o tobožnjem leglu terorista i vehabija u Janji, u koju su se Bošnjaci nakon ratnih progona ponovo vratili i organizirali život, priča o skretanju pažnje sa sumnji za učešće u zločinima nad Bošnjacima Srebrenice, aktuelnog premjera Vlade RS-a Radovana Viškovića i njegovog ratnog šefa Rajka Dukića. Riječ je o sve intezivnijem zastrašivanju Bošnjaka, stvaranju nesigurnog ambijenta u kome žive, a sve s ciljem njihovog ponovnog „dobrovoljnog“ napuštanja prostora u kome žive.

- Priča koju je plasirao jedan banjalučki portal, svi znamo, pa i oni koji su priču pustili u eter, da je riječ o konstrukcijama obavještajnih službi RS i Srbije. Bošnjaci bi sada trebli da se pravdaju i da zaborave na Viškovića i ono što o njemu postoji u haškim dokumentima. Ovakve priče idu uporedo sa sve izraženijom diskriminacijom Bošnjaka u RS-u kojima se grubo osporavaju njihova osnovna ljudska prava, počev od prava na jezik, na zapošljavanje, na imovinu koja im je tokom agresije oteta itd. Cilj svega je „dobrovoljno“ iseljavanje Bošnjaka sa ovih prostora – navodi Samir Baćevac iz Janje, delegat u Vijeću naroda RS-a.

Čišćenje policije

Baćevac posebno ukazuje na „protjerivanje“ Bošnjaka iz policijskih organa RS, te navodi podatak da je, naprimjer u Bijeljini, od oko 300 zaposlenih u tamošnjoj policiji, samo 14 Bošnjaka i to, uglavnom na marginalnim pozicijama.

O kakvoj diskriminaciji Bošnjaka u RS-u se radi, a što prerasta u poniženja najgore vrste, svjedoče i dešavanja u selu Liplje kod Zvornika, gdje učenici područne škole već mjesec dana ne pohađaju nastavu u znak protesta zbog osporavanja prava na izučavanje bosanskog jezika. Da bi, navodno riješili problem, u Liplju je prošle sedmice boravio direktor Pedagoškog zavoda RS-a dr. Predrag Damjanović i pomoćnica ministra prosvjete RS-a Nataša Cvijanović.

- Mi roditelji smo očekivali jedan ljudski razgovor kako bi se problem sa izučavanjem bosanskog jezika riješio, odnosno ostvarilo naše ustavom zagarantovano pravo na bosanski jezik. No Damjanović je u startu nastupio s pozicije sile, počeo da se dere, da nam prijeti, vrijeđa. Kaže nam „zašto se vi bunite kad se ne bune roditelji ostalih 6.090 bošnjačkih učenika“ koliko ih, navodno, ide u školu u RS.

U nastupu bijesa zaprijetio je da ćemo učiti srpski jezik, što nam do sada i pored mnogobrojnih nesporazuma sa kojekakvim predstavnicima vlasti RS-a niko nije rekao, a kad je krenuo, ulazeći u vozilo, psovao nam je majku.

Zabrana novinaru RTRS-a

Čak je novinaru RTRS-a zabranio da uzme izjavu od nas roditelja. Za dlaku smo spriječili izrevoltirane roditelje da ne naprave incident.

Poručujemo Damjanoviću da nas nije zaplašio i da ćemo istrajati u traženju naših prava i neka zna da je naša zadnja instanca Sud u Strazburu – kazao nam je Muharem Sinanović predstavnik bošnjačkih roditelja iz Liplja i jedan od dugogodišnjih boraca za prava povratnika.

Kao čovjek koji uporno insistira na poštovanju ljudskih prava Bošnjaka u RS-u, Sinanović nam je ispričao i mnoge druge probleme s kojima se Bošnjacii svakodnevno sreću u RS-u.

U Zvorniku, naprimjer, od poslijeratnih nekoliko desetina Bošnjaka koji su radili u policiji, sada ih ima manje od deset.

Stalna poniženja

Oni koji se, pak, „ljutim vezama“, kaže, i dobili posao u nekoj od javnih institucija, nerjetko zbog mobinga, stalnih poniženja, budu primorani da ga napuste.

- Možete li zamisliti da sam na dobijanje lične karte čekao dva mjeseca. Kad sam nakon mjesec dana od predaje zahtjeva za ličnu kartu došao da je podignem, kažu mi „nije ti fotografija dobra moramo te ponovo fotografisati“. I opet čekam mjesec dana.

Moja kćerka čekala je četiri mjeseca za dobijanje putne isprave i tek kad je Ministarstvo za civilne poslove Bosne i Hercegovine reagiralo dobila je putnu ispravu.

Kada rade tako meni za koga znaju da neću šutjeti, šta mislite šta se događa sa onima koji sliježu ramenima, sa ženama kojima su poubijali muževe, djecu i koje nema ko da zaštiti – upozorava Sinanović.

Za potpredsjednika RS-a Ramiza Salkića, sve što se događa Bošnjacima u RS-u nije nikakvo iznenađenje.

Zabrana bosanskog jezika

U izjavi za politicki.ba ističe da, uprkos svemu što je urađeno u proteklim godinama na unapređenju uslova života povratnika u RS-u, sistemska diskriminacija koju provode vlasti RS-a, ubrzano uzima svoj danak.

- Diskriminacija u obrazovanju kroz negiranje i zabranu bosanskog jezika, te pravoslavizacija obrazovnog procesa tjera bošnjačku djecu iz tog procesa. Naša djeca napuštaju škole u RS-u, muče se putujući u škole na prostor Federacije. Posebna priča je diskriminacija pri zapošljavanju koja tjera mlade da napuštaju ove krajeve. Mladi koji završavaju srednju školu i fakultete, a Bošnjaci su, ne mogu da se zaposle u domove zdravlja, bolnice, elektroprivredu, javna preduzeća, lokalnu administraciju, entitetske organe...

Ovo što se događa je plan po kome Bošnjake treba, posebno one mlađe, natjerati da napuste svoje kuće, gradove i sela u kojim su rođeni.

Riječ je o jednom podlom projektu entiteta RS-a, a u kojem sigurno nisu sami, baziranom na neostvarenim ratnim ciljevima o etnički čistom pravoslavnom prostoru a koji se želi ostvariti mirnodopskim metodama – tvrdi Salkić.

Plasirana laž oko vehabija u Janji, za Salkića je projekat sigurnosnih službi, po kojoj tamošnji Bošnjaci, ako ništa, treba da se zaplaše, da se počnu baviti sobom, a ne svojom budućnošću.

Uzaludna pisanja

Udarili su, kaže, na dobre i vrijedne domaćine, čestite ljude.

- Ispisali smo cijele elaborate sa dokazima o diskriminaciji Bošnjaka u RS-u, ali adekvatne reakcije, kako državnog pravosuđa, tako i međunarodne zajednice, nema.

Bojim se da svi čekaju da se Bošnjaci naviknu na diskriminaciju i poniženja kojima su izlaženi od vlasti RS-a i da ih, kako je to zločinac Karadžić i bio planirao, polako, u miru, nestane. Na sceni je, prije svega grubo kršenje Ustava BiH, pa čak i Ustava RS-a, po kome se diskriminira jedan narod, što u Evropi, nakon Drugog svjetskog rata, nije viđeno – poručuje Salkić.

Naš sagovornik upozorava da od 13 ubistava povratnika Bošnjaka koja su se dogodila od 1996. godine do danas niti u jednom slučaju policija RS- a nije pronašla izvršioca. Nisu, kaže, riješeni ni mnogobrojni slučajevi premlaćivanja, kao ni stalnog zastrašivanja Bošnjaka.