Bosanskohercegovački publicista i politički analitičar Nermin Hodžić objavio je osvrt pod naslovom „Bošnjaci i strateška usamljenost“, u kojem razmatra promjene u međunarodnom poretku, položaj Bosne i Hercegovine te izazove s kojima se suočavaju Bošnjaci u novim geopolitičkim okolnostima.
U tekstu Hodžić tvrdi da strateška usamljenost Bošnjaka nije posljedica trenutnih političkih procesa niti djelovanja pojedinih političkih aktera, već dublja i dugotrajnija pojava koja proizlazi iz promjena u globalnim odnosima moći i percepciji Bosne i Hercegovine unutar evropskog političkog prostora.
U nastavku prenosimo njegov tekst u cijelosti:
„Ima jedna uporna greška u načinu na koji mi u Bosni i Hercegovini razumijemo vlastitu političku poziciju. Ona se ne vidi kao greška u procjeni, nego kao privremeni poremećaj u odnosima snaga koji će se, jednom kada se “stvari stabilizuju”, vratiti u poznati okvir.
Ali okvir se više ne vraća.
Bošnjaci nisu strateški usamljeni zato što nemaju saveznike, nego zato što su saveznike predugo doživljavali kao stabilnu kategoriju svijeta koji se podrazumijeva. Ta je pretpostavka, politički, imala smisla u jednom historijskom trenutku, ali se ona danas sudara s potpuno drugačijom realnosti.
Nakon rata, Bosna i Hercegovina je živjela u prostoru koji je imao jasnu vanjskopolitičku gravitaciju. Evropska unija se širila, NATO je stabilizirao sigurnosni okvir, a Sjedinjene Američke Države su bile posljednja instanca kada sve drugo stane. U takvom svijetu, činilo se da je dovoljno biti “na pravoj strani historije” i da će se sve ostalo vremenom posložiti.
Ta logika danas više ne funkcionira na isti način.
Evropa više nije projekt koji se širi nego nastojanje unutarnje konsolidacije. Sjedinjene Američke Države više ne nastupaju kao univerzalni arhitekta poretka, nego kao akter koji selektivno bira gdje i kada intervenira. A međunarodni poredak se sve manje može opisati kao sistem pravila, a sve više kao sistem odnosa snaga koji se stalno mijenja.
U takvoj konstelaciji, male političke zajednice počinju gubiti tlo pod nogama. Ne zato što su odjednom postale slabije, nego zato što su pravila igre prestala biti stabilna.
U Bosni i Hercegovini se dugo vjerovalo da je ključ političke sigurnosti u ispravnom pozicioniranju unutar međunarodnog okvira. Vjerovalo se da će se, uz dovoljno političke lojalnosti i strateškog strpljenja, taj okvir dugoročno održati.
