Bosna pod udarima političkog Tureovog sindroma

Da ne bi pomislili kako je Milanović izričito okrenut protiv BiH, valja se podsjetiti na njegove ništa manje provokativne izjave o Hrvatskoj:

"Očigledno smo svi prepušteni slučaju, a država koja je prepuštena slučaju je slučajna država", govorio je dok je 2012. obilazio Slavoniju opustošenu sušom.

Zatim je nastavio jednakim intenzitetom o Hrvatskoj: „Na istom smo brodu, on nije šupalj, ali oluja je“... „Mi nismo guske u magli nego prije Airbus u magli“. „Ovo je država, kakva je da je, ali je naša država i vodimo je ozbiljnije i odgovornije od većine onih koji su u nogometu ili nekim drugim sportovima“. „Hrvatska nacija je nevjerojatan paradoks i to nije lako držati zajedno“.

Njegove izjave o odnosima BiH i Hrvatske su ponekad metaforične: „Hrvatska je uvijek grlila BiH, pokušavala katkada gušiti je, ali to više nikada neće činiti“.

"Šaka jada"

Njegov omiljeniji izraz je „šaka jada“, koji koristi u svakom momentu da neutralizira kritike, a nema argument više. 

„Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je šaka jada koja je virila iz džepa Tomislava Karamarka“, „a premijer (Orešković) je šamar državi“, rekao je 25. februara 2016. godine za bivšu predsjednicu. 
Svojevremeno je upozorio Grabar Kitarović nakon njene inauguracije: „Ovo je moj osobni poziv izabranoj predsjednici, gospođi Kitarović da kada daje intervjue, a medeni mjesec vrlo brzo prođe, pazi što govori, da ljudi to gledaju... Ne da pazi što govori, nego da bude oprezna što govori...“

Velemajstorka Kitarović je bila nenadmašna u izmišljanju desetine hiljada terorista u BiH, ali će je njen nasljednik izgleda nadmašiti.

Njegov SDP je uvijek dobijao tradicionalne mrvice u izbornoj jedinici u BiH. Uostalom to je i on priznao: „Mi kada idemo izvan Hrvatske onda to morate znati, to je jako važno, nikada ne idemo po glasove. Naročito ne u Bosni i Hercegovini“. Zna se, rekli bi Čovićevi.  

Djed u ustašama

Milanović je 4. februara 2016. bio jasnog stava o Blajburgu, koji je kasnije ponavljan za sarajevsku dramu oko ovogodišnje mise za hrvatske žrtve: „Sam Bleiburg je komemoracija, odnosno žalovanje za propašću NDH. Onaj ko žali za ljudima, taj ide u Tezno (najveća masovna grobnica vojnika NDH u Sloveniji) i na neka druga mjesta, a onaj kome je žao Maksa Luburića i Ante Pavelića ide u Bleiburg“.

Na sve ovo je dodao i porodično iskustvo: 

„Ja sam morao na televiziji neki dan reć da je čovjek koji je odgojio moju mater bio u ustašama. Dakle, to je moj deda! Tom mom dedi su dva brata poginula u ustašama.“

Svjestan da je gaf majstor na inauguraciji za predsjednika RH Milanović je bio vrlo iskren: "Molim vas i da imate razumijevanja za moje buduće greške - bit će ih, jer te greške nikada neće biti namjerne, s namjerom da nekoga povrijede ili ponize. Nikada nisu ni bile... "

Šta je namjerio sa svojim Tureovim rođakom Dodikom? To vjerovatno bolje zna Dodik, jer Milanovića HDZ drži kao na uzdi, za političku upotrebu. I  uzde je daleko više nego kohabitacije. 

U Mariji Bistrici 2014. godine Milanović je tvrdio da njegova odluka nije da bude popularan ili voljen, već da govori istinu:  "Neko me oslovio kao predsjednika države, ali ja to nisam i nikada neću biti. Iz više razloga, a jedan je taj što vam moram govoriti istinu. Predsjednik ne mora govoriti istinu. Ne smije lagati, ali ne mora govoriti istinu", rekao je i ove godine postao predsjednik Republike Hrvatske. I bio je u pravu: Već odavno je prestao govoriti istinu. Kao i njegov trenutni dragi gost. A to je prava prilika da se govori protiv BiH.