ZDK odobrio 2,38 miliona KM podrške registrovanim farmama goveda
Početna/Politika/Analiza
Analiza

Bosna pod udarima političkog Tureovog sindroma

"Neko me oslovio kao predsjednika države, ali ja to nisam i nikada neću biti", rekao je Zoran Milanović 2014. godine.


Piše: Sead Omeragić


Zoran Milanović je bio premijer Hrvatske od 23. decembra 2011. do 22. januara 2016. Nakon predsjedničkih izbora, sredinom februara ove godine postao je predsjednik Republike Hrvatske.


Milanović je postao već čuven po verbalnim ispadima i stalnim gafovima u javnosti. Kao i Milorad Dodik kojeg novinari tretiraju gotovo kao čovjeka sa Tureovim sindromom (i sindrom nekontroliranog govora), dakle sklonog javnim brutalnim gafovima. Ono što je govorio o Vučiću, Koštunici ili Tadiću otišlo je u neku vrstu političke dijagnoze. Ovih dana je, dakle, Milanović u Zagrebu primio Milorada Dodika, člana Predsjedništva BiH, kao „lidera bosanski Srba“. Kombinacija njega i Milanovića je od tog susreta napravila Turea na kvadrat.


Dodik: Milanović je kompleksaš


Sjetimo se nekih Dodikovih izjava. „Milanović je po više osnova iskompleksiran političar i  čovjek“, rekao je za Srnu 2016. godine, nakon što ga je tadašnji lider SDP-a javno „popljuvao“.

Zatim je dodao: „Kao i većina političara sa hrvatske scene vuče višestoljetni kompleks Srba. Ta vrsta šizofrenije u političkom djelovanju eskalirala je u jednakoj salvi uvreda koje su samo izraz Milanovićeve nemoći.“


Izgleda da je Bosna i Hercegovina osuđena na političare sa sindromom „lupetanja“ i enormne produkcije gafova.  






Krajem juna 2020., gostujući u Crnoj Gori, Milanović je BiH „podijelio“ u tri entiteta.


„Hrvatska ima komplicirane odnose sa Slovenijom, ali opet odlične odnose sa Crnom Gorom… Sa Bosnom i Hercegovinom u mjeri u kojoj se odnosi mogu uspostaviti sa BiH kao državom tri entiteta..,“, rekao je u emisiji „Teleskopija“ na RTCG-u.


Nakon brojnih negodovanja iz BiH, objašnjavajući vlastitu izjavu zapao je u nove kontradikcije. Rekao je da mu je „drago što je pogriješio“, a onda pristupio ispravkama i dopunama svoje izjave: "Dakle, ove dvije ustrojene jedinice, to je hrvatski, možda se na srpskom kaže drukčije, su federalne jedinice, nikakvi entiteti". Dodao je i da nije "mislio ništa loše".
Milanović je, naravno, nakon pobjede na predsjedničkim izborima iskazao podršku Dejtonskom sporazumu: „To što je tada potpisano, to nije pravedno, ali je tako. I Hrvatska to ne može promijeniti, kao ni Srbija“.


Salto mortale


Svojevremeno je Dodik u nekoliko navrata priznao genocid u Srebrenici, a onda se napravio lud. Na isti način je 26. juna 2013., kao premijer Vlade RH Milanović otvoreno optuživao: „Zločince su ovih 20 godina štitili Crkva i HDZ. Šuteći i čekajući da se ništa ne dogodi“.




A onda je iznova šokirao javnost u BiH u augustu 2020. predajom vojnog ordena Zlatanu Miju Jeliću, optuženom za ratne zločine i bjeguncu od pravosuđa BiH. Kad su ga s pravom kritizirali u BiH, izgovorio je svoju omiljenu sklopku: „Fućka mi se“. Zatim je uronio još dublje tvrdeći da „nije svak zločinac osuđen pred Tribunalom u Hagu“ i da nije bilo presude za UZP.


Nakon ovogodišnjeg govora u obilježavanju vojne akcije „Oluja“, njegov dragi gost Dodik tretirao ga je „do podne partizanom, a od podne ustašom.“  


Serijal gafova Milanovića javlja se gotovo uz svaki njegov javni istup. Kao lider SDP-a je 23. augusta 2016. snimljen je u privatnom razgovoru kako BiH naziva „big shitom“ („velikim sranjem“), te tvrdi da BiH nije država.


Slučajna država

 

Da ne bi pomislili kako je Milanović izričito okrenut protiv BiH, valja se podsjetiti na njegove ništa manje provokativne izjave o Hrvatskoj:


"Očigledno smo svi prepušteni slučaju, a država koja je prepuštena slučaju je slučajna država", govorio je dok je 2012. obilazio Slavoniju opustošenu sušom.


Zatim je nastavio jednakim intenzitetom o Hrvatskoj: „Na istom smo brodu, on nije šupalj, ali oluja je“... „Mi nismo guske u magli nego prije Airbus u magli“. „Ovo je država, kakva je da je, ali je naša država i vodimo je ozbiljnije i odgovornije od većine onih koji su u nogometu ili nekim drugim sportovima“. „Hrvatska nacija je nevjerojatan paradoks i to nije lako držati zajedno“.


Njegove izjave o odnosima BiH i Hrvatske su ponekad metaforične: „Hrvatska je uvijek grlila BiH, pokušavala katkada gušiti je, ali to više nikada neće činiti“.




"Šaka jada"


Njegov omiljeniji izraz je „šaka jada“, koji koristi u svakom momentu da neutralizira kritike, a nema argument više. 


„Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je šaka jada koja je virila iz džepa Tomislava Karamarka“, „a premijer (Orešković) je šamar državi“, rekao je 25. februara 2016. godine za bivšu predsjednicu. 
Svojevremeno je upozorio Grabar Kitarović nakon njene inauguracije: „Ovo je moj osobni poziv izabranoj predsjednici, gospođi Kitarović da kada daje intervjue, a medeni mjesec vrlo brzo prođe, pazi što govori, da ljudi to gledaju... Ne da pazi što govori, nego da bude oprezna što govori...“


Velemajstorka Kitarović je bila nenadmašna u izmišljanju desetine hiljada terorista u BiH, ali će je njen nasljednik izgleda nadmašiti.


Njegov SDP je uvijek dobijao tradicionalne mrvice u izbornoj jedinici u BiH. Uostalom to je i on priznao: „Mi kada idemo izvan Hrvatske onda to morate znati, to je jako važno, nikada ne idemo po glasove. Naročito ne u Bosni i Hercegovini“. Zna se, rekli bi Čovićevi.  


Djed u ustašama


Milanović je 4. februara 2016. bio jasnog stava o Blajburgu, koji je kasnije ponavljan za sarajevsku dramu oko ovogodišnje mise za hrvatske žrtve: „Sam Bleiburg je komemoracija, odnosno žalovanje za propašću NDH. Onaj ko žali za ljudima, taj ide u Tezno (najveća masovna grobnica vojnika NDH u Sloveniji) i na neka druga mjesta, a onaj kome je žao Maksa Luburića i Ante Pavelića ide u Bleiburg“.


Na sve ovo je dodao i porodično iskustvo: 


„Ja sam morao na televiziji neki dan reć da je čovjek koji je odgojio moju mater bio u ustašama. Dakle, to je moj deda! Tom mom dedi su dva brata poginula u ustašama.“




Svjestan da je gaf majstor na inauguraciji za predsjednika RH Milanović je bio vrlo iskren: "Molim vas i da imate razumijevanja za moje buduće greške - bit će ih, jer te greške nikada neće biti namjerne, s namjerom da nekoga povrijede ili ponize. Nikada nisu ni bile... "


Šta je namjerio sa svojim Tureovim rođakom Dodikom? To vjerovatno bolje zna Dodik, jer Milanovića HDZ drži kao na uzdi, za političku upotrebu. I  uzde je daleko više nego kohabitacije. 

  

U Mariji Bistrici 2014. godine Milanović je tvrdio da njegova odluka nije da bude popularan ili voljen, već da govori istinu:  "Neko me oslovio kao predsjednika države, ali ja to nisam i nikada neću biti. Iz više razloga, a jedan je taj što vam moram govoriti istinu. Predsjednik ne mora govoriti istinu. Ne smije lagati, ali ne mora govoriti istinu", rekao je i ove godine postao predsjednik Republike Hrvatske. I bio je u pravu: Već odavno je prestao govoriti istinu. Kao i njegov trenutni dragi gost. A to je prava prilika da se govori protiv BiH.   

      

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.