Biserko: RS je ratni plijen od kojeg Srbija neće lako odustati

Da bi se razumjelo ponašanje Srbije trebalo bi uzeti u obzir i njene geostrateške interese, kako ih definiraju srpske elite. Ti interesi su državni i sporedno je koja je opcija trenutno na vlasti. One se razlikuju samo po metodu, ali suština je ista. Aktuelna vlast je do kraja ogolila tu strategiju i na neki način otvorila oči svima, kako susjedima tako i Zapadu. Međunarodni veoma fluidni kontekst ohrabrio je aktuelnu vlast na grublje poteze, direktniju retoriku i bezobzirnije ponašanje, kako na unutrašnjem, tako i na regionalnom i međunarodnom planu. 

Ta politika uključuje i brojna strateška vladina dokumenta kao što su Strategija očuvanja i jačanja odnosa matične države i dijaspore i matične države i Srba u regionu (2011) i Povelja o srpskom kulturnom prostoru (2019). Kada je riječ o Bosni, Republika Srpska (RS) je ratni plijen od kojeg se neće lako odustati. Čak i u strategiji o sigurnosti (2019), opstanak RS se tretira kao prioritet. Međutim, bez rješavanja bosanskog pitanja stabilnost Balkana ostaće upitna. 

Geopolitički interes Srbije u Bosni i Hercegovini je očuvanje RS i njeno pripajanje Srbiji. Ona je geopolitički važna za Srbiju zbog geopolitičkog pritiska na Crnu Goru i izlaska na Jadran (što je više nego očito tokom posljednja dva mjeseca), sprječavanja neoosmanskog projekta, zaposjedanja druge obale Drine i pomjeranja „civilizacijske granice" ka Zapadu, što povećava srpski uticaj. Ostvarivanje ciljeva drugim sredstvima u mirnodopskim uslovima podrazumijeva prihvatanje Dejtonskog sporazuma kao optimalnog rješenja u datim okolnostima. 

Republika Srpska (RS) se u Srbiji tretira kao država, kao nova činjenica koja je nastala u funkciji odbrane konstitutivnosti srpskog naroda i koja je međunarodno verifikovana Dejtonskim sporazumom. Raspad BiH, odnosno osamostavljivanje RS je državni cilj kome su podređeni i  članstvo u EU, i suštinski nacionalni interesi same Srbije. I zato, kako misle nacionalisti, sudbinsko vezivanje Srbije za evropske integracije vezalo bi ruke Srbiji da pomogne u održanju Republike Srpske. 

Takva hijerarhija prioriteta opredjeljuje ponašanje Srbije prema Bosni. Događaji iz devedesetih i njihovo tumačenje kao oslobodilačkog rata i, prema Dobrici Ćosiću, kao "odbrane slobode i istine i nacionalnih prava u Republici Srpskoj” - ostaju glavna prepreka uklanjanju suštinske kočnice državnoj konsolidaciji Bosne i Hercegovine, kao i normalizaciji odnosa između dvije zemlje. 

 Manipulacije činjenicama

Nažalost, manipulacije istorijskim činjenicama, u Srbiji su već zacementirale interpretaciju o ratu u BiH koja je suprotna historijskoj istini. I to uprkos tome što je Haški tribunal donio najviše presuda upravo povodom zločina Srba počinjenih nad Bošnjacima. 

Ignorisanje Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY/MKSJ) i svih prikupljenih i dokumentovanih dokaza o ratu u BiH dodatno komplikuje odnose u BiH, posebno odnose Srba i Bošnjaka. To je višestruko opasno i štetno, ne samo za konsolidovanje u Bosni i Hercegovini, nego i za demokratski napredak i evropsku budućnost Srbije. 

Beograd optužuje zapadne sile, prije svega SAD, Njemačku i Veliku Britaniju za raspad Jugoslavije, ističući kako je njihov cilj totalna „kapitulacija Srba". Sve dosadašnje ponude za rješenje krize u BiH, koje su dolazile prije svega iz EU, dočekivane su bez entuzijazma, jer mu (i Vučiću i svom dominantnim elitama) nikad do sada nije bila, kako je rekao, „ponuđena kompenzacija", što podrazumijeva „vraćanje Republici Srpskoj svih nadležnosti koja su joj oteta", odnosno reafirmaciju izvornih dejtonskih principa. Jer, kako se ističe, opstanak Bosne je moguć samo „onakvom kakvom je zamišljena konfederacija dva entiteta". 

Pobjeda Joe Bidena uznemirila je Beograd, jer se očekuje promjena kursa prema Balkanu, a Biden je jedan od rijetkih zapadnih političara koji ima veoma dobar uvid u devedesete. O tome je davao veoma precizne izjave, posebno o agresiji Srba na Bosnu, genocidu, etničkom čišćenju. Brojne su naznake da će Biden zajedno sa EU nastupiti koordinirano na Balkanu, što je značajno podiglo očekivanja u regionu. EU već sada poziva SAD na novo savezništvo, kako bi se zajedno suprotstavili „autoritarnim silama". Sada je pravi momentum da se napravi taj prodor. 

U tom smislu je ohrabrujuci i hearing u Kongresu (8.12.2020.) na kome se moglo čuti šta se preporučuje novoj američkoj administraciju kada je riječ o Balkanu. Na to su odmah reagovali srpski mediji proglašavajući sve govornike za srbomrzce, dok je predsjednik Vučić izjavio da očekuje još teže pritiske na Srbiju, kao i da bi "dobio Nobelovu nagradu kada bi potpisao akt o nezavisnosti Kosova".

 Staviti tačku na priče o promjenama granica

Da bi Bosna postala funkcionalna država neophodno je prije svega staviti tačku na promjenu granica i spriječiti uticaj, kako Srbije tako i Hrvatske. Posebno je opasan dvovjekovni imperijalizam Srbije. Reafirmacijom postojećih granica uz čvrstu garanciju međunarodne zajednice moguće je ukloniti maligni uticaj svih pretenzija posebno onih srpskih, i tek je tada moguće očekivati da se tri naroda u Bosni okrenu vlastitoj agendi. To podrazumijeva i uspostavljanje državnog identiteta, jer bez toga se ostavlja prostor dezintegracionim trendovima.

Za početak treba ojačati EUFOR u Bosni kako bi se preduprijedili konflikti za koje postoji veliki potencijal.