Čak i ako se Dodik ukloni s političke scene, o čemu se sve glasnije priča, to u strateškom smislu neće značiti ama baš ništa loše po "srpski svet". Štaviše!
Piše: Sead Numanović
Aleksandar Vulin, ministar policije i predsjednik Pokreta socijalista, jučer je, po ko zna koji put, pozvao na stvaranje "srpskog sveta".
Političar koji je visoko u vrhu nomenklature Srbije, u govoru koji prijeteći podsjeća na istupe Adolfa Hitlera 30-ih godina prošloga vijeka, pričao je o nepravdama i zlodjelima nanesenim Srbima kroz historiju.
Kako se to više ne bi ponovilo, objedinjavanje svih Srba u jednu državu ne samo da je nužno, ono je i realno!
I na tome se intenzivno radi.
Ostrašćeni govor Vulin je ispalio pred Aleksandrom Vučićem, predsjednikom Srbije i čelnim čovjekom vodeće partije u toj zemlji - Srpske napredne stranke.
Samo je Vučić, grmio je Vulin, u stanju provesti taj projekat.
Vučić, naravno, nije odbio tu ideju.
U govoru prepunom pohvala domaćinu, predsjednik Srbije hvalio je svog imenjaka Vulina, ispoljavao tugaljive emocije prema imenjaku i pričao svoje priče o svekolikoj ugroženosti srpstva i Srbije.
Narativ koji srbijanska i srpska politička arena forsira, sve zlokobnije podsjeća na stanje u Njemačkoj između dva svjetska rata.
I tada, kao i danas, forsirala se priča o nepravdama učinjenim narodu, koji je ni kriv ni dužan opet nastradao, koji se mrzi zato što je velik i jak, kojem sile ne daju da se razvija i širi...
Kao i u toj Vajmarskoj Njemačkoj 30-ih godina prošloga vijeka, danas se u Srbiji i među Srbima agresivno širi priča da se historijske nepravde jednom moraju prekinuti i da jedan tako veliki i herojski narod mora svoj opstanak i progres osigurati samo tako što će biti u jednoj državi i okupljen oko jednog vožda.
A taj je - Aleksandar Vučić.
On se već ustoličio kao alfa i omega svekolikog srpstva.
Niti jedna bitna odluka Srba u regionu ne donosi se bez njega.
Bilo da mu sami dolaze na noge, bilo da ih se saziva, nerijetko uz prijetnje, bilo da ih se disciplinira neviđenim batinanjem preko srbijanskih tabloida i odanih TV-kuća s nacionalnom frekvencijom.
S jedne strane, stalno se Srbima plasiraju priče o svekolikoj ugroženosti.
One se redovno "dokazuju" "teškom situacijom" u kojoj se nalazi sam Vučić, koji je izložen udarima iz vana i iznutra, izdajama i spletkama, zavjerama koje zdravi um ne može pojmiti... Naslovnice tabloida prepune su svakovrsnih bombastičnih laži, a s TV ekrana neprestano traje agresija na zdravi razum.
Na političkoj sceni Srbije nema iole relevantnog aktera koji nije zagovornik "srpskog sveta" na ovaj ili onaj način, nema političara koji će (iskreno) osuditi agresorske ratne pohode Srbije 90-ih na prostore bivše Jugoslavije, nema političara koji će pozivati na činjenice i realno gledati na svijet.
Mantra o "svekolikoj ugroženosti Srba" je mainstream!
Preko nje se trasira put za nove, još krvavije agresije i ratove.
Iako bi javnost van Srbije mogla biti skeptična prema novim ratovima, oni se uvelike pripremaju.
Navijačke grupe i paravojne stranačke formacije realnost su Srbije. One su batina u rukama Vučića i on ih ne preza koristiti. Sada one treniraju u Srbiji. No, kada za to dođe vrijeme, spremni su nahrupiti van njenih granica.
Gdje? To će odlučiti - opet - Vučić.
A on intenzivno radi na učvršćivanju svoje vlasti i jačanju vojne moći Srbije.
Država koja je deklarativno vojno neutralna opasno se naoružava. Iako se cijela priča pakuje u oblatne zaštite granica Srbije, ofanzivno naoružanje koje se sve intenzivnije nabavlja dokazuje da je to sasvim providna laž!
U programskim dokumentima vlasti u Beogradu, entitet RS je strateški prioritet broj jedan.
Dok se neprestano dižu tenzije u vezi Kosova, zubi se oštre za novi udar na Bosnu i Hercegovinu.
Crna Gora je, također se vjeruje, "zrela kruška" koja će pasti sama od sebe u krilo "srpskog sveta" i dati mu strateški izlaz na toplo more.
Bosna, heterogena kakva jeste, uspavana i programirana na unutarnje beskonačne i bezumne svađe, idealna je meta i kruna "srpskog sveta".
Prema njoj su upereni svi instrumenti i javne i nejavne politike.
Polako ali sigurno ona se razara iznutra, obesmišljava iz vana. Cilj je svijetu pokazati da je nemoguća i da "mir u kući" garantira samo njeno komadanje.
To stalno govori Milorad Dodik, a to sve glasnije ističe i Vulin i svi ostali "vulini".
Zapad odgovara standardno - deklarativno su kao protiv, suverenitet država je zagarantiran.... ali konkretnih, praktičnih i posebno oštrih odgovora nema. Čeka se (novo) faktičko stanje, pa će se raditi na temeljima toga.
Dodik je na američkoj "crnoj listi", ali se s njime komunicira i on dijeli lekcije i daje instrukcije čak i taze nominiranom ambasadoru Sjedinjenih Američkih Država.
On, koji funkciju voli više od svega, ne nastupa hazarderski.
Zna da mu se neće desiti ništa, barem kada je Zapad u pitanju, jer mu je ne jednom iz Evropske unije poručeno da ga sankcije neće zakačiti. Jer ih neće ni biti!
Vulin će nastaviti pričati o "srpskom svetu". Sve što on govori, godi uhu Vučića. Vulin je alter ego Vučića! Da nije tako, ne bi bio gdje jeste.
Pokret socijalista je minorna stranka. Ali je najveći megafon Aleksandra Vučića.
Nas, izvan tog nacističkog društva, ne bi smjelo utješiti ako dođe do promjena i uklanjanja nekih od trenutno istaknutih promotora velikosrpske ideje. Čak i ako se Dodik ukloni s političke scene, o čemu se sve glasnije priča, to u strateškom smislu neće značiti ama baš ništa loše po "srpski svet". Štaviše!
