Piše: Sead Numanović
Aleksandar Vulin, ministar policije i predsjednik Pokreta socijalista, jučer je, po ko zna koji put, pozvao na stvaranje "srpskog sveta".
Političar koji je visoko u vrhu nomenklature Srbije, u govoru koji prijeteći podsjeća na istupe Adolfa Hitlera 30-ih godina prošloga vijeka, pričao je o nepravdama i zlodjelima nanesenim Srbima kroz historiju.
Kako se to više ne bi ponovilo, objedinjavanje svih Srba u jednu državu ne samo da je nužno, ono je i realno!
I na tome se intenzivno radi.
Ostrašćeni govor Vulin je ispalio pred Aleksandrom Vučićem, predsjednikom Srbije i čelnim čovjekom vodeće partije u toj zemlji - Srpske napredne stranke.
Samo je Vučić, grmio je Vulin, u stanju provesti taj projekat.
Vučić, naravno, nije odbio tu ideju.
U govoru prepunom pohvala domaćinu, predsjednik Srbije hvalio je svog imenjaka Vulina, ispoljavao tugaljive emocije prema imenjaku i pričao svoje priče o svekolikoj ugroženosti srpstva i Srbije.
Narativ koji srbijanska i srpska politička arena forsira, sve zlokobnije podsjeća na stanje u Njemačkoj između dva svjetska rata.
I tada, kao i danas, forsirala se priča o nepravdama učinjenim narodu, koji je ni kriv ni dužan opet nastradao, koji se mrzi zato što je velik i jak, kojem sile ne daju da se razvija i širi...
Kao i u toj Vajmarskoj Njemačkoj 30-ih godina prošloga vijeka, danas se u Srbiji i među Srbima agresivno širi priča da se historijske nepravde jednom moraju prekinuti i da jedan tako veliki i herojski narod mora svoj opstanak i progres osigurati samo tako što će biti u jednoj državi i okupljen oko jednog vožda.
A taj je - Aleksandar Vučić.
On se već ustoličio kao alfa i omega svekolikog srpstva.
Niti jedna bitna odluka Srba u regionu ne donosi se bez njega.
Bilo da mu sami dolaze na noge, bilo da ih se saziva, nerijetko uz prijetnje, bilo da ih se disciplinira neviđenim batinanjem preko srbijanskih tabloida i odanih TV-kuća s nacionalnom frekvencijom.
S jedne strane, stalno se Srbima plasiraju priče o svekolikoj ugroženosti.
One se redovno "dokazuju" "teškom situacijom" u kojoj se nalazi sam Vučić, koji je izložen udarima iz vana i iznutra, izdajama i spletkama, zavjerama koje zdravi um ne može pojmiti... Naslovnice tabloida prepune su svakovrsnih bombastičnih laži, a s TV ekrana neprestano traje agresija na zdravi razum.
Na političkoj sceni Srbije nema iole relevantnog aktera koji nije zagovornik "srpskog sveta" na ovaj ili onaj način, nema političara koji će (iskreno) osuditi agresorske ratne pohode Srbije 90-ih na prostore bivše Jugoslavije, nema političara koji će pozivati na činjenice i realno gledati na svijet.










