Da se predsjednica Naše stranke neke od ovih tema dotakla u priči sa svojim sagovornicima u Gospodskoj ulici, teško je vjerovati da bi rezultat bio „optimizam i vjera u budućnost“. Nažalost!
Piše: Fahrudin Đapo
Sabina Ćudić, predsjednica vladajuće Naše stranke, u posljednje vrijeme ima običaj posjećivati gradove u entitetu Rs.
Nakon Prijedora, kako je obavijestila javnost putem socijalnih mreža, boravila je i u Banjoj Luci.
Nije posebno naglasila šta je bio povod i razlog njene posjete.
Uglavnom uz neobavezno ćaskanje s građanima „lijepe Banje Luke“, spojila je ugodno s beskorisnim, pa je posjetila i direkciju Agencije za identifikacijske dokumente i razgovarala s direktorom Almirom Badnjevićem.
Možda je Sabina Ćudić upitala Badnjevića kako to da su Bošnjaci i u ovoj državnoj agenciji, kao i u desetinama ostalih, svedeni na statističku grešku, ali to u saopćenju nije istaknuto.
Ili je to za nju i njenu stranku previše primitivno, beznačajno i profano pitanje.
Za koga glasaju obični ljudi koji vole Sarajevo
Razdragana predsjednica iz centra Banje Luke poručila je kako niko s kim je razgovarala, „niti jedna osoba nije rekla da nam treba konflikt, da nam trebaju svađe, svi žele zajedničku perspektivu.“
U nježnim, gotovo do suza emotivnim razgovorima sa ženama Banje Luke, obostrano je iskazivana ljubav: „Volimo mi Sarajevo“, kazala je jedna od njezinih sugovornica, na šta je predsjednica uzvratila: „Volimo i mi Banju Luku“.
Trebala je krenuti ranije, ali ostala je gotovo do mraka, kaže Ćudić.
Zadržali su je građani Banje Luke s kojima se složila o evropskoj perspektivi i budućnosti i o tome da je „mnogo više onoga što nam je zajedničko od onoga što nas dijeli“.
Ne treba, dakako, unaprijed sumnjati u namjere i najljepše želje – poslati pozitivne poruke, pokušati još jednom reafirmirati bazični kontakt među „običnim ljudima“ na osnovama uzajamne ljudske empatije i poštovanja.
Ali, zar nije činjenica da upravo ti „obični ljudi“ koji „vole Sarajevo“ biraju u entitetu onu vlast čiji je program daleko od poruka pomirenja, suradnje, budućnosti, zajedničkog umjesto djeliteljskog, evropskog umjesto proruskog puta.
Zar nije odavno mit o tome da dobri ljudi biraju loše političare apsolviran i dekonstruiran.
Uzgred kazano, sve statistike iz godine u godinu, pokazuju da u Banjoj Luci i cijeloj Rs rapidno opada podrška evropskom putu Bosne i Hercegovine.
Posljednjih mjeseci pogotovo, ne vidimo da „obični ljudi“ uopće reagiraju na javne izljeve šovinističke mržnje, tvrdnje da je Bosna i Hercegovina – frankenštajn država, islamofobična etiketiranja i pokušaj dehumaniziranja cijelog jednog naroda, pozive na podjele, otcjepljenje, blokade, slavljenje osuđenih ratnih zločinaca...
Da se predsjednica Naše stranke neke od ovih tema dotakla u priči sa svojim sagovornicima u Gospodskoj ulici, teško je vjerovati da bi rezultat bio „optimizam i vjera u budućnost“. Nažalost!
Vlast bježi od teških tema
Čemu onda performans nerealnosti u Banjoj Luci? Čemu populističke egzibicije i kvazielitistički bijeg od stvarnosti?
Čemu emitiranje lažne pozitivne slike iz srca režima šovinističkog uzurpatora ako to može biti samo i jedino teško shvatljivi akt autodegradacije i samoponiženja?
Da je Sabina Ćudić pozitivne poruke o evropskom putu, budućnosti i zajedničkim vrijednostima kojih je „mnogo više od onoga što nas razdvaja“, donijela iz kabineta Vlade ili Skupštine Rs, iz kabineta predsjednika entiteta Rs ili pak iz ureda relevantnih stranaka opozicije – bio bi to hvale vrijedan politički muštuluk.
Ali, ona, iako je državna parlamentarka, očito u režimske odaje Dodikovih egzekutora ne može ući.
Prejako bi svakako bilo reći da je Sabina Ćudić izvodeći amaterski politikantski teatar u centru Banje Luke imala neku skrivenu agendu.
Prije će biti da se radi o nanovo reaktiviranom načinu djelovanja Naše stranke čiji je cilj upadljivo se distancirati od političkog mainstreama obilježenog stalnim sukobljavanjima o teškim pitanjima najvećih stranaka u Bosni i Hercegovini.
Svjesno ili podsvjesno, bijegom od „teških tema“ i sa kvrgavog terena bh. politike u magle nekakvog metropolitanskog populizma, Sabina Ćudić kao da najavljuje povratak njene stranke na „političke tribine“.
Probali su u izvršnoj vlasti, njihovi kadrovi – od Forte na državnom do Uka na kantonalnom nivou – pokazali su se kao najlošiji u inače katastrofalnoj vladajućoj Trojci, tako da njihov povratak u udobnost opozicije mnogi već danas smatraju potpuno izvjesnim.
Dio javnosti, koji priželjkuje snažniju liberalnu opciju u BiH, navodeći primjer veoma uspješne stranke „Možemo“ u Hrvatskoj, smatra da Naša stranka ni izdaleka nije iskoristila svoj potencijal i sve mogućnosti.
Ali, da bi se to dogodilo potreban je hrabar iskorak iz vlastite hedonističke udobnosti, preispitivanje nadobudnog kvazielitizma, suočavanje s realnim problemima bh. društva i preuzimanje pune odgovornosti za njihovo rješavanje.
Da li Sabina Ćudić, kao evidentno političarka sa talentom, širokim obrazovanjem i ambicijom, i najbliže osobe oko nje, imaju snage suočiti se sa samim sobom i mijenjati vlastitu političku paradigmu – na ovo pitanje tek trebamo dobiti odgovor.
