Piše: Fahrudin Đapo
Da li zbog činjenice da su izbori tek za pet mjeseci ili zbog poslovične indolentnosti bošnjačke političke javnosti, tek ispod radara je prošla nedavna izjava ministra Sevlida Hurtića, koji je, gostujući u programu jedne televizije, upozorio da postoji realna opasnost da aktuelni saziv Vijeća ministara Bosne i Hercegovine ostane u ovom sastavu do 2030. godine.
„Pitanje je ko će pobijediti u izboru za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. Da se ne lažemo, ko god pobijedi, bilo kandidat HDZ-a ili HDZ-a 1990. uvjetovat će izbor predsjedavajućeg Vijeća ministara, Bošnjaka, izmjenama Izbornog zakona. Pitanje je ko od probosanskih stranaka smije reći 'da' – glasat ćemo za novi Izborni zakon da bismo imenovali predsjedavajućeg Vijeća ministara“, kazao je Hurtić.
Nije ministar Hurtić šire obrazlagao svoju tvrdnju, ali su relevantni izvori iz državnog vrha potpisniku ovih redova potvrdili da se o ovoj mogućnosti otvoreno i bez ustručavanja razgovara u pauzama sjednica Vijeća ministara.
HDZ i SNSD razmatraju blokadu
Pet mjeseci do oktobarskih izbora dovoljno je da probosanske/bošnjačke političke stranke izađu pred javnost i birače s jasnim strategijama, planovima i programima koji će garantirati urgentno pospremanje neviđenog, katastrofalnog nereda koji iza sebe ostavljaju kadrovi Trojke.
Iako je Hurtić svoje katastrofično proročanstvo adresirao na dvije najjače hrvatske stranke, nema pretjerano logičnog utemeljenja u njegovoj tvrdnji da bi i kandidat hrvatske Petorke, bude li izabran za člana Predsjedništva BiH, uvjetovao uspostavu nove državne vlade. Valjda bi u, u tom slučaju, u novom Vijeću ministara trebalo očekivati i ministre iz te političke grupacije.
Ali, logike i punog političkog smisla ima u scenariju završne i konačne blokade čiji izvedbeni projekt ozbiljno razmatraju SNSD i HDZ.
Procurila je i informacija da je ova tema bila na stolu i prilikom njihovog posljednjeg susreta 21. aprila u Banjoj Luci.
Imajući u vidu dosadašnju destruktivnu suradnju Čovića i Dodika i štete koje su nanijeli državi, nije suvišno imati navedenu mogućnost i pakleni plan negdje pri vrhu liste eventualnih problema s kojima će se buduća probosanska/bošnjačka garnitura suočiti.
Treba samo pročitati intervju Luigija Sorece, koji je dao Seadu Numanoviću ovih dana, pa vidjeti jasne statističke razmjere finansijske katastrofe koju su uzrokovale blokade dirigirane iz vrhova SNSD-a i HDZ-a, uz nikakav otpor i eventualnu adekvatnu reakciju stranaka tzv. Trojke.
Zašto bi ove dvije rušilačke stranke odustale od svojih politika i propustile priliku da nastave uvjeravati međunarodnu javnost o „nefunkcionalnoj, propaloj, nemogućoj državi Bosni i Hercegovini“ ako im se za to pruži izgledna prilika.
Nova dinamika nakon odlaska Schmidta
A pogodno tlo za takve politike nagovješćuje se kroz najavljeno potpuno povlačenje OHR-a na poziciju nedjelatnog, pasivnog posmatrača destruiranja suvereniteta Bosne i Hercegovine.
„Zadatak sljedećeg visokog predstavnika bit će da prenese odgovornost na lokalne lidere. Ta osoba mora biti posvećena BiH, ali lokalni lideri moraju donositi pragmatična rješenja, koja neće diktirati međunarodni glasovi“, rekla je Tammy Bruce, zamjenica američkog ambasadora na jučerašnjoj sjednici Vijeće sigurnosti posvećenoj situaciji u Bosni i Hercegovini.
U danu kada Dodik najavljuje da će proglasiti nezavisnost entiteta RS u istom trenutku u kojemu bi eventualno bio nametnut Zakon o državnoj imovini, američka predstavnica u Vijeću sigurnosti UN-a govori da je „otklonjena secesionistička prijetnja“.
Iako vlasti entiteta RS i dalje odbijaju imenovati suce u državni Ustavni sud, američka predstavnica ističe da je „reafirmirana uloga Ustavnog suda BiH“.
Moguće da su to pozitivni signali u najavi, ali sve to morat će biti potvrđeno u praksi.
Šta će uistinu značiti „prenošenje odgovornosti na domaće lidere“? Je li to „muzika za uši Čovića i Dodika“, bratskih saveznika udruženih u „tihoj destrukciji države BiH“, kako je u izvještaju UN-u rekao Christian Schmidt? Kako će izgledati ta „nova faza u koju ulazi međunarodna misija u BiH“?
Dosadašnja praksa političkog nasilja bila je tolerirana i implicitno ohrabrivana licemjernim pozivima na „dijalog, dogovor, reforme, konsenzus...“ bez jasnog imenovanja i sankcioniranja kreatora i inspiratora destruktivnih političkih udara na državu BiH.
Za razliku od zebnje sa kojom najveći dio javnosti u Bosni i Hercegovini prati dramatične promjene politike Trumpove administracije prema našoj zemlji, ambasador Bosne i Hercegovine pri UN-u dr. Zlatko Lagumdžija nakon sjednice Vijeća sigurnosti u New Yorku ushićeno do egzaltiranosti „ proglašava i slavi pobjedu“, veliča svoje neposredne šefove Bećirovića i Konakovića, vrijeđa sve one koji su kritikovali nedoraslost i diletantizam prvih ljudi bh. vanjske politike...
Praznim populističkim frazama pokušava umanjiti štetu zbog potpune marginaliziranosti naše zemlje u ključnim procesima na međunarodnom planu, ali ne odgovara na pitanja šta zaista konkretno možemo očekivati u bliskoj budućnosti i kako da se probosanski/bošnjački nosioci najodgovornijih funkcija orijentiraju u novim okolnostima.
„Marfijeva siročad“, kako frontmene Trojke lucidno naziva Kenan Efendić, u svemu, međutim, prioritetno traže „svojoj (političkoj) glavi mjesta“, pa i sjednicu Vijeća sigurnosti UN-a pokušavaju neprincipijelno uklopiti u predizbornu kampanju Denisa Bećirovića.
Svjesni, međutim slobodnog političkog pada, ne bi im čini se, kao opcija „B“, uopće bilo mrsko ni nedemokratsko rješenje o kojemu je govorio ministar Sevlid Hurtić.
Tehnički mandat sa SNSD-HDZ „blokaderima“ do 2030.
Bošnjačke stranke moraju izaći pred javnost sa strategijama
Sve u svemu, pet mjeseci do oktobarskih izbora dovoljno je da probosanske/bošnjačke političke stranke izađu pred javnost i birače s jasnim strategijama, planovima i programima koji će garantirati urgentno pospremanje neviđenog, katastrofalnog nereda koji iza sebe ostavljaju kadrovi Trojke.
Eliminiranje blokada koje su upravo zbog slabosti i popuštanja, infantilnosti i nedoraslosti bošnjačkih predstavnika u državnoj vlasti, etablirane kao siledžijski i antidemokratski model zaustavljanja svakog mogućeg progresa ove zemlje i njenog pozicioniranja kao normalne evropske države, mora biti jedan od ključnih zadataka nove vlasti.
Do tada bi trebalo biti jasnije šta globalni politički igrači planiraju kroz novi pristup i u kojem smjeru ide Bosna i Hercegovina.
Integritet oktobarskih izbora, o čemu su na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a, u više navrata govorili ambasadori prijateljskih država, trebao bi suštinski značiti sprečavanje bilo kakvih ucjenjivačkih uslovljavanja prilikom uspostave nove državne vlasti i implementaciju rezultata izbora prema najvišim demokratskim standardima.
Do tada, Hurtićevo upozorenje, treba shvatiti ozbiljno...
Komentari
Ovaj članak nije moguće komentarisati.
