Zbog budućnosti države prestanimo vjerovati da je crveno alternativa zelenom ili još gore, da zajedno mogu bolje!

Piše: Rasim Belko

Politička samoobmana probosanskog patriotskog fronta godine 2022. već duži period dolazi na naplatu, a cijena se linearno povećava kako se pojavi novi problem ili izazov. Ono što je posebno zabrinjavajuće je kontinuitet te obmane. Od prvih izbora u ovoj državi 1996. godine, do onih održanih 2022. patriote, probosanski, bošnjački ili kako god želite da definišete taj blok, išao je amplitudom samoobmane.

Kao da smo kolektivno ograničeni, intelektualno potkapacitirani i politički skućeni, pa nam je izbor bio u dvije boje. I sve to uprkos činjenici da se od polovine devedesetih političko probosansko tijelo multiplicirao raslojavanjem dvije velike stranke. Time je i izbor postajao šarolik, ali državotvorno izborno tijelo iz nekog razloga nije željelo dopustiti da se vlast desi bez SDA ili SDP-a.

Svaka vlast na državnom ili entitetskom nivou (FBiH) dešavala se uz SDP ili SDA. O greškama SDA rečeno je sve ili gotovo sve. Neke greške im se ponavljaju i u aktuelnom trenutku, jer SDA očigledno nije uspjela transformisati se iz pokreta kojem su uslijed okolnosti pripadali svi, u jasno definisanu političku liniju i stranku.

Zbog toga i danas boluju od bolesti koje svakom pokretu vežu noge u pokušaju pozitivne političke priče. Jer, pokret je organizacija bliža vojnoj terminologiji, uređena po jasnoj i čvrstoj hijerarhiji upravljanja.

SDA iz tog razloga ne uspijeva postati demokratska politička organizacija u kojoj bi članovi imali određen nivo utjecaja, a kadrovi bili nivelisani prema kvalifikacijama i znanju. No, SDA je sada opozicija, pa ćemo tu stati.

SDP je bio i ostao hajdučija. Proizašla iz sistema u kojoj su partijski drugovi jedino važni, a građani alat za bolji život tih drugova. Od Nijaza Durakovića nisu imali socijaldemokratskog predsjednika, uglavnom su to bili egomanijaci u manirima diktatora. Građani su bili alat, a država resurs.

Zbog toga je svaka vlast koju je vodio ili SDP bio bitan faktor u njoj više ličila na vladavinu ubačenih elemenata, nego na političko djelovanje sarajevske stranke navodno lijeve orijentacije. Istini za volju bilo je tu a ima i danas ubačenih antidržavnih elemenata, one ranije prozivalo je i samo rukovodstvo.

Od 2002. kada je zavladala SDP do danas kada nametnuto vlada SDP matrica je jasna. Hajdučija iz udžbenika. I svaka ta vlast, a današnja napose bila je u službi ruiniranja države i svega za državu bitnog.

Nekada su nedužne hapsili i bacali u američke katakombe, iako su im sudovi nalagali suprotno. Nekada su vodili masovne političke hajke protiv generala vojske koja je odbranila državu kojom su oni vladali i vladaju. Potom su otpisali probosanski orijentisane građane na prostoru entiteta Rs. De facto ih uništili zakonom za koji su glasali crveni hajduci, a među njima i aktuelni anemični član Predsjedništva BiH.

A onda se desio kuršlus! Nesavjesnim glasanjem građana probosanske orijentacije spojile su se političke faze i zapalile entitet Federacija BiH. Gorjele su institucije kojima su vladali SDP i SDA. Požar je teško ugašen, a posljedice i danas vidljive u nekim dijelovima države.

Tako dođosmo do aktuelnog mandata u kojem su crveni hajduci obrazovani u Komunističkoj partiji Jugoslavije postali američki podanici. Drug Joža je ponovo umro, a umrla je i nada da ćemo nekada imati socijaldemokratsku stranku kakva treba svakom društvu.

SDP je nametnut na vlast s dva glasna ali nejaka pijuna. Bio je to okidač za brutalno ubijanje države Bosne i Hercegovine. I to je jednostavno vidljivo, u koji god grad ili zaseok da odete vidjet ćete pustoš i haos uzrokovan crvenom hajdučijom pod američkom zastavom.

Budžeti havarisani, teret duga raste nekontrolisano, ekonomija u raspadu, nacionalizam u razvoju, zapeli smo na svakom putu definisanom kao ključni interes. Bez mnogo dileme može se reći da je današnji SDP usavršio svo loše djelovanje SDP od Alijanse do danas. I zato se s punim pravom može definisati da je SDP uništio Bosnu i Hercegovinu više nego secesionisti Dragan Čović i Milorad Dodik zajedno.

Jer, ono što Dodik i Čović rade je protuzakonito, protuustavno, pa nešto obore institucije ove zemlje, nešto stranci, dakle ostane jedan mali dio uspješnosti. Ono što radi SDP je miniranje države iznutra. Kadroviranje koje pozicionira secesionističke pijune na ključne pozicije. Apsolutno zapostavljanje patriotskog prostora, koji je nepovezan po svim parametrima. Istovremeno, gdje god se desilo da crveni hajduci vladaju taj se patriotski prostor, a nije preteško reći sveden na kantone, pretvorio u rupu koja je progutala budžete.

Siromaštvo koje prijeti nakon pošasti zvane SDP gore je od siromaštva u kojem smo osvanuli nakon dvostruke agresije. I još opasnije, to postratno siromaštvo ispravljali smo uz pomoć svijeta, Istoka i Zapada.

Današnje siromaštvo nećemo moći popraviti, jer je SDP probio dno do kojeg se moglo ići s jedne, a s druge strane ugasili su prijateljske odnose i sa Istokom i sa Zapadom. Jer, dok je SDP bacao prašinu o ruskom utjecaju kako bi sakrio kriminal i razaranje, Milorad Dodik stao je pod zastavu Rusije i Amerike, Dragan Čović pod zastavu Evropske unije, Aleksandar Vučić pod sve zastave do kojih je došao.

Samo je Bosna i Hercegovina zahvaljujući crvenim hajducima i njihovom članu Predsjedništva Denisu Bećiroviću stala ispod ofucanog šatora ispod kojeg se tlo otvara. Pripomogao je i pijun Elmedin Konaković.

Zato nas danas Zapad eksploatiše, jer vlast drže u kliještima obećanjima s jedne i Miloradom Dodikom s druge strane. Došli smo u situaciju da crveni hajduci bježeći od neprijatelja zbog imaginacije uslijed vlastite skučenosti, Bosnu i Hercegovinu udaljavaju i od prijatelja i od neprijatelja.

Zbog toga danas Bosne i Hercegovine nema ni na NATO samitu, kao što je nema ni na sahrani bivšeg iranskog lidera Alija Khameneija. Jer, osim budžetske sehare, crveni hajduci ne vjeruju u druga prijateljstva.

I zato slutnja, pa čak i najava o mogućem novom spoju crvene i zelene faze u vlast nakon izbora 2026. godine zvuči kao mogućnost ostvarenja dugo prenošenog prokletstva.

Jer, niti je današnja SDA u stanju vaditi crveno kestenje iz vatre, niti je SDP alternativa koja će pomoći da vlast s SDA bude uspješna.

To je bilo kao da krupije baca žetone na crveno i zeleno, a zna da je gazda kazina namjestio da crno dobiva. Apsolutno isto, crno nam se piše, ako se spoji crveno i zeleno.