Trebamo li lobirati kao Milorad Dodik: Ne kupujmo cvijeće u mesnici

prije 1h

U cijeloj ovoj priči pitanje javnog novca je također bitno.

Trebamo li lobirati kao Milorad Dodik: Ne kupujmo cvijeće u mesnici - slika 1

Piše: Emina Hasanagić Durmišević

Posljednjih sedmica svjedočimo medijskoj pažnji posvećenoj lobističkoj kampanji koju je Rs vodila u Vašingtonu novcem iz entitetskog budžeta, a nakon koje su Dodiku i njegovim saradnicima ukinute sankcije američke sankcije. U mjesecima iza nas razne su lobističke i produkcijske kuće, američki desni glasovi – pogotovo na društvenim mrežama – aktivno međunarodnoj javnosti objašnjavali tobožnji težak položaj hrišćanske RS u muslimanskoj Bosni i Hercegovini. U ponedjeljak, 19. oktobra 2026, u Istočnom Sarajevu su osvanuli, u najmanju ruku bizarni bilbordi s likom Alije Izetbegovića i porukom o njegovim "zločinima nad srpskim narodom", ispisanom na ćirilici, ali i na engleskom jeziku. Kome je poruka namijenjena? U BiH svi znamo čitati ćirilicu.

Istovremeno se među našim analitičarima i javnim intelektualcima populariziralo uvjerenje da je najbolji odgovor na Dodikovu ofanzivu u Vašingtonu naše pojačano lobiranje. Rečenice koje najčešće čujemo su da, od hiljada lobista koji djeluju u američkoj prijestolnici, nijedan ne zastupa interese Bosne i Hercegovine, da je Rs odavno shvatila kako se političke bitke ne vode samo u Banjoj Luci i Sarajevu nego i u Vašingtonu, dok Sarajevo u lobiranje nije uložilo praktično ništa; da međunarodni odnosi počivaju na interesima i moći, a plaćeni lobisti posao završavaju brže od diplomatije. Često se tu spominju i rat u Gazi, odnosi sa Izraelom i potreba za fokusom na „naše interese“, bez naročitog objašnjavanja šta bi ti interesi tačno bili. Dakle, zaključak koji izvode probosanski analitički krugovi jeste da je Dodik u Americi platio i dobio, pa bismo, kada bismo platili, dobili i mi. Mislim da je taj zaključak pogrešan.
Šta je to tačno lobiranje?

Izraz "lobiranje" dolazi od engleske riječi lobby, što znači predvorje, izvorno prostor ispred glavnih prostorija zakonodavnih tijela gdje su razne stranke čekale zastupnike kako bi ih u hodnicima "presreli" i pridobili za svoju stvar prije glasanja. Američki profesor Paul A. Sabatier, poznat po svojim konceptima javnog zagovaranja, javne politike opisao kao proizvod dugoročnog nadmetanja "zagovaračkih koalicija" unutar podsistema javnih politika. Britanski politolog R. A. W. Rhodes je govorio o "upravljanju bez vlade", u kojem država politike više ne kreira sama, nego u mrežama s nedržavnim akterima, rečenim zagovaračkim grupama. Time su interesne grupe, nevladine organizacije i stručnjaci prihvaćeni i uobičajeni redovni učesnici procesa javnih politika. Međutim, niko nikoga više ne presreće u hodnicima (osim pojedinih članova Predsjedništva BiH), pa su interesne grupe dugoročno ugrađene u mreže koje kreiraju javne politike.

Ali koliki je realni domet lobiranja? Literatura o interesnim grupama se oslanja na knjigu Lobiranje i promjena politike, kapitalno djelo Franka Baumgartnera i drugih. Autori se slažu da je u kratkom roku taj domet vrlo mali. U srednjem roku lobisti prvenstveno argumentima opskrbljuju one zvaničnike koji već dijele njihove stavove, dok protivnike rijetko uspijevaju pridobiti. Nadalje, literatura pokazuje i da finansijski resursi tek neznatno utiču na ishod lobiranja. Bolje finansirana strana često gubi upravo jer refleksno potroši mnogo novca na ciljeve koji su teže dostižne ili osuđeni na propast.

Šta je Dodik zapravo kupio?

Čime onda objasniti skidanje sankcija i koliko je to zapravo uspjeh? Dodik nije uspio zahvaljujući uvjerljivosti same svoje poruke, nego zbog njezine podudarnosti s pojedinim stavovima sadašnje administracije u Vašingtonu. Poruke antiglobalizma, konzervativnih vrijednosti, neprijateljstva prema UN-u i OHR-u, kao elementu američkog intervencionizma, te otvorenost za američke investicije osigurala je da Dodik dobije skidanje sankcija. Uzak je to, diskrecioni ustupak niskog profila koji Vašington ništa ne košta. To bi bila ona vrsta pitanja na kojoj, po Baumgartneru, lobiranje postiže najbolje rezultate.

Literatura o lobiranju pokazuje da je očuvanje statusa quo lakše od njegove promjene, pa strana koja ga brani nije primorana pratiti finansijska ulaganja suprotne strane. Kod nas to znači da oni koji su za očuvanje teritorijalnog integriteta BiH počinju lobi-trku kilometrima ispred ostalih – BiH je nezavisna država i RS je definisana ustavom kao njezin neodvojiv dio. Jedino što BiH treba da osigura je da to tako ostane. Lobiranje Rs-a eksplicitno je bilo usmjereno na podršku otcjepljenju, ali nije dovelo ni do kakvog pomaka u američkoj politici po tom pitanju. State Department je ukidanje sankcija doveo u vezu s povlačenjem vlasti RS-a i odustajanjem od nelegalnih zakona, pa je Dodik ukidanje sankcija dobio odustajanjem od separatističkih poteza, a ne stjecanjem američke podrške za svoje ciljeve. Time je najskuplja kampanja u historiji RS-a, koju su vodili Trumpovi saradnici pod najnaklonjenijom mogućom administracijom, koji su za administraciju vezani ideološkim, poslovnim i rodbinskim vezama, izborila jednu strateški relativno nebitnu uslugu.
Cvijanović i Trumpova šefica kabineta Susie Wiles.

A šta bismo mi trebali da radimo?

Zagovornici pojačanog lobiranja ne navode konkretan politički zahtjev koji bismo promicali. Njihovi ciljevi svode se na „kontranarativ“ i „prisustvo“, na neodređene „suštinske promjene“ ili na ekonomsku saradnju, za koju mi se čini da uopšte nije problematična.

Bošnjački politički ciljevi strukturno, po dubini i obliku, razlikuju se od Dodikovog zahtjeva za ukidanjem sankcija. Trenutno jednostavno ne postoji konkretan, manji probosanski zahtjev koji bi se mogao postaviti vlastima u Vašingtonu. Ponovno uvođenje sankcija? Imali smo ih, ništa se nije desilo. Amerika je bila svjesna Dodikovih zaobilaznica oko sankcija jutro nakon uvođenja.

Logičan bi potez, naprimjer,bio lobirati za članstvo u NATO-u. Međutim, najmoćniji vojni savez na svijetu, sa SAD-om u svom sastavu, šesnaest godina nije uspio slomiti Dodikov veto na upis vojnih lokacija kao državne imovine. Teško je zamisliti da bi to uspjela konsultantska firma u Vašingtonu. Logičan potez bi bilo i lobiranje protiv trećeg entiteta i promjena izbornog zakona. Ali zašto plaćati da nam neko brani poziciju koju Vašington već brani? Kada je Čović nakon izbora 2018. godine novi izborni zakon postavio kao apsolutni uslov za formiranje vlasti, Ambasada SAD-a, pod prvom Trumpovom administracijom, javno je odgovorila da je držanje zemlje taocem radi političke koristi neodgovorno i nepravedno prema građanima. Nije za to trebao nijedan plaćeni lobista.

Unitarna Bosna i Hercegovina može se postaviti kao realan, ali dugoročni cilj. Međutim, jasno je da taj cilj sigurno neće postaviti ni prihvatiti sadašnja američka vlast. Literatura, historija i zdrav razum nam govore da se promjene ovog tipa dešavaju u kaskadama, kada je globalna ravnoteža moći pomjerena, i kada se mijenjaju šire okolnosti. Kada bi mogle nastati okolnosti i prilike za taj razgovor, tema je za neku drugu priliku. Ali sve i kada, i ako, takvo vrijeme dođe, u igri će vjerovatno biti neki sasvim drugi ljudi i neke sasvim druge ideje, pa naše sadašnje pusto lobiranje vjerovatno i ne bi imalo nikakvog efekta. Praktično, ovo znači da bilo kakvo lobiranje ne može i neće promijeniti vanjskopolitičko opredjeljenje Amerike i njezine globalne ciljeve. Sankcije nisu strateško pitanje, a formiranje novih država i disolucija postojećih jesu. Dejtonski sporazum dio je američkog vanjskopolitičkog naslijeđa i jedan od najvećih diplomatskih uspjeha SAD-a u posljednjih pedeset godina. Ne može i neće ga poništiti lobiranje od nekoliko miliona dolara.
Milorad Dodik i Paolo Zampolli (Foto: Instagram)

Koji model lobiranja se zapravo predlaže?

Zagovornici pojačanog lobiranja nam, dakle, kao dokaz uspjeha navode Dodika, ali Dodikov model nije onaj koji javno zagovaraju. Javno se zagovara uobičajena državnička praksa: strategija, stručnost, partneri i kanali. Kao dokaz uspjeha, međutim, navode se rezultati koje je donio sasvim drugačiji model, odnosno kupovina blizine Trumpovom političkom krugu. Ako se zagovara Dodikov model, zagovara se nešto što je opasno blizu trgovine utjecajem, kao što vidimo na naslovnicama najvećih svjetskih medija posljednjih nekoliko sedmica. Ako se zagovara respektabilni model, on nije donio Dodikove rezultate (koji su skromniji nego što se predstavljaju), a velikim dijelom već postoji kroz ambasadu, dijasporu i zagovaračke organizacije.

U cijeloj ovoj priči pitanje javnog novca je također bitno. Novac RS-a za lobiranje trošen je i na ručkove, skupe letove i stanove u Banjoj Luci. Sistem u kojem jedna tačka moći raspolaže novcem građana kako hoće, može sebi priuštiti takvo lobiranje. Društvo koje drži do transparentnosti javnih resursa, a to je jedna od oblasti u kojoj je Federacija svjetlosnim godinama ispred RS-a, ne može i ne treba okretati glavu od rasipanja novca svojih poreskih obveznika.

Kupljena bliskost je krhka i kupljen saveznik se vrlo brzo može okrenuti protiv onoga ko ga je kupio. Tako i Trump sada javno propituje angažman svojih savjetnika u RS-u i zaprijetio prekidom saradnje zbog mogućeg sukoba interesa. Jedan od prvih američkih zvaničnika koji je otvoreno stao na Dodikovu stranu, Paolo Zampolli, je smijenjen, a Ambasada SAD-a ogradila se od lobista koji su tvrdili da govore u ime administracije. U suštini, epilog ove priče tek trebamo gledati, a do tada ne bi bilo na odmet strateški pričekati, poredati ciljeve oko kojih se svi možemo okupiti, i vidjeti da li oni mogu biti kupljeni prije nego što se latimo novčanika. U suprotnom možda ulazimo u mesnicu i tražimo da kupimo cvijeće.

(Istraživačica u oblasti kritičkih razvojnih studija. Više od deset godina radila je na razvojnim projektima i istraživanjima s međunarodnim razvojnim i multilateralnim organizacijama, fokusirajući se na reforme tržišta rada i javne politike u Bosni i Hercegovini. Specijalizirana je za etnografske istraživačke metode, koje je primjenjivala na terenu širom Zapadnog Balkana i Bliskog Istoka. Doktorirala je političke nauke, s fokusom na kritičke razvojne studije, na Univerzitetu Bilkent. Posljednjih godina živi i radi u Sarajevu.)

Podijelite:

Facebook X / Twitter WhatsApp Viber