Za litar dizela 11 kilograma pšenice: Ko će konačno zaštititi poljoprivrednike u BiH?

Tokom nedavno završene predizborne kampanje primijetio sam da je veliki broj kandidata iz svih političkih opcija govorio o poljoprivredi, snimajući predizborne spotove u njivama, štalama, voćnjacima... Sve kako bi privukli pažnju poljoprivrednika i naposljetku dobili njihov glas.

Govorili su kako nam je poljoprivreda bitna, da joj se mora posvetiti više pažnje, da se mora ovo i da se mora ono. I sve to stoji. Samo, nijednog kandidata nisam čuo da govori kako se mora osnovati ministarstvo poljoprivrede na državnom nivou i da će se za to zalagati.

Ali, da budem do kraja iskren, nisam ni među poljoprivrednicima uočio da neko od nas izlaz iz naših težačkih teškoća traži u ovom pravcu. Kao da smo zaboravili onu narodnu: dok dijete ne zaplače, mati ga neće podojiti.

A ministarstvo poljoprivrede na državnom nivou nasušna je potreba svih nas koji živimo od poljoprivrede u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Neki će reći da je to političko pitanje, da će ga osporavati politika iz manjeg bosanskohercegovačkog entiteta, da je to neizvodivo itd. Sve to stoji, ali šta je u Bosni i Hercegovini išlo lahko? Za sve se moralo predlagati, uprijeti, tražiti, pregovarati, zatezati, popuštati...

Jednostavno, ovo se pitanje mora staviti na pregovarački sto. Jer problemi poljoprivrednika u Semberiji, srednjoj Bosni ili Hercegovini su isti. Iste mi muke mučimo. Braća smo po mukama.

Helem, vrijeme je postizbornih razgovora i pregovora te dogovaranja potencijalnih koalicija. Idealna je prilika da se ova tema stavi na sto i bude predmet razgovora.

Izvan svake vrste politikantstva, pitanje Ministarstva poljoprivrede Bosne i Hercegovine tiče se boljeg života svakog poljoprivrednika u našoj zemlji.

Postojeći sistem na djelu je 30 godina, a kao rezultat imamo smanjenje poljoprivredne proizvodnje, manji broj poljoprivrednih proizvođača, povećanje uvoza, sve praznija sela...

Benefite od osnivanja državnog ministarstva valjda ne treba posebno elaborirati. Prije svega, to je jedna adresa s kojom domaći, ali i strani faktori mogu i trebaju razgovarati, a ujedno je to uslov koji će nam EU tokom pristupnih pregovora, prije ili kasnije, postaviti.

Dalje, to je čitav niz mjera koje entitetska i kantonalna ministarstva ne mogu uvesti. Naprimjer, plavi dizel, koji imaju skoro sve zemlje u okruženju. Tu su i razne druge vrste poticaja i mjera kojima se štiti domaći agrar.

A možda je prije svega ovoga potrebno usvajanje državne strategije za poljoprivredni sektor.

Dok se ne osnuje ministarstvo poljoprivrede na državnom nivou, mi ćemo se, k'o i dosad, dovijati kako znamo i možemo.

Ovih dana aktuelna je sjetva pšenice. Nikad teža sjetva! U svakom smislu.

I kada je riječ o obradi i pripremi zemljišta, jer je zemlja suha, teška i skoro nemoguća za obradu bez veće količine padavina.

Onaj ko ima uslove radi redukovanu obradu zemljišta, bez oranja, samo tanjiranje teškim tanjiračama u više prohoda, kako bi se napravio sjetveni sloj od oko pet centimetara i omogućilo unošenje sjemena.

Drugi problem su cijene goriva, sjemenske pšenice i đubriva.

Cijena ovogodišnjeg roda pšenice bila je oko 0,33 KM/kg, a litar dizela trenutno košta 3,70 KM.

Dakle, litar dizela za 11 kilograma pšenice!

Dalje, cijena 100 kilograma NPK đubriva trenutno iznosi 122 KM. Odnosno, za 100 kilograma đubriva poljoprivrednik mora dati oko 370 kilograma pšenice!

A cijena sjemenske pšenice trenutno iznosi 135 KM za 100 kilograma, pa poljoprivrednik za 100 kilograma sjemenske mora dati oko 400 kilograma merkantilne pšenice.

I sve ovo samo da bi se pšenica posijala, bez troškova proljetne prihrane, zaštite od biljnih napasnika, kao i drugih troškova tokom proizvodnje.

Je li nam potrebno ministarstvo poljoprivrede na državnom nivou ili ćemo i dalje, umjesto pšenice, sijati so i mlatiti praznu slamu?!