Zašto nismo i nikada nećemo biti Palestina

Četvrto. Upravo iz tog razloga nema potrebe za projekcijom ili društvenom konstrukcijom – i da pritom u njoj saučestvujemo – Bošnjaka kao vječnih žrtava. Godine života sam ostavio istražujući javno dostupnu dokumentaciju srpske/srbijanske provinijencije vezane za agresiju na našu zemlju. Naši izgledi da fizički preživimo bili su minimalni. Mogućnost da izdejstvujemo državu, međunarodno priznatu, pravno lice u međunarodnim odnosima da tako kažem smatrana je snovima. I nije nam to jednom rečeno, otvoreno i u ime međunarodne zajednice.

Bio je samo jedan trenutak, historijski, kada smo mogli doživjeti palestinsku sudbinu: „historijski sporazum“ Srba i Muslimana i njega smo, nasreću, izbjegli. Ne sumnjam u dobre namjere onog dijela naših elita koje su vjerovale da je moguće sačuvati i mir i narod i državu i za razliku od njih imam mogućnost naknadne pameti i uvida u konverzacije između Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića – između ostalih – ali to je bila smrtonosna klopka. Bili bi pobijeni u mraku.

Prava bitka se danas bije drugačije i na drugom planu: iznutra za institucije, i na vanjskom planu za to ko je vlasnik suvereniteta.

Nažalost, vrsta države s kojom smo izašlli iz rata – rat je, kao što kaže Abdulah Sidran, trajao tri mjeseca, od ljeta do jeseni 1995. godine  i odmah je zaustavljen – nije imuna na hibridne napade. I srpski i hrvatski iredentistički projekti u BiH su evoluirali i ne oslanjaju se više na otvoreno nasilje, kao što je dobro primijetio Janusz Bugajski, te ovo vrijeme zahtijeva i drugačije instrumente. U tom smislu, otvoreni rat za institucije je nastavak rata iz devedesetih drugim sredstvima: u naš Ustav ugrađeni su topovi JNA i HV, ali i ARBiH. I to je rat koji traje bez prestanka od 1995. godine do danas.

Na vanjskom planu, bitka se bije za to ko je vlasnik suvereniteta. U tom smislu je najvažnije Predsjedništvo BiH. Dok god postoji opasnost da se državni suveren svede na jednog (bošnjačkog) člana, postoji i opasnost da to bude konačno zbogom pravnoj ličnosti BiH u međunarodnim odnosima.

Za zaključak, na svijetu ima mnogo više naroda nego država. Naša je mlada, ranjiva, često teško funkcioniše. Ali, nije NGO, nego država.