ZDK odobrio 2,38 miliona KM podrške registrovanim farmama goveda
Početna/Politika/Kolumna
Kolumna

Komunisti - koljači: Mladić, Kadijević, Beara, Karadžić... decenijama bili odani članovi Partije

Redakcija Mostar

Valjda to znaju i oni političari u Bosni i Hercegovini koji ovih dana, umjesto da „protresu“ svoj ideološki background, crtaju izdajničke mete na čelo svojih političkih protivnika koji nikad nisu imali veze sa komunističkom ideologijom koju oni baštine.

Piše: Almasa Hadžić


Umro je Ratko Mladić.

Ja... I' 

Umro, crko, krepo, lips'o, otego se, protego se, šta god da ste mislili, izrekli, napisali, nebitno je. 

Jer, Mladić je, ipak, samo otišao. Iako s biografijom presuđenog ratnog zločinca, političkom i vojničkom sramotom nametnutom narodu kojem pripada, moralno i mentalno uneređen, otišao je kao nosilac stoljetnog testamenta mržnje spram muslimana,  koji ga je ustoličio na zločinački prijesto Vojske Rs, a kojeg je, opet, ostavio u nasljeđe onim koji ovih dana liju suze zbog njegove smrti. 

Ratko Mladić sin je partizana koji se borio u Hercegovini, i poginuo upravo u vrijeme kada je partizanska brigada divizije kojoj je pripadala, 1945., u već oslobođenom  Nevesinju pobila oko 189 muslimanskih civila (neki izvori govore i više!) i znatan broj Hrvata. Koliko je dok je ratovao po Hercegovini, ostalo muslimanske krvi na rukama „partizana“ Neđe Mladića, oca Ratkovog, to nam, doduše, nije poznato 

Kao takav, sin komuniste i  partizana, gojen, kako je govorio, „na ideji komunizma“, Ratko Mladić, očigledno, bio je predodređen za egzekutora nekih novih, priraslih, muslimana po Bosni, a sve po procjeni njemu pretpostavljenih komunističkih generala i političara iz Beograda.

 

Da je to tako, svjedoči  Veljko Kadijević čuveni  komunista, partizan već od 1943.godine, koji je Ratku Mladiću devedesetih godina prošlog stoljeća, bio glavni pretpostavljeni, sokolio ga, vojnički unapređivao i  odlikovao za svaki veliki zločin nad Bošnjacima i Hrvatima izvršen pod njegovom komandom. 

I Kadijević, i Mladić, i Beara i Karadžić i... svi srpski generali i drugi nižerangirani  komandanti srpske vojske, kao i političari koji su se zadali ubijati Bošnjake,  Hrvate, Albance devedesetih godina, u teške ratne zločine koje su činili bili su vođeni stoljetnom ideologijom mržnje, posebno spram Bošnjaka i željom za srpskim osvajanjem države Bosne i Hercegovine u kojoj su Bošnjaci bili i ostali najbrojniji narod. 

I svi oni, bili su, uglavnom, partizanski sinovi i unuci (osim Karadžića!) , a sve do 1990. godine, skupa sa Karadžićem bili su odani članovi Saveza komunista.

Oni koji u to ne vjeruju, neka zavire u knjige svojih političkih partija, posebno u knjige komunističkog nasljeđa. 

Zločinački gen koji su u sebi nosili naprijed pomenuti i njihova braća po zločinu, prepoznat je tek devedesetih godina prošlog stoljeća. 

Desetljećima skriveni pod komunističkom mantijom, odjednom su se pokazali kao najodaniji izvršioci testamenta zločinca Draže Mihajlovića i njegovih fašističkih predaka.

Na izletištu Komnica u Han Pijesku, mjestu gdje je ovaj četnički komandant, nakon što je iz Srbije prešao Drinu u Drugom svjetskom ratu  postrojavao svoje četnike, pod sloganom „Mi znamo zašto“ jučer je održan Sabor  i postrojavanje demobilisanih boraca VRs-a na kome se kllicalo zločincu  Ratku Mladiću.

Osim javnog pokazivanja  podrške čovjeku koji je devedesetih godina komandovao izvršenjem genocida nad Bošnjacima, u kome su mnogi od prisutnih na Saboru učestvovali, ništa drugo se nije moglo ni očekivati. 

Pitam jučer prijatelja, Srbina iz Zvornika, čija su ono sve djeca što na zvorničkim ulicama, kliču srpskoj sramoti - zločincu Ratku Mladiću.  

Vidio je, kaže mi, mahom,  sinove i unuke mnogih poznatih Zvorničana, pa i unuka čuvenog N. porijeklom iz Šekovića, čija je baba u Drugom svjetskom ratu, pričalo se„prala gaće“ Milošu Zekiću, pa poslije dobila boračku penziju, a on kao osoba iz „partizanske porodice“ sve do penzionisanja bio na značajnim političkim i bezbjednosnim pozicijama u Zvorniku. U aprilu 1992. godine, iako „komunista i unuk babe partizanke“ revnosno je sortirao svoje komšije  Bošnjake za odlazak u logore i na strijeljanje, kako je to već bilo planirano. 

U koloni su, kaže mi, osim lokalnih probisvjeta, kriminalaca i narkomana,  bili i sinovi nekadašnjih „čuvenih“ zvorničkih rukovodioca, profesora, inžinjera, kao i sinovi njihovih sinova, uglavnom, veli, omladina koju je odgojio „klub političke nesreće srpskog naroda“, sa banjalučkom adresom, kaže. 

On je, veli mi, svoju djecu sklonio ne samo van entiteta, već i van države. 

Zločinac Ratko Mladić sin  je bivšeg partizana i komuniste. I sam je bio komunista hvalio se.  

Oni koji ovih dana liju gorke suze zbog njegove smrti, ne žale ga kao osobu, već, kao čuvara testamenta za ubijanje i klanje „mrskih muslimana“ na čiji su se pečat, ime i porijeklo godinama oslanjali.  

Nama, koji sve to gledamo i slušamo, za razliku od 1992. godine, danas je potpuno  jasno o kakvim osobama je riječ, kojoj ideologiji pripadaju i šta bi činili „kad bi im zapalo“.

Takvih se, na njihovo razočarenje, više ne bojimo. 

Hvala Bogu da svi Srbi, poput mog prijatelja iz Zvornika, ipak, ne liče na njih, kao i da svi nekadašnji  partizani i komunisti (jest da ih je mali broj) bilo živi ili mrtvi, ne pripadaju sorti  kakvi su Ratko Mladić,Veljko Kadijević i ostali ratni zločinci odgojeni na političkoj ideologiji u drugoj  polovini dvadesetog vijeka. 

A, da li je Ratko Mladić umro, crko, krepo, lipso, otego se, protego se, sasvim je svejedno. 

Jedino, nije svejedno što će zločinački pečat osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, na biografiji entiteta Rs zauvijek ostati.

Jer Rs je, bilo im pravo ili ne, ipak, Bosna i Hercegovina.

Valjda to znaju i oni političari u Bosni i Hercegovini koji ovih dana, umjesto da „protresu“ svoj ideološki background, crtaju izdajničke mete na čelo svojih političkih protivnika  koji nikad nisu imali veze sa komunističkom ideologijom koju oni baštine. 


Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.