SAD su prihvatile sve zahtjeve Evropljana i političkih faktora Sarajeva.
Novinari u Sarajevu su danas bili standardno zbunjeni.
Do kraja juna je trebao biti izabran novi visoki predtavnik. Tako je najavio i sam Christian Schmidt u video obraćanju nakon debakla Upravnog odbora Vijeća za provođenje mira (SB PIC). To se tijelo 3. i 4. juna sastalo u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, na redovnom polugodišnjem sastanku na nivou političkih direktora. Susret je završio historijski! Žestokom svađom Evropljana i Amerikanaca. Takvo nešto je bilo nezabilježeno!
SB PIC ne samo da nije izabrao novog visokog predstavnika, već nije bilo čak ni standardnog kominikea, koji se uvijek do tada emitirao nakon ovakvih sastanaka.
U video-poruci, umjesto kominikea, Schmidt je izgovorio par rečenica i najavio da će njegov nasljednik biti poznat do kraja ovog mjeseca.
Danas je zadnji dan juna. Novog visokog predstavnika nema. A kad će ga biti, ne zna se.
Amerikanci su burno reagirali 'u foto-finišu' tog 4. juna izdavši oštro intonirano saopćenje oko pola noći.
Zaprijetili su da će preispitati svoju ulogu u međunarodnoj zajednici u BiH. Napali su Evropljane za nesposobnost, neodgovornost, nemar...
Evropljani su pomirljivo uzvratili nekih 13 sati kasnije da će sve biti u redu i pozvali i Amerikance na razgovore.
I razgovori su nastavljeni.
I još se uvijek razgovara.
Izbor visokog predstavnika nikada nije bio ovakav.
U principu se sve završavalo na diplomatskom nivou, iza čvrsto zatvorenih vrata i bez drame.
Drame su počele s ostavkom Valentina inzka.
Ona je praćena i njegovom i samo njegovom odlukom da promijeni Krivični zakon Bosne i Hercegovine nametanjem odredbi kojima se zakonom kažnjava negiranje genocida i slavljenje osuđenih ratnih zločinaca.
Inzko je tu odluku donio usprkos svim pritiscima iz (SB) PIC!
Zanimljivo je da ga u tome nisu podržali čak ni njegovi austrijski kolege.
Jedan od austrijskih političara koji je pokušao uticati na tadašnjeg visokog predstavnika bio je "nokautiran".
On je nervozno pitao Inzka zašto to radi i na kojim osnovama uopće nameće jednu takvu odluku.
Valentin mu je kazao da je praktično prepisao evropsku uredbu i austrijske članove krivičnog zakona u koje je samo dodao par subjekata i kategorija iz presuda Tribunala u Hagu.
Ipak, čak ni to nije bilo 'dovoljno' zapadnim zvaničnicima da prihvate volju Inzka i podrže njegovo posljednje korištenje Bonskih ovlasti.
A one su isključivo instrument i prerogativ visokog predstavnika. Samo on ima pravo da iskoristi ovaj moćni mehanizam.
Tek, činjenica da se nametnute odredbe Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine i danas selektivno i nakaradno koriste i interpretiraju u Tužilaštvu BiH su i posljedica takve politike.
I upravo tu, u nepoštenom i neprincipijelnom odnosu zapadnjaka prema visokim predstavnicima i OHR-u nalazi se početak drame koja danas iz temelja trese ne samo Schmidtov ured, već i cijelu međunarodnu zajednicu u BiH.
Ona nikada nije bila nejedinstvenija!
Ali, ima tu i još puno drugih razloga.
Ipak, ključni je politika Donalda Trumpa.
I američki pristup svakom problemu. Trumpovski!
SAD sebe smatraju velesilom.
Evropljani znaju da su SAD jake. Ali i da su i oni jaki. I vjeruju i sad da su, kolokvijalno, Brisel (uključujući i London) i Vašington saveznici. Ravnopravni!
E, to Trump ne misli.
Od kako je došao u Bijelu kuću po drugi put, više je svađa imao sa Evropljanima nego sa svim svjetskim diktatorima i stvarnim neprijateljima SAD zajedno!
I bilo je samo pitanje momenta kada će se u taj sukob umetnuti i Bosna i Hercegovina.
I Sarajevo i Brisel uradili su sve što su morali da do sukoba ne dođe. Vrlo često, ako ne i redovno - na vlastitu štetu!
No, niti BiH niti Evropa ne bira i ne zapodijeva svađe.
Njih redovno zapodijeva Trump.
Tako je i ovog puta.
Od izdataka za odbranu, gdje je Trump u pravu, iako mu vokabular uopće nije adekvatan, do izbora nasljednika Schmidta, vidimo jednu kombinaciju paternalizma i gotovo mržnje koja isijava iz Vašingtona.
Potpuno nepotrebno!
Antonio Zanardi Landi mogao je 4. juna biti izabran, da su to - de facto - dopustili Amerikanci.
No, njihov naredbodavni ton isprovocirao je seriju reakcija Evropljana.
I tome i danas svjedočimo.
Danas na PIC-u na nivou ambasadora čak nismo imali diplomate nekih jakih evropskih država da su prisustvovali sjednici!
To je više nego indikativno.
Rene Troccaz ne bi nikada bio "u igri" da nije bilo američkih bespotrebnih političkih intervencija.
Da apsurd bude kompletan, nakon što su se Amerikanci izgalamili, uslijedilo je prihvatanje svih evropskih zahtjeva u vezi mandata novog visokog predstavnika.
Evropljani su, kao i vlasti u Sarajevu, zahtijevali da se Bonske ovlasti koriste u rijetkim trenutcima. Amerikanci su pristali.
Evropljani su, kao i vlasti u Sarajevu, zahtijevali da PIC i samo PIC izabere visokog predstavnika. Nikakvo Vijeće sigurnosti, Rusi, Kinezi, Marsovci... Amerikanci su pristali.
Evropljani, kao i vlasti u Sarajevu, zahtijevali su da 5+2 bude do kraja temelj za odluku o zatvaranju OHR-a. Amerikanci su pristali.
Evropljani su, pa i vlasti u Sarajevu, zahtijevali da im se jasno kaže da li ima krivenih dilova i jesu li lobisti Milorada Dodika u odluku o uklanjanju Schmidta s pozicije ugradili i poništavanje njegovih odluka. Posebno one koja je omogućila da se smijenjenom predsjedniku Rs-a zabrani politički rad na period od šest godina. Dodik je danas objavio da neće biti kandidat i da će formalne odluke biti poznate u četvrtak.
Ipak, novog visokog predstavnika nema i nejasno je kada će ga i biti. Kao i ko bi Schmidtov nasljednik mogao biti.
U jednom momentu Vašington je poslao ime svog kandidata za tu funkciju. Evropljani su ispravno procijenili da je u pitanju blef. I to blef koji je samo dodatno koštao kredibiliteta SAD.
Niko od evropskih diplomata sa kojima je Politicki.ba razgovarao, ne dovodi u pitanje kredibilitet italijanskog diplomate.
Ali isto tako, niko od evropskih diplomata sa kojima je Politicki.ba razgovarao u periodu od skoro dva protekla mjeseca, ne pokazuje volju za popuštanjem na strateškim stvarima.
Jedna od njih je i odnos prema novoproklamiranoj merkantilnoj američkoj vanjskoj politici.
Južna plinska interkonekcija u BiH, jadransko-jonska obala u Albaniji, Naftna industrija Srbije... pitanja su gdje se Evropljani sve strateškije ne slažu s Amerikancima u našem zapadnobalkanskom regionu.
Neizbor novog visokog predstavnika, stoga, samo je manifestacija sve dubljeg raskola.
Ono što je Briselu sve očitije je da SAD nisu takva sila, kakvom sami sebe smatraju.
I to se vidi i u Sarajevu, ali i mnogo šire i dalje, sa rastućim brojem neuspjeha i kardinalnih grešaka Trumpove administracije. Jedna od njih je i ukidanje sankcija Miloradu Dodiku.
Iako Brisel nema snage da uvede kaznene mjere smijenjenom predsjedniku Rs i nelegalnom čelniku SNSD-a, ima i koristi sve mehanizme kojima je on efektivno sankcioniran.
Živimo u konfuznom vremenu. Kada se saveznici i neprijatelji određuju na konkretnim pitanjima. Negdje su EU i SAD čvrsto skupa. Negdje su najljući neprijatelji. U istom trenutku.
Novi visoki predstavnik može biti izabran za manje od 24 sata. Ali se prethodno Evropljani i Amerikanci moraju dogovoriti. A dogovor uopće ne znači da će se rješavati (samo) neka bosanska pitanja. Šta više!
