Zapadni Balkan prešao je izuzetan put od katastrofalnog nasilja devedesetih, ali napredak nije ni trajan ni neizbježan. Ovaj maleni region – istovremeno planinski i primorski – kroz historiju je bilo lakše okupirati izvana nego upravljati njime iznutra. Silama poput Kine i Rusije ta naizgled geopolitička sklonost regiona ka nestabilnosti uveliko je pomogla u nastojanjima da se pojača trvenje na periferiji atlantske zajednice. Ta bi činjenica, u najmanju ruku, trebala biti veća briga za Vašington.
Iako zapadni Balkan nije glavni američki regionalni prioritet, naši nacionalni interesi ovdje se ostvaruju i čuvaju kroz kontinuirano političko i institucionalno angažiranje koje sprečava sukob. Jačanje sigurnosti u regijama koje su blizu naših ključnih geografskih zona interesa – u ovom slučaju euroazijskog pograničja – treba biti trajna komponenta američke vanjske politike. Stereotipi o Balkanu kao buretu baruta jesu pretjerani, ali ipak upućuju na dubinsku nestabilnost koja može nagovijestiti još jednu dugotrajnu evropsku sigurnosnu krizu. Nemiri u ovom uglu Evrope neće ostati zatvoreni unutar njegovih granica, a Sjedinjene Države ne mogu ostati prosperitetne bez stabilne Evrope, našeg glavnog političkog i trgovinskog partnera. Zato SAD moraju raditi na poboljšanju upravljanja u evropskom „susjedstvu“ ili riskirati da budu prisiljene reagirati na nasilje. To je, uostalom, bila jasna lekcija zakašnjelog američkog i evropskog angažmana tokom jugoslavenskih ratova 1990-ih.
Kontinuirano i korisno angažiranje – korisno prije svega za američke potrebe nacionalne sigurnosti – traži praktičnu i provedivu mapu puta: prvo, isticanje i davanje primata američkim interesima u pristupu Vašingtona regionu; drugo, unapređenje širih mjera stabilnosti i upravljanja radi istog cilja.
NATO kao temelj sigurnosti i stabilnosti
Temeljni interes SAD-a na zapadnom Balkanu jesu sigurnost i stabilnost regiona, te njegova integracija u politički i ekonomski prostor Evrope i transatlantske zajednice. Ne želimo da region podriva naše šire interese u Evropi i, u idealnom slučaju, želimo da se razvije u skromno, ali nikako bezvrijedno odredište za američke investicije. Posebno ako se u obzir uzmu strateški geografski položaj zapadnog Balkana, njegova značajna nalazišta kritičnih sirovina i drugih prirodnih resursa, kao i druge strateški važne industrije, uključujući sektor odbrane i proizvodnje municije, koji je u usponu.
Kako SAD mogu ostvariti te ciljeve?
Prvo, SAD trebaju štititi vlastitu sigurnost tako što će unaprijediti sigurnost regiona. Primus inter pares: proširiti NATO-ov sigurnosni kišobran. Tri zemlje zapadnog Balkana još nisu članice – Kosovo, Bosna i Hercegovina te Srbija – i to bi trebalo ispraviti u mjeri u kojoj je to moguće.
Kosovo je, čini se, spremno ispuniti obaveze članstva u NATO-u, uz podršku stotina američkih vojnika raspoređenih po zemlji u sklopu međunarodnih snaga KFOR. Riječ je o vojno sposobnoj zemlji s impresivnom sigurnosnom infrastrukturom i dugogodišnjim partnerstvom s Nacionalnom gardom Iowe. Praktično, SAD mogu preuzeti aktivnu ulogu u uključivanju Kosova u Partnerstvo za mir. Tek kada Kosovo bude na nepovratnoj putanji ka članstvu u NATO-u i čvrsto smješteno unutar šire sigurnosne i političke arhitekture Alijanse, trebalo bi preispitivati američki doprinos trupama u KFOR-u.
Bosna i Hercegovina, po domaćem zakonu, članstvo u NATO-u traži od 2005. godine i već posjeduje birokratske i tehničke elemente potrebne za razmatranje. Njeno napredovanje koče naizgled nerješive političke podjele – koje bi se mogle riješiti relativno skromnim institucionalnim i ustavnim reformama, poput izuzimanja odbrambene i sigurnosne politike iz glomaznih etničkih mehanizama veta. Smještanjem Bosne i Hercegovine, strateške okosnice regiona, u NATO, SAD bi trajno onemogućile prijetnje teritorijalnom integritetu te zemlje i uklonile Bosnu s geopolitičke šahovske table.
Srbija bi za članstvo trebala biti razmatrana nakon što uspostavi obrazac konstruktivnog djelovanja u prilog regionalnoj odbrani i pokaže da poštuje suverenitet i teritorijalni integritet svojih susjeda. U najmanju ruku, SAD bi trebale znatno jače pritisnuti Beograd da se ne miješa u atlantske težnje suverenih susjednih država.
Balkanska sigurnosna inicijativa
Osim proširenja NATO-a, američki Kongres trebao bi usvojiti sveobuhvatan sigurnosni paket kroz Balkansku sigurnosnu inicijativu, po uzoru na okvir koji je dobro funkcionirao s baltičkim državama. U regionu postoje industrije, strateški resursi i odbrambeni kapaciteti i neposredni nam je interes promovirati ih i podizati, posebno s obzirom na rastuće troškove naših prekomorskih rasporeda snaga.
