Bakir Izetbegović u izbornu utrku 2026. godine ne ulazi kao političar koji se vraća u politiku. Iz nje, zapravo, nikada nije ni otišao. Posljednje četiri godine ostao je predsjednik SDA i jedan od najvažnijih opozicionih aktera u Bosni i Hercegovini.
Ono što se sada vraća nije Izetbegović, nego SDA kao mogući kandidat za povratak na vlast.
I upravo zato njegovu kandidaturu za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda treba posmatrati mnogo šire od klasične predizborne utrke. SDA je Izetbegovića zvanično kandidirala u maju, nakon što je dobio podršku kantonalnih i regionalnih organizacija stranke.
Izbori 4. oktobra tako će za Izetbegovića biti svojevrsni referendum o četiri godine vlasti bez SDA, ali istovremeno i referendum o samoj SDA.
Jer, ako pobijedi, Izetbegović ne osvaja samo mjesto u Predsjedništvu. On dobija politički dokaz da najveća bošnjačka stranka može preživjeti četiri godine opozicije i ponovo postati centralna politička snaga.
Ako izgubi, posebno ubjedljivo, pitanje više neće biti samo ko je osvojio Predsjedništvo. Pitanje će biti koliko još SDA može računati na Izetbegovića kao lice svog političkog povratka.
Protivnik je isti, ali okolnosti nisu
Najvažnija činjenica iz prethodnih izbora jeste da je Izetbegović već jednom izgubio od Denisa Bećirovića.
Na izborima 2022. Bećirović je osvojio više od 330.000 glasova, dok je Izetbegović dobio oko 214.000. Razlika je bila približno 116.000 glasova.
Četiri godine kasnije njihova se utakmica ponavlja, ali pod potpuno drugačijim političkim okolnostima.
Bećirović sada ulazi u kampanju kao aktuelni član Predsjedništva BiH i kandidat kojeg podržavaju SDP, NiP i Naša stranka, dok Izetbegović nastupa kao lider najveće opozicione bošnjačke stranke. U utrci je i Semir Efendić, predsjednik Stranke za BiH, a kandidaturu je najavio i Šuhret Fazlić. Pa odustao. U utrku se očekuje i Fahrudin Radončić ispred SBB-a.
To znači da 2026. neće biti repriza 2022. godine.
Izetbegović više nema samo jednog problema – Bećirovića. Ima problem rasporeda glasova.
Efendić je važan dio izborne matematike
Kandidatura Semira Efendića za SDA nije bezazlena.
Efendić ima vlastitu političku infrastrukturu, prepoznatljivost u Sarajevu i poziciju predsjednika Stranke za BiH. Njegova kandidatura znači da dio biračkog tijela koje bi u drugačijem rasporedu moglo tražiti alternativu između SDA i Trojke sada ima još jednu opciju.
Zato će jedan od ključnih elemenata kampanje biti upravo pitanje koliko će Efendić uzeti glasova Izetbegoviću, a koliko Bećiroviću.
Na papiru, to može izgledati kao problem za Izetbegovića.
Ali izborna matematika nije tako jednostavna.
Ako se nezadovoljstvo vlašću proširi među biračima koji su 2022. podržali Bećirovića ili stranke Trojke, dio tih glasova može otići Izetbegoviću. Ako, međutim, Efendić uspije privući značajan broj SDA-ovih ili bivših SDA birača, njegov rezultat može direktno smanjiti Izetbegovićev plafon.
Zato će izbori biti odlučeni i među biračima koji danas ne smatraju da moraju glasati ni za jednog od dvojice glavnih kandidata.
SDA želi izbore pretvoriti u referendum o Trojci
Izetbegovićeva politička strategija već se može prilično jasno prepoznati.
On pokušava izbore postaviti kao pitanje:
Šta je Trojka uradila za četiri godine i jesu li građani danas zadovoljniji nego prije?
To je za SDA mnogo povoljniji teren nego rasprava o tome šta je SDA radila tokom svojih dugih godina vlasti.
Drugim riječima, Izetbegović neće pokušavati uvjeriti birače da zaborave prethodnu vlast.
Pokušat će ih uvjeriti da je četiri godine vlasti Trojke dovoljno dugo da se napravi bilans.
Tu se otvara prostor za teme koje neposredno zanimaju građane: cijene, plate, radna mjesta, javna preduzeća, investicije, infrastruktura, stanje ekonomije i odlazak stanovništva.
Zato je posebno zanimljiv njegov posljednji nastup u Tuzli.
Izetbegović je tamo govorio o potrebi za oko milijardu KM novih investicija mjesečno i stvaranju uslova za 50.000 novih radnih mjesta.
To nije slučajna izborna poruka.
To je pokušaj da se kampanja sa političkog sukoba prebaci na ekonomiju i životni standard.
„50.000 novih radnih mjesta“ kao politička poruka
Izetbegović je još ranije ove godine govorio o mogućnosti otvaranja 50.000 novih radnih mjesta, podsjećajući na raniju tvrdnju da je u šestogodišnjem periodu otvoreno 100.000 radnih mjesta.
Sada tu poruku dodatno konkretizira.
Poruka biraču je jednostavna: ako SDA ponovo dobije priliku da vodi procese, fokus će biti na investicijama, infrastrukturi i zapošljavanju.
Ali upravo tu počinje i najteži dio kampanje.
Jer politička poruka nije isto što i politički plan.
Izetbegović će morati odgovoriti na pitanja odakle milijarda KM investicija svakog mjeseca, ko bi investirao taj novac, kakav bi bio odnos javnih i privatnih ulaganja, koje projekte bi država i entiteti realizirali i koliko bi novih radnih mjesta zaista moglo biti otvoreno.
U suprotnom, „50.000 radnih mjesta“ ostat će prije svega snažan izborni slogan.
A upravo će opozicija pokušati da ga tako predstavi.
Izetbegovićev najveći problem je istovremeno njegova najveća prednost
Bakir Izetbegović je jedno od najprepoznatljivijih političkih imena u BiH.
To je za SDA ogromna prednost.
Njegovo ime može vrlo brzo mobilizirati stranačko biračko tijelo. SDA ne mora mjesecima objašnjavati ko je njen kandidat.
Ali postoji i druga strana medalje.
Izetbegović je istovremeno političar koji snažno polarizira birače.
Njegova kandidatura može mobilizirati SDA, ali može mobilizirati i njegove protivnike.
Zbog toga bi se mogla dogoditi situacija u kojoj što Izetbegović bude snažnije mobilizirao vlastito biračko tijelo, to će Bećirović imati snažniji motiv da oko sebe okupi birače koji žele spriječiti povratak SDA.
To je politička zamka koja će pratiti cijelu kampanju.
Bećirović više nije „novi kandidat“
Tu je i najveća razlika u odnosu na 2022. godinu.
Bećirović više ne izlazi pred birače kao kandidat koji obećava da će dobiti priliku.
On izlazi kao čovjek koji tu funkciju već obavlja.
Zbog toga će kampanja biti jednostavna: Izetbegović će tražiti promjenu, a Bećirović će braniti rezultat vlastitog mandata.
Ako birači smatraju da je Bećirovićev mandat bio uspješan, njegova pozicija je vrlo snažna.
Ako smatraju da nije, Izetbegović dobija upravo ono što mu treba – argument da je Trojka dobila priliku i nije je iskoristila.
Šta se zapravo bira 4. oktobra?
Formalno – član Predsjedništva BiH.
Politički – mnogo više.
Izetbegovićeva pobjeda značila bi da SDA ponovo dobija političku polugu na državnom nivou i da njen predsjednik ulazi u instituciju iz koje može snažno utjecati na formiranje budućih političkih saveza.
To bi istovremeno bio ozbiljan udarac Trojci.
Ne zato što bi sam rezultat Predsjedništva automatski značio promjenu svih nivoa vlasti, nego zato što bi pokazao da Trojka nije uspjela politički potisnuti SDA onoliko koliko je 2022. izgledalo moguće.
SDA bi tada mogla s punim pravom reći: pokušali ste bez nas – birači su odlučili da nas vrate.
Poraz bi otvorio mnogo neugodnije pitanje
Ako Izetbegović izgubi tijesno, SDA bi još uvijek mogla govoriti o snažnom rezultatu i fragmentaciji bošnjačkog biračkog tijela.
Ali ako izgubi velikom razlikom, posljedice bi bile mnogo ozbiljnije.
Tada bi se unutar SDA teško moglo izbjeći pitanje: je li Izetbegović i dalje čovjek koji može vratiti stranku na vlast?
To ne znači da bi njegov poraz automatski značio njegov odlazak iz politike.
Ali bi otvorio prostor za generacijsku i stratešku raspravu kakva je SDA do sada uglavnom izbjegavala.
I zato je ova kandidatura možda važnija za budućnost SDA nego za samu funkciju člana Predsjedništva.
Izetbegović ne traži samo mandat – traži potvrdu političke teze
Suština njegove kampanje mogla bi se svesti na jednu rečenicu:
SDA nije završila.
Četiri godine nakon izbornog poraza 2022. godine, stranka želi dokazati da je i dalje sposobna okupiti dovoljno birača za pobjedu na najvažnijoj neposrednoj izbornoj utakmici u Federaciji BiH.
Izetbegović je pritom idealan kandidat za takvu strategiju: dovoljno je poznat da ne mora graditi prepoznatljivost, ima snažnu stranačku infrastrukturu i može čitavu kampanju vezati za pitanje vlasti Trojke.
Ali upravo zato je i rizik ogroman.
Ako pobijedi, Izetbegović dobija mandat i SDA dobija dokaz da se vraća. Ako izgubi, SDA neće izgubiti samo jednu izbornu utrku – morat će ponovo razmisliti o tome kako izgleda njen politički život nakon Izetbegovića.
Zato će 4. oktobar biti mnogo više od izbora između Bakira Izetbegovića i Denisa Bećirovića.
Bit će to glasanje o četiri godine Trojke, ali i glasanje o tome ima li SDA još snage za veliki povratak.
A odgovor na to pitanje neće dati stranački kongresi, televizijski intervjui ni predizborni skupovi.
Dat će ga biračke kutije.
Izetbegovićev „povratak“ nije borba za jednu fotelju: SDA želi dokazati da je preživjela Trojku
Redakcija Mostar
Kandidatura predsjednika SDA za Predsjedništvo BiH mnogo je veća od utrke za jednu državnu funkciju – pobjeda bi otvorila vrata povratku SDA u vlast, dok bi poraz mogao pokrenuti pitanje može li Izetbegović i dalje biti lice stranačkog povratka.
Komentari
Ovaj članak nije moguće komentarisati.
