Slučaj Nove Željezare i krivična odgovornost premijera i ministra

Piše: Dževad Mahmutović


Slučaj pokušaja uvođenja takozvane vanredne uprave u Novoj Željezari Zenica klasičan je primjer kako bahatost i nezakonito postupanje politike mogu doprinjeti uništavanju preduzeća i nanijeti višemilionsku štetu.

Sve je počelo sredinom maja 2026. godine, kada je federalni ministar energije, rudarstva i industrije Vedran Lakić uputio Uredu Vlade FBiH za zakonodavstvo i usklađenost sa propisima EU tekst Prijedloga zakona o postupku vanredne uprave za Novu Željezaru Zenica. Iako je Vlada imala manjinski udio od svega osam posto, dok je većinski vlasnik sa devedeset dva posto udjela bila kompanija H&P d.o.o. Zvornik, izvršna vlast je požurila da posebnim zakonom preuzme "sto posto" upravljačkih prava nad imovinom čija se vrijednost nusproizvoda i sirovina procjenjuje na desetine miliona maraka.

Međutim, Ured za zakonodavstvo je već 12. maja 2026. godine izdao vrlo zabrinjavajuće mišljenje o ovom Prijedlogu. U svom zvaničnom mišljenju, Ured je upozorio da predloženi zakon nema adekvatan ustavni temelj, da je pogrešno nominovan te da direktno gazi ustavno načelo jednakosti pred zakonom i pravnu sigurnost, s obzirom na to da se poseban zakon donosi za samo jedno privatno privredno društvo. Još važnije, Ured je izričito zahtijevao da obrađivač propisa u roku od 10 dana postupi po primjedbama, uskladi tekst zakona i dostavi popunjen obrazac procjene utjecaja propisa.

Danas, kada se nađu pod pritiskom javnosti, eksponenti izvršne vlasti pokušavaju omalovažiti ovo stručno mišljenje, etiketirajući ga kao navodno neobavezujuće. Međutim, član 27. stav 2. Poslovnika o radu Vlade FBiH, u kojem se kaže: "Federalni organi uprave i druga tijela federalne uprave obavezni su blagovremeno zatražitimišljenje od tijela iz stava 1. ovog člana i sa tim tijelima uskladiti date primjedbe i sugestije, a naročito primjedbe koje se odnose na usklađenost s Ustavom i pravnim sistemom, metodološkim jedinstvom u izradi zakona i drugih propisa, na koja ukaže Ured za zakonodavstvo, a ako se neka primjedba ili sugestija ne može dužni su dati pismeno izjašnjenje.." ih demantira.

Dakle predlagač je prema ovoj normi ali i prema obavezi koju mu je nametnuo Ured za zakonodavstvo u svom mišljenju o prijedlogu bio dužan sa Uredom uskladiti date primjedbe i sugestije, a ukoliko se neka primjedba ne može prihvatiti, obavezni su dati pisano obrazloženje i izjašnjenje. Ministar Lakić nije učinio ni jedno ni drugo nego je svjesno prekršio Poslovnik i njime propisane procedure.

Uprkos ovim institucionalnim upozorenjima, dvojac Nermin Nikšić i Vedran Lakić požurio je da na hitnoj sjednici Vlade 14. maja, dakle samo dva dana nakon stručnog mišljenja, utvrdi prijedlog zakona bez ijedne izmjene i uputi ga u prlamentarnu procedure. 

Vrhunac institucionalne neodgovornosti dogodio se u Parlamentu FBiH, gdje je ministar Vedran Lakić grubo obmanuo poslanike. Prilikom odgovaranja na pitanja poslanika, Lakić je ustvrdio da postoje sva potrebna mišljenja, vješto prešutjevši, sakrivši i zatajivši primjedbe Ureda za zakonodavstvo o neustavnosti i kršenju načela jednakosti. Da su poslanici bili upoznati sa pravim stanjem stvari, ovaj sporni zakon nikada ne bi dobio zeleno svjetlo.

Kada je takav manjkav zakon stupio na snagu, Vlada je podnijela Općinskom sudu u Zenici prijedlog za otvaranje postupka vanredne uprave potpuno apstraktno, bez zakonom propisanih i provjerljivih dokaza. Sudija Dino Aličić postupio je profesionalno i po zakonu, vraćajući prijedlog na dopunu, a potom ga i u cjelosti odbivši jer Vlada nije dokazala nijedan od zakonskih uslova, što su kasnije potvrdile i više sudske instance.

Najtragičniji aspekt ovog diletantskog pokušaja jeste ekonomska pustoš koju je ostavio iza sebe. Podnošenjem neutemeljenog prijedloga i iznuđivanjem privremene mjere, Vlada FBiH je zaustavila redovni stečajni postupak i u potpunosti paralisala procese u Novoj Željezari Zenica na period duži od mjesec dana. Prema preliminarnim nalazima i procjenama stručnih vještaka ekonomsko-finansijske struke, svaki mjesec ovakvog vještačkog zaustavljanja i blokade, košta fabriku i njene povjerioce preko sedam miliona konvertibilnih maraka direktne štete.

Umjesto da deblokiraju procese i omoguće zakonito rješavanje stečaja, premijer Nikšić i ministar Lakić ustrajavali su kroz neosnovane žalbe koje su sudovi brzo i oštro odbacili. Takav neodgovoran i neozbiljan pristup doveo je do toga da se imovina preduzeća topi, povjerioci uskraćuju za svoja prava, a radnici ostaju na cjedilu.

Upravo zbog ovih radnji, većinski vlasnik podnio je Federalnom tužilaštvu, odnosno njegovom Posebnom odjelu za suzbijanje korupcije, organiziranog i međukantonalnog kriminala, detaljnu krivičnu prijavu a pripremljena je i dopunu prijave protiv Nermina Nikšića i Vedrana Lakića zbog produženog krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja ili ovlašćenja iz člana 383. stav 1. Krivičnog zakona FBiH. Ovdje se više ne radi o političkim kritikama. Radi se o jasnim elementima prekoračenja službenih ovlasti, svjesnom ignorisanju zakonskih normi i nanošenju višemilionske štete privrednom subjektu.

Ipak, u javnosti s pravom tinja ogorčenje i duboka sumnja u rad Posebnog odjela. S obzirom na to da u brojnim ranijim političko-koruptivnim slučajevima vladajućih struktura javnost do danas nije vidjela nikakve konkretne pravne epiloge, osnovano se strahuje da se i ova besprijekorno dokumentovana krivična prijava svjesno gura u ladice, s ciljem da se procesi odgode za period nakon izbora.

Građani, radnici i privredna zajednica imaju pravo znati: hoće li Tužilaštvo pokrenuti istragu protiv Nikšića i Lakića ili će pravosuđe još jednom pokleknuti pred političkom moći? Posebni odjel mora odgovoriti javnosti. Šutnja tužilaca u situaciji kada vještaci crno na bijelo dokazuju višemilionsku pljačku budžeta i privrede preko sedam miliona maraka mjesečne štete predstavlja saučesništvo u bezakonju. Zaštita pravnog poretka nema alternativu, a pritisak na pravosuđe i politička demagogija ne mogu sakriti činjenicu da je politika ovdje prešla granicu zakona.