Prestupna 2020. bila je zaista prestupna za crnogorsku političku scenu i najjaču stranku Demokrastku partiju socijalista Mila Đukanovića: prvi put u protekle tri decenije DPS je na putu da izvršnu vlast prepusti političkim protivnicima, piše portal CDM.
Prvi put nakon 30 godina opozicija u Crnoj Gori će biti u prilici da formira vlast jer je 15 hiljada dosadašnjih glasača DPS-a glasalo za prosrpsku koaliciju koju predvodi Demokratski front, a tri opozicione kolone su u odnosu na prošle parlamentarne izbore dobile gotovo 50 hiljada novih birača, pokazuje analiza preliminarnih rezultata parlamentarnih izbora u Crnoj Gori.
Katastrofalan izborni rezultat DPS-a upotpunili su i loši rezultati na lokalnim izborima u Budvi, Kotoru, Tivtu i Andrijevici gdje će, kako sada stvari stoje, opozicione koalicije formirati vlast.
Pad glasova DPS-a
Demokratska partija socijalista je, prema preliminarnim podacima Državne izborne komisije, osvojila 35,10 odsto, odnosno 143.548 glasova, ili 30 mandata što je za čak šest mandata manje nego na parlamentarnim izborima.
Rezultat DPS-a je u apsolutnim brojkama za 15 hiljada glasova manji nego onaj na parlamentarnim izborima 2016. godine.
Analize pokazuju da su tih 15 hiljada glasova pošli na konto najljućeg protivnika: koalicije okupljene oko DF-a koja je osvojila 32,5 odsto. Sa osvojenih 133.267 glasova koalicija “Za budućnost Crne Gore“ je ostvarila odličan rezultat dobivši čak devet novih mandata ili 30 hiljada novih birača.
Bečićeva koalicija “Mir je naša nacija“ je osvojila 12,53 odsto, odnosno 51.297 glasova ili 10 mandata što je povećanje za dva mandata.
Koalicija “Crno na bijelo“ osvojila je 5,53 odnosno 22.649 glasova ili četiri mandata, Socijaldemokrate 4,10 odnosno 16.769 glasova ili tri mandata, Bošnjačka stranka 3,98 ili 16.286 glasova ili tri mandata, SDP – Jaka Crna Gora 3,14 ili 12.839 glasova i dva mandata.
Albanska lista ima 1,58 ili 6.488 glasova i Albanska koalicija “Jednoglasno“ 1,14 odsto ili 4.675, odnosno po jedan mandat. Hrvatska građanska inicijativa je osvojila 0,27 (1.115), a Hrvatska reformska stranka 0,13 odsto, odnosno 532 glasa, i one nijesu prešle cenzus.
Tri opozicione koalicije koje će najvjerovatnije biti u prilici da formiraju novu vlast – DF, Demokrate i URA – osim 41 mandata, su za crnogorske prilike osvojile nevjerovatnih 207.213 glasova. To je čak za 50 hiljada glasova više od rezultata koji su na prošlim izborima ostvarili DF i koalicija Ključ kojeg su činili SNP, URA i Demos i Demokrate.
Cifre su neumoljive: stranke koje su činile vladajuću koaliciju su na ovim izborima osvojile zajedno 181.267 glasova što je za čak 26 hiljada manje od trojne koalicije što znači da su birači, kojih je izašlo čak 76,65 odsto, željeli promjene.
Koji su ključni razlozi za tektonski poremećaj na crnogorskoj političkoj sceni? Prije svega, donošenje Zakona o slobodi vjeroispovijesti sedam mjeseci prije izbora, ekonomska kriza uslovljena pandemijom koronavirusa…
I, nezaobilazno: okoštale strukture na svim nivoima vlasti, koje na vrijeme nijesu registrovale drastične promjene u biračkom tijelu. Mnogi partijski uhljebi uglavnom su najviše brige posvetili ličnom, ne i javnom interesu. Zato je DPS, u času kada je programski najcrnogorskija stranka u Crnoj Gori doživjela neuspjeh: osim identitetskih pokliča, mladoj generaciji nijesu osmislile ponudu boljeg života, lične promocije.
Kako drugačije objasniti da je značajan broj birača najjače stranke, njih najmanje 10 odsto, okrenuo leđe DPS-u i otvoreno – glasanjem – podržao klerikalnu koaliciju DF predvođenu mitropolitom SPC Amfilohijem koji je, udružen sa svojim oderdom sveštenika proklinjao političke protivnike i vrlo otvoreno otvoreno zagovarao povratak neofašističke, četničke ideologije u Crnoj Gori.
Kombinacija prijetnji i kletvi očito je bila najjače oružje za “bogobojažljive” depesovce. To je posebno vidljivo bilo u najvećim pravoslavnim sredinama i gradovima, pa je DPS u odnosu na prošle parlamentrane izbore u Podgorici izgubila sedam hiljada glasova – pad sa 48.561 na 41.923; Nikšiću gotovo tri hiljade – pad sa 21.440 na 18.542 i Danilovgradu pad za oko 800 glasova.
Masovne litije u kojima je učestvovao i dio birača DPS-a i kasniji dugotrajni neuspješni pregovori sa SPC oko Zakona o slobodi vjeroispovijesti pokazali su da vrh vlasti nije osmislio dobru komunikacionu strategiju koja bi, prvenstveno vlastite birače, ubijedila u istinu – da se crnogorske svetinje ne oduzimaju od Crnogoraca.
Dva su, dakle, ključna razloga pada rejtinga Demokratske partije socijalista. Prije svega, okoštala partijska mašinerija koja se više starala o sitnosopstveničkim interesima a ne o državnoj strategiji to je onaj “srednji i niži partijski nivo” koji je suštinski slao pogrešne informacije partijskom vrhu. Zato su čelnici DPS-a, filovani pogrešnim procjenama o stanju na terenu, bili ubijeđeni u ubjedljivu pobjedu i nijesu osjetili kako kuca bilo njihovih simpatizera i da se, umjesto “običnih” izbora vodi neka vrsta referendumske bitke.
Doda li se tome i ekstremna logistička podrška i Srpske crkve i Beograda, jasno je da se opozicija mogla nadati dobrom rezultatu.
Istina, Đukanović će ostati predsjednik Crne Gore, vlast u brojnim većim gradovima – Podgorica, Nikšić, Bijelo Polje, Bar – čvrsto je u rukama DPS-a, ali više nijesu nedodirljivi. I to je problem koji čeka Đukanovića, Markovića i vrh DPS-a: kako da povrate izgubljenu energiju, transformišu partiju i vrate se u poziciju da, u savezu sa ostalim partijama crnogorske orijentacije, upravljaju strategijom razvoja Crne Gore.
