Zakon o stranim koruptivnim praksama omogućava Sjedinjenim Američkim Državama da procesuiraju korupciju i izvan svojih granica.
"Trump je zaradio milijarde dolara od svog povratka u Bijelu kuću. Za mene je to prosto zapanjujuće. On nema nimalo srama, i iskreno, to je sramota za cijelu državu. Ali, Trumpa za to nije nimalo briga. Zarađivanje novca na račun predsjedničke funkcije i jeste jedan od glavnih razloga zašto uopće želi biti predsjednik", upozorio je bivši američki predsjednik.
Joe Biden oštro je istupio prozivajući Donalda Trumpa za nešto što svako u Sjedinjenim Američkim Državama, ali i svijetu zna.
Trump je tipični Amerikanac. Iznad svega, voli dolar!
Ali bi ga mogla zaboliti glava!
Sjedinjene Američke Države već gotovo pet decenija primjenjuju jedan od najstrožih antikorupcijskih propisa na svijetu – Zakon o stranim koruptivnim praksama (Foreign Corrupt Practices Act – FCPA), kojim se američkim državljanima i kompanijama zabranjuje podmićivanje stranih zvaničnika bilo gdje u svijetu radi sticanja poslovne koristi.
Zakon je usvojen 1977. godine, a njegova primjena ne ograničava se samo na teritoriju SAD-a. Naprotiv, FCPA omogućava američkim vlastima da procesuiraju koruptivne radnje počinjene u drugim državama ukoliko postoji bilo kakva povezanost sa Sjedinjenim Državama, uključujući korištenje američkog bankarskog sistema, elektronske komunikacije ili poslovanje preko kompanija koje kotiraju na američkim berzama.
Propis zabranjuje davanje, nuđenje ili obećavanje mita stranim državnim službenicima, kao i korištenje posrednika i trećih osoba za isplatu nezakonitih naknada. Također, kompanije su obavezne voditi tačne poslovne knjige i uspostaviti mehanizme unutrašnje kontrole kako bi se spriječilo prikrivanje koruptivnih aktivnosti.
Provođenje zakona podijeljeno je između američkog Ministarstva pravde i Komisije za vrijednosne papire i berze, a kazne uključuju višemilionske novčane sankcije, zatvorske kazne za pojedince i druge restriktivne mjere.
Od njegovog usvajanja do danas, po ovom zakonu kažnjene su stotine kompanija i pojedinaca, dok su američke vlasti naplatile više milijardi dolara kazni.
Među najpoznatijim slučajevima nalazi se njemački industrijski gigant Siemens, koji je 2008. godine pristao platiti oko 800 miliona dolara američkim vlastima zbog sistematskog podmićivanja državnih zvaničnika u više zemalja. Ukupne kazne u Sjedinjenim Državama i Njemačkoj premašile su 1,6 milijardi dolara.
Američka investicijska banka Goldman Sachs 2020. godine pristala je platiti više od 2,9 milijardi dolara u okviru afere povezane s malezijskim državnim fondom 1MDB, koja je postala jedan od najvećih međunarodnih korupcijskih skandala posljednjih godina.
Evropski proizvođač aviona Airbus iste godine platio je više od dvije milijarde dolara američkim vlastima zbog optužbi za podmićivanje stranih zvaničnika radi osiguravanja unosnih ugovora.
Maloprodajni gigant Walmart platio je 2019. godine više od 280 miliona dolara za rješavanje optužbi povezanih s korupcijom u više država, uključujući Meksiko, Brazil i Indiju.
Švedska telekomunikacijska kompanija Ericsson pristala je iste godine platiti više od milijardu dolara zbog višegodišnje korupcijske sheme u nekoliko zemalja, dok je francuski Alstom 2014. godine kažnjen sa 772 miliona dolara zbog podmićivanja državnih zvaničnika u više država.
Pored kompanija, američke vlasti procesuirale su i brojne pojedince, uključujući direktore, posrednike i konsultante, od kojih su neki osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne.
Jedan od najpoznatijih slučajeva je onaj američkog investitora Frederica Bourkea, suosnivača kompanije Dooney & Bourke, koji je 2009. godine proglašen krivim za učešće u shemi podmićivanja visokih zvaničnika u Azerbejdžanu. Tužilaštvo je tvrdilo da je Bourke učestvovao u planu češkog investitora Viktora Koženýja da podmićivanjem osigura privatizaciju državne naftne kompanije SOCAR pod povoljnim uslovima za investitore. Bourke je osuđen na godinu i jedan dan zatvora, tri godine nadzora nakon odsluženja kazne i novčanu kaznu od milion dolara.
Američke vlasti su tvrdile da su azerbejdžanskim zvaničnicima nuđene stotine miliona dolara u dionicama, gotovini i drugim koristima kako bi se uticalo na proces privatizacije. Slučaj je postao jedan od najpoznatijih primjera ekstrateritorijalne primjene FCPA-a.
Među značajnijim predmetima nalazi se i slučaj Josepha Sigelmana, bivšeg izvršnog direktora naftne kompanije PetroTiger. On je 2015. godine priznao krivicu zbog zavjere s ciljem kršenja FCPA-a nakon što je utvrđeno da su on i njegovi saradnici isplaćivali mito zvaničniku kolumbijske državne naftne kompanije Ecopetrol kako bi dobili ugovor vrijedan gotovo 40 miliona dolara.
Prema sudskim dokumentima, mito je prikrivano kroz isplate na račun supruge državnog zvaničnika, koje su lažno predstavljane kao naknade za konsultantske usluge. Sigelman je osuđen na tri godine uslovne kazne te je morao platiti 100.000 dolara kazne i vratiti više od 239.000 dolara nezakonito stečene koristi.
U istom predmetu krivicu su priznali i bivši izvršni direktor PetroTigera Knut Hammarskjold te bivši pravni savjetnik kompanije Gregory Weisman, koji su također bili optuženi za podmićivanje i prikrivanje isplata stranom zvaničniku u Kolumbiji.
Među poznatim slučajevima nalazi se i bivši američki kongresmen William Jefferson, koji je 2009. godine osuđen zbog korupcije, zavjere za kršenje FCPA-a, pranja novca i drugih krivičnih djela povezanih s poslovima u Africi. Njegov slučaj privukao je veliku pažnju javnosti nakon što je FBI tokom istrage pronašao 90.000 dolara gotovine skrivene u zamrzivaču njegove kuće.
Američko Ministarstvo pravde posljednjih godina sve češće insistira na individualnoj odgovornosti, uz obrazloženje da novčane kazne za kompanije same po sebi nisu dovoljne za suzbijanje međunarodne korupcije. Zbog toga se istrage sve češće usmjeravaju i na direktore, članove uprava, posrednike i konsultante koji su učestvovali u donošenju odluka ili prikrivanju koruptivnih aktivnosti.
Zakon o stranim koruptivnim praksama danas se smatra jednim od najmoćnijih instrumenata u globalnoj borbi protiv korupcije, a njegova ekstrateritorijalna primjena omogućava Sjedinjenim Američkim Državama da istražuju i kažnjavaju koruptivne aktivnosti daleko izvan svojih granica.
Iako su tokom posljednjih godina Donald Trump, članovi njegove porodice i pojedini bliski saradnici bili predmet brojnih etičkih kontroverzi i medijskih istraga zbog poslovnih odnosa sa stranim državama, protiv njih nisu podignute optužnice za kršenje američkog Zakona o stranim koruptivnim praksama (Foreign Corrupt Practices Act – FCPA).
Međutim, kada je riječ o Donaldu Trumpu i njegovoj porodici, najveći broj optužbi i kritika odnosio se na potencijalne sukobe interesa i poslovne veze sa stranim državama, a ne na navodno podmićivanje stranih zvaničnika, što je ključni element za primjenu FCPA-a.
Posebnu pažnju izazvale su poslovne aktivnosti Jareda Kushnera, Trumpovog zeta i bivšeg višeg savjetnika u Bijeloj kući. Nakon odlaska iz administracije, njegova investiciona kompanija Affinity Partners dobila je dvije milijarde dolara od saudijskog državnog investicionog fonda, što je izazvalo pitanja o mogućem političkom uticaju i potencijalnom sukobu interesa.
Kritičari su tvrdili da takvi aranžmani otvaraju ozbiljna etička pitanja, posebno zbog Kushnerove ranije uloge u oblikovanju američke politike prema Bliskom istoku. Ipak, do danas nije objavljeno da su američke vlasti pokrenule postupak protiv njega zbog kršenja FCPA-a.
Slične polemike pratile su i poslovne projekte povezane s članovima porodice Trump u drugim državama, uključujući Albaniju, gdje su opozicioni političari i aktivisti ukazivali na navodnu netransparentnost i moguće sukobe interesa. Međutim, ni u tim slučajevima nisu podignute optužnice prema američkom antikorupcijskom zakonu.
Tokom prvog Trumpovog mandata u Bijeloj kući, pravni stručnjaci i organizacije za borbu protiv korupcije više su puta upozoravali na mogućnost kršenja drugih propisa i ustavnih odredbi, prije svega klauzule koja zabranjuje američkim zvaničnicima primanje koristi od stranih država bez odobrenja Kongresa.
Uprkos dugogodišnjim kontroverzama i brojnim medijskim izvještajima o poslovnim odnosima Trumpove porodice sa stranim partnerima, prema javno dostupnim podacima, Donald Trump, članovi njegove porodice i njegovi najbliži saradnici nisu optuženi niti osuđeni za kršenje Zakona o stranim koruptivnim praksama.
Ovaj članak nije moguće komentarisati.
