Više od igre

Redakcija Mostar

Ko je dopustio da „podmornica“ uplovi?

Piše: Nermin Hodžić


Sinoć je reprezentacija Bosne i Hercegovine odigrala svoju prvu utakmicu na Svjetskom prvenstvu. Zmajevi su osvojili važan i vrijedan bod koji ih itekako ostavlja u igri. 

Danima prije utakmice društvene mreže bile su preplavljene zastavama, dresovima, patriotskim porukama i video-spotovima podrške. Ministri, premijeri, zastupnici, savjetnici i razni državni zvaničnici utrkivali su se u pokazivanju ljubavi prema reprezentaciji. Redale su se fotografije sa Džekom i ostalim reprezentativcima, dijelili su se snimci golova i emotivne poruke o ponosu, zajedništvu i ljubavi prema domovini.

Sve bi to bilo sasvim normalno da se iza te poplave patriotizma nije krila jedna sramotna činjenica.

Naime, prvi put otkako postoji nezavisna Bosna i Hercegovina, državni javni servis nije uspio osigurati prijenos Svjetskog prvenstva u nogometu. I to, sada kad  na SP nastupa reprezentacija Bosne i Hercegovine.

Dakle, jedan od historijskih sportskih uspjeha, plasman reprezentacije koji koliko jučer mnogi od nas nisu ni sanjali, sa selektorom kojem su osporavali iskustvo i generacijom mladih igrača od koje se prije očekivalo da stječe iskustvo i stasava  za neke od narednih kvalifikacija, praćen je nažalost jednom velikom blamažom. 

I dok su se građani, novibari, javnost, pitali kako je to moguće, odgovori koje su dobivali uglavnom su se svodili na već dobro poznati bosanskohercegovački politički pojmovnik: nije moja nadležnost, nisam odgovoran, nisam znao, nisam mogao. 

Umjesto svesrdnog angažmana koji bi spriječio rečenu blamažu, jučer smo svjedočili bezidejnom  poziranju Denisa B.  iz lože u Torontu, teatralnim nastupima Nermina N. na radnom  mjestu i odlasku Elmedina K. na džumu. Sve u dresu reprezentacije. A Edin F. nas poziva da jedno poslovno i tržiŝno pitanje ne politiziramo. Pa,vi ste sve politizirali. Osim politike. Nju ste  depolitizirali. 

A onda se, u posljednjem trenutku, pojavio Telekom Srbije i bez naknade ustupio prava prijenosa bh. reprezentacije Federalnoj televiziji.

Pitanje: Ako je već postojala dobra volja da se prava ustupe bez naknade, kako smo došli u situaciju da reprezentaciju Bosne i Hercegovine ne prenosi javni servis  Bosne i Hercegovine, već entitetska FTV?

Pokušava nas Edin F. ubijediti da je ovdje samo rijeĉ  o sportu i poslovnim odlukama. Ne. Ovo je  mnogo više od cijene i prava emitiranja. Ovo je, jednostavno, još jedna priča o državi u kojoj politički marketing s onu stranu granica ukusa zamjenjuje elementarnu političku odgovornost.  

Dok su reprezentativci svojim radom, disciplinom i nastupom na najvećoj svjetskoj pozornici pokazivali šta znači vjerovati u grb koji nosiš na grudima, institucije koje bi taj  grb trebale predstavljati i jačati,  iz godine u godinu bivaju sve slabijim.

Možda je upravo plasman ove reprezentacije najbolji dokaz gdje se krije razlika.

Ovi momci nisu na Svjetsko prvenstvo stigli zahvaljujući savršenim institucijama, velikim budžetima, niti političkim spotovima.

Stigli su zato što su imali srce i karakter; zato što su imali vjeru da mogu uraditi nešto što su mnogi smatrali nemogućim; zato što su imali osjećaj odgovornosti prema dresu koji nose.

Drugim riječima, pokazali su upravo ono što se danas rijetko može vidjeti u institucijama koje vode ovu zemlju: volju, htjenje, osjećaj privrženosti i spremnost da se preuzme odgovornost.

Tu dolazimo do političke suštine cijele priče.

Ako je plasman reprezentacije dokaz da Bosna i Hercegovina uspijeva, onda je i činjenica da BHT nije uspio osigurati prijenos dokaz da Bosna i Hercegovina negdje ozbiljno ne uspijeva.

A odgovornost za stanje države snose oni koji obnaŝaju vlast,  vode ministarstva,  oni koji formiraju parlamentarne većine s nekakvom PODMORNICOM.

Nose je oni koji  građanima obećaše funkcionalnije institucije, evropske standarde i efikasniju državu, a danas bezuspješno traže izgovore.

Od mosta u Jablanici do BHT. 

Dok smo  gledali naše momke  kako brane boje svoje zemlje, slavili historijski prvijenac Jove Lukića,  ljutili se na Demirovića i priželjkivali čak i pobjedu, nismo mogli pobjeći od ovog pitanja:

Kako je moguće da su oni uspjeli stići na Svjetsko prvenstvo, a država nije uspjela osigurati da ih njeni građani gledaju na vlastitom javnom servisu? 

A, onda, u zadnji čas i sasvim SLUČAJNO,  pravo prijenosa besplatno dobije entitetska FTV?! 

Nije li to, ipak, malo više od igre? 

P.S. Ko je dopustio da „podmornica“ uplovi?

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.