Tema Mosta Radija Slobodna Evropa bila je da li je odluka Narodne skupštine Republike Srpske da ne priznaje Ustavni sud izazvala najdublju poslijeratnu krizu u Bosni i Hercegovini.
Sagovornici su bili Tanja Topić, politička analitičarka iz Banjaluke, i Sead Turčalo, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.
Bilo je riječi o tome zašto je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik baš sada povukao tako radikalan potez, da li procjenjuje da zbog rata u Ukrajini i eskalacije krize na Kosovu Zapad neće imati vremena da se bavi Bosnom i Hercegovinom, da li je Dodik to uradio u dogovoru sa Moskvom i da li će hrvatski premijer Andrej Plenković izvršiti pritisak na lidera HDZ-a Dragana Čovića da se distancira od najnovijeg poteza svog dugogodišnjeg saveznika Milorada Dodika.
Razgovaralo se i o tome da li će Dodik ostvariti svoju prijetnju i poslati policiju na liniju koja razdvaja dva entiteta i šta bi taj potez značio, na osnovu čega Nenad Nešić, ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine i Dodikov koalicioni partner, tvrdi da je Distrikt Brčko dio Republike Srpske, kao i o tome da li će Dodik ovoga puta ići do kraja i da li bi NATO u tom slučaju intervenisao.
Omer Karabeg: Da li je ovo najdublja i možda najopasnija kriza od završetka rata u Bosni i Hercegovini?
Tanja Topić: Imali smo sličnu krizu sa istim porukama i istim scenarijem 2016. godine. I ona se odnosila na prijetnje vezane za Ustavni sud Bosne i Hercegovine. Tada su isti akteri zahtijevali da se "protjeraju" strane sudije iz Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i onemogući etničko preglasavanje. U ranijim krizama zaključci Narodne skupštine Republike Srpske završavali u ladicama gdje su godinama skupljali prašinu. Sada je kriza podignuta na višu razinu jer su usvojeni zakoni što ovu krizu čini ozbiljnijom.
Sead Turčalo: Ovo je još jedan korak u produbljivanju krize u Bosni i Hercegovini koja je zapravo konstantna. Sadašnju situaciju najbolje je definirao sam Milorad Dodik u svom nedavnom obraćanju na Kozari kada je rekao da je došao do tačke nakon koje on više nema povratka. Mi se u ovom trenutku suočavamo sa osobom koja je jako opasna jer ima mnogo mehanizama na raspolaganju i koja svojim slijedećim potezom treba da odluči o svojoj političkoj sudbini.
Ja sam jednom rekao, i to ću sada ponoviti, da je Dodik i te kako svjestan da je politički mrtav, ali da će njegovo umiranje dugo trajati upravo zbog mehanizama koji mu stoje na raspolaganju. Dodik je spreman da produbljuje krizu do onog momenta dok ne obezbijedi izlaznu strategiju koja bi mu bila prihvatljiva.
Meni se čini da on u ovom trenutku nema tu izlaznu strategiju i da će ići u dalje produbljivanje krize i dalju konfrontaciju. Pogotovo zbog činjenice što - i kad je riječ o domaćim političkim akterima i kad je riječ o dijelu međunarodne zajednice - ne nailazi na čvrst otpor, niti spremnost da ga se izolira na način da postane teret strukturama entiteta Republika Srpska.
Majstor u spinovanju
Omer Karabeg: Zašto je baš sada Milorad Dodik povukao takve radikalne poteze? Da li procjenjuje da zbog rata u Ukrajini i eskalacije krize na Kosovu Brisel i Vašington neće imati vremena da se bave Bosnom i Hercegovinom?
Tanja Topić: Dodik je i dosada nekoliko puta pokretao pitanje secesije. To je plan koji je konstanta u njegovoj politici. U ovom trenutku je ohrabren podrškom koju ima od Moskve u kontekstu ruske agresije na Ukrajinu. Imao je podršku Rusije i u negiranju Christiana Schmidta kao visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini.
Kada je izašao sa svojim "famoznim" planom pokušao je u to uvući i Srbiju i sve predstaviti kao neku vrstu udara pojedinih međunarodnih centara moći koji žele srušiti njega i Aleksandra Vučića. On je majstor u spinovanju i zamjeni teza.
Čini mi se, međutim, da njegovo spinovanje ovog puta nije naišlo na tako plodno tle u javnosti Republike Srpske. Mislim na građane, ne na njegove političke partnere.
S druge strane, on već godinama nailazi na blagu reakciju iz krugova međunarodne zajednice. Toliko puta je došao do crvene linije, do samog zida, stajao je na rubu provalije - i onda se povukao jer je dobio ono što je tražio.
Ovoga puta politika ucjenjivanja, koju već godinama vodi, po svemu sudeći neće mu donijeti ono što je očekivao. Pokrenuo je pitanje koje predstavlja jednu vrstu secesije u trenutku kada se Republika Srpska nalazi u strašnoj finansijskoj dubiozi, kada stižu na naplatu milioni dugova i kredita i kada kasne plate budžetskim korisnicima. Upustio se u opasnu hazardersku igru.
Omer Karabeg: Da li ovo Dodik radi na podsticaj Rusije kojoj odgovara otvaranje kriznog žarišta u Bosni i Hercegovini?
Sead Turčalo: Ja bih rekao da ovo Dodik radi posmatrajući razvoj geopolitičke situacije. Čini se da bi kontraofanziva Ukrajine mogla jako dugo trajati, da bi u jednom trenutku moglo doći do zamrzavanja konflikta, pa bi u tim promijenjenim geopolitičkim okolnostima i Rusiji i Dodiku odgovarala neka vrsta novog konflikta.
Osobama poput Dodika, koje se nalaze na raskrsnici političke karijere, odgovara svaki konflikt. Dodik već godinama vrlo sistematično radi na svojim planovima. Od 2006 godine, kada je počeo to da radi, postepeno se gubila sposobnost Bosne i Hercegovine da suvereno upravlja svojim institucijama.
Sve njegove najave, bez obzira što nije dolazilo do njihove realizacije, uvijek su proizvodile manje države Bosne i Hercegovine. Zbog njegovih ucjena s njim se pregovaralo o stvarima o kojima se nije trebalo pregovarati. Dobar primjer je strukturni dijalog o pravosuđu čiji je rezultat bio odlazak stranih tužitelja što je Dodik godinama tražio.
Faktor Čović
Omer Karabeg: Čini mi se da je za rješenje ove krize od ključnog značaja kako će se ponašati Dodikov dugogodišnji saveznik, lider HDZ-a Dragan Čović, i zvanični Zagreb. Ako bi Čović na pritisak premijera Plenkovića, umjesto sadašnjih nemuštih izjava odlučio da osudi Dodikove poteze, Dodik bi bio znatno oslabljen.
Tanja Topić: Naravno da bi bio oslabljen, ali teško je povjerovati u raskid dugogodišnjeg interesnog i političkog prijateljstva između Milorada Dodika i Dragana Čovića. Neki njihovi politički ciljevi i stajališta potpuno se poklapaju, naročito namjera se razruše temelji Ustavnog suda.
Međutim, postoji i druga razina problema. Vidjeli smo da Trojka i dalje Dodiku pruža ruku saradnje unatoč svemu što on radi. Bojim se da bi Dodiku mogli da se učine ustupci vezani za Ustavni sud kako bi se relaksirala situacija što je potpuna besmislica. Sjetimo se izjava nakon izbora da je Dodik promijenio politiku, da je to drugi čovjek. Ispostavilo se da je to širenje optimizma bilo šarena laža.
Inače, visoki predstavnik je izmjenama izbornog zakona napravio određeni ustupak Hrvatima u Bosni i Hercegovini za šta su mu se zvaničnici Republike Hrvatske javno zahvaljivali. Možda je u tom kontekstu postignuta neka vrsta poslovno političkog dogovora da se promijeni politička pozicija Hrvata u odnosu na Dodikov SSND. Ali ja se ne bih previše oslanjala na tu kartu.
