"Dejton je bio zamišljen kao mirni početak jačanja ravnopravnosti naroda, ali je iskorišćen za snaženje stranaka putem ucjene, a nauštrb građana".
Razgovarala: Tamara Nikčević
Treći po redu parlamentarni izbori za manje od godinu i po na Kosovu će biti održani 7. juna ove godine. Na prethodnim parlamentarnim izborima, održanim prije pet mjeseci, lider Pokreta Samoopredjeljenje, premijer Albin Kurti, osvojio je 51 procenat glasova. Ipak,
Vlada je pala, a parlament raspušten nakon što vlast nije uspjela da se sa opozicijom dogovori oko izbora novog predsjednika/ce Republike Kosovo.
Šef kosovske države bira se u parlamentu; u slučaju da ni jedan od ponuđenih kandidata nema većinsku podršku u Skupštini Kosova, parlament se raspušta i ide se na vanredne parlamentarne izbore.
Smjena generacija
"Na turbulencije unutar kosovskog društva uticalo je više faktora. Prije svega, smjena generacija - na jednoj strani je moderna, obrazovana, nekorumpirana, profesionalna generacija Albina Kurtija, na drugoj (post)ratni, umorni, kompromitovani, agresivni eksponenti, koji nemaju ni viziju, ni ponudu, niti dozvoljavaju smjenu generacija unutar vlastitih stranaka", objašnjava nekadašnji šef makedonske misije OSCE-a u Austriji i Turkmenistanu Arsim Zekoli.
U intervjuu za Politicki.ba, ambasador Zekoli kaže da je kosovska demokratija, posebno gledano iz ugla društava regiona, svojevrsna anomalija.
"Doduše, pozitivna anomalija. Kosovo je, naime, okruženo autokratijama, vladama okupiranim od strane organizovanog kriminala ili oligarhija iz vremena osamdesetih i devedesetih. Na širem planu, nekadašnji blokovski Zapad naspram Istoka je, strukturno, ideološki i politički zamijenjen mnogo tenzičnijim rivalstvom unutar nekada ujedinjenog zapadnog bloka. Mislim na tenzije između Evrope i SAD. Usljed takve dinamike, sukobljene strane imaju paradoksalan zajednički imenitelj: njima ne smeta Samoopredeljenje, smeta im isključivo njen lider Albin Kurti", kaže makedonski diplomata.
Jeste li očekivali reakciju zapadnih partnera na politički haos na Kosovu?
ZEKOLI: Mislite na one koji na jedvite jade iscijede neku polu-rečenicu, polu-kritku na račun Edi Rame, Aleksandara Vučića, Hristijana Mickovskog, Andrije Mandića? Iluzorno je od njih očekivati da osude haos kome su uveliko doprinijeli i u njemu učestvovali.
Ko?
ZEKOLI: Miroslav Lajčak, Manuel Sarazin, Viola von Krammon, Thorbyorn Jagland, Richard Grenell, Christopher Hill, iako nikada nismo čuli kritiku, čak ni pitanje o posljedicama njihovog soliranja na Kosovu i regionalno, sve nauštrb Kosova. U tom smislu, nije realno očekivati od Ursule von der Layen da osudi apsurdno ekspresnu odluku Evropske komisije da uvede sankcije Kosovu, dok u slučaju Vučića i Srbije, Rame i Albanije, Mickovskog i Sjeverne Makedonije izmišlja desetine 'konstruktivnih razloga' da se spriječi i sama pomisao sankcija.
Rekla bih da ste saglasni sa ocjenom da se pojedini zapadni faktori neće smiriti dok ne razvlaste premijera Kurtija.
ZEKOLI: To je odavno jasno.
Zašto kosovski premijer toliko smeta?
ZEKOLI: Hajde da najprije vidimo na šta tačno mislimo kada govorimo o 'zapadnim faktorima' i šta tačno Kurti simbolizira. Cio region, naročito Kosovo, svaki nezavisni, neukaljani mladi političar, naročito Kurti, svaka progresivna, autentična demokratska snaga, posebno na Kosovu, na svojim leđima trpi iživljavanje sukobljenih 'zapadnih faktora'. Odnos Josepa Borella prema Kurtiju, na primjer, preteča je aktuelnih sukoba SAD i španskog premijera Sančeza: u oba slučaja, naime, motivisan je dubokim anti-američkim sentimentom španskog nacionalizma u odori 'anti-kolonijalizma'. Odnos Njemačke prema Kurtiju samo je repriza njihove strategije favorizovanja 'mladih, nekorumpiranih, reformista'.
"Konstruktivna korupcija"
U kojem smislu?
ZEKOLI: U smislu da je Kurti uživao podršku Njemačke, ali je, za razliku od Rame, Vučića, Gruevskog i Mickovskog, insistirao da ostane dosljedno nekorumpiran, te odbio da bude 'konstruktivno korumpiran' po ukusu i standardima Berlina. Nakon folk-nacionalizma Hashima Thacija ili anti-islamizma Ramusha Haradinaja, Kurti je, iz ugla službene Ankare, bio svjež dah sve dok nije, uljudno ali glatko, odbio da Kosovo postane dio narativa 'muslimanski nacionalizam' protiv 'hrišćanskog nacionalizma', kao što su to radili Rama i Vučić dok su bili u bratskim odnosima sa Erdoanom. Odnos Italije prema Kosovu manje je izraz 'strategije' Rima, a više uticaj Rame i Vučića na premijerku Meloni da im se pridruži u satanizaciji i izolaciji Kurtija. Institucionalni odnos Londona prema Kurtiju je, pak, daleko realniji i konstruktivniji.
Šta je sa SAD?
ZEKOLI: Za kabinet predsjednika Bidena, Kurti nije bio dovoljno 'liberalan'; kabinet Trumpa, dočim, Kurtija vidi kao 'isuviše liberalnog', iako Kurti, insistiranjem na 'nadpartijskom partnerstvu', suštinski nastavlja koncept Ibrahima Rugove u odnosima sa Vašingtonom. Uprkos tome što je sebe pokušala da predstavi kao Rugovinu nasljednicu, Vjosa Osmani je taj koncept pogazila.
Kurtiju se mnogo šta može prebaciti, ali on ne flertuje; izbjegava dvosmislenosti, ne igra na dvije, trije, četiri stolice; na svaki pokušaj ucjene se opredijeli, odgovara Ustavom i demokratskom voljom građana.
Bivša predsjednica Kosova Vjosa Osmani učestvovaće na parlamentarnim izborima 7. juna. Kako vidite njenu ulogu?
ZEKOLI: Veoma je slična ulozi Kolinde Grabar Kitarović, Radmile Šekerinske ili Kamale Haris.
Zašto?
ZEKOLI: Dok djeluju unutar ekipe i hvale podršku Sanadera, Crvenkovskog, Bidena ili Kurtija, sve one održavaju imidž čvrstih, hrabrih, stamenih žena; čim krenu protiv ekipe, precjenjujući sebe, prinuđene su da sebi priznaju da ipak nisu, niti su ikada bile - Margareth Thacher. Brzopotezni uspon Vjose Osmani od prevoditeljice do predsjednice Kosova odredio je njen brzopotezni pad sa vrha u opskurnost.
Iz navedenih primjera mlade i buduće generacije žena u politici mogu naučiti važnu lekciju: licemjerni 'fondacijski feminizam' decenijama prozivodi feministkinje koje moraju biti hrabre, drske, buntovne, samostojne prema domaćim mačo muškarcima; istovremeno, moraju biti poslušne, ljepuškaste, snishodljive, servilne i podatne prema zapadnim mačo ambasadorima i ministrima. Nadam se da će mlade žene Balkana početi odbijati tu ulogu zapadno-fondacijskih Pokahontas figurina.
Stranka premijera Kurtija u decembru prošle godine osvojila je 51 procenat glasova. Može li se 7. juna ovaj rezultat ponoviti?
ZEKOLI: Ne bih se iznenadio da taj rezultat bude čak i nadmašen, i to upravo usled zasićenosti građana haosom i anarhijom opozicije, koja ne nudi ništa osim sebe kao reprizu politika zbog kojih su izgubili i podršku i članstvo. U vrijeme kriza, građani se instinktivno vežu za opciju koja im je poznata, svejedno ima li dobre ili loše karakteristike. Nije tu riječ o simpatijama, antipatijama, već o odnosu determinisanom pragmatizmom.
Opozicija ponavlja da neće u koaliciju sa pojedinačno najjačom strankom na Kosovu - strankom premijera Kurtija - iako nema, kao što je to slučaj u BiH ili u Crnoj Gori, alibi da je vladajuća struktura u Prištini korumpirana. Zapadni partneri su po tom modelu pomogli da se napravi vlast u Sarajevu i u Podgorici; je li na Kosovu riječ o sličnom modelu?
ZEKOLI: Jeste, ali uz nekoliko nijansi sivila. Tim prije što ovdje ipak govorimo o nečem dubljem i značajnijem, što prevazilazi dnevnopolitičke igrarije opozicije, diplomatije i kriminala. Naime, nasuprot sebe, Kurti ima opoziciju koju poznaje 'od malih nogu', diplomatske predstavnike prema kojima je uljudan ali ne i servilan, i, što je najvažnije, zna limite svojih moći. Kurti poznaje svoje protivnike, ali to nisu nominalni predsjednici opozicionih LDK i PDK.
Nego?
ZEKOLI: Tim strankama se upravlja iz sjenke. Vjerujem da se sjećate da je Kurti, svjestan pozadinskih sila, njihovih namjera i ciljeva, još prije decembarskih izbora upozoravao na to da će tokom 2026. Kosovo imati seriju izbora. Takođe, znao je da su za oligarhe iz Peći i Tirane nominalni opozicioni lideri u Prištini - Abdixhiku, Hamza, Haradinaj ili Osmani - obična pješadija, potrošna roba, nebitni igrači za jednokratnu upotrebu. Zato su, nakon decembarskih izbora, Kurtijev ključni cilj, izazov i prioritet bili poštovanje zakona, ustava i prije svega izbornih i demokratskih procedura. A upravo je insistiranjem na procedurama i demokratskim procesima Kurti izvojevao pobjedu, dok su performativna vođstva LDK i PDK doživeli još jedan postizborni debakl. Naročito Vjosa Osmani, koja je, pokušajem manipulacije procedura, upala u vlastitu klopku. U tom smislu, najveći uspjeh Kurtija nije pobjeda na izborima, već korišćenje izbornih procesa kao načina da svoje istinske oponente i rivale natjera da izađu iz sjenke, pojave se na sceni i razotkriju svoje prave namjere.
Zato danas više niko nema iluzije o Abdixhiku i Hamzi, koji ne mogu kontrolisati svoje stranke ili o Vjosi Osmani, nesposobnoj da kontroliše svoje ambicije, a kamoli nekakvu vladu nakon Kurtija.
Nezaokruženi status
Koje su to namjere krili pravi oponenti premijera Kurtija?
ZEKOLI: Predugo su skrivani apetiti oligarha post-komunizma, tajnih službi koji već panično gube ne samo politički, već i ekonomski uticaj na politiku, njihovih medija, ali i Rame i Vučića, koji, gubitkom uticaja na Kosovu, gube status faktora stabilnosti u regionu. Dubinska dinamika vještačkih kriza na Kosovu nije, dakle, ekonomija, socijala, emigracija, 'autokrata Kurti', već nezaokruženi status Kosova, koji izaziva histerične blokade opozicije i šizofrenu uređivačku politiku prištinskih medija.
O kakvom nezaokruženom statusu Kosova govorite?
ZEKOLI: Podsjetiću na izjavu lidera opozicionog PDK da 'Mitrovica nikad nije bila dio Kosova' ili predstavnice LDK da 'nema problema sa Srpskom listom, nego isključivo i samo sa Kurtijem'. Ako ocjeni Edi Rame da je Mitrovica 'no mans land' dodate izjave novinara nekadašnje UDB-e, sada na platnom spisku Rame, o razmjeni teritorija, kako onda od Grčke, Rumunije, Španije i Slovačke možete tražiti da priznaju Kosovo? Pa, političari najvećih stranaka iz Prištine i Tirane spore teritorijalni integritet Kosova!
U prigodnim čestitkama Donalda Trumpa i Marka Rubija se, pak, eksplicitno i upadljivo naglašava podrška teritorijalnom integritetu i suverenitetu Kosova. Zato mislim da je priča o razmjeni teritorija odbačena od strane Evrope i SAD, ali ne i od Rame i Vučića.
Je li politički pad Viktora Orbana uticao na stabilnost predsjednika Vučića?
ZEKOLI: Petar Magyar može ili da objavi ili da ne objavi neprijatne i kompromitujuće istine o Vučićevom partnerstvu sa Orbanom. Kako god da odluči, loše je po Vučića. Taktički primamljivije, lukrativnije, ali dugoročno opasno po samog Magyara je neobjaviti i tako Vučića držati na kratkom lancu. Strateški, pak, objaviti podatke o partnerstvu ove dvojice potencijalno je opasnija na ličnom planu, ali i dugoročno isplativija u odnosima sa demokratskom Srbijom i regijom. Magyar je dovoljno mlad, autentičan i, za razliku od Orbana, Vučića, Gruevskog, Berishe i Janše, nepovezan sa 'komunističkom desnicom po volji Zapada'. U tom smislu, ima historijsku šansu da bude simbol nove desnice na način na koji je Kurti postao simbol nove ljevice: obojica su bez ličnih ili ideoloških 'repova' sa post-komunističkim kvazi-desničarima, odnosno kvazi-ljevičarima širom regiona.
Ima li bivši makedonski premijer Nikola Gruevski, koji se krije u Mađarskoj, sada razloga za brigu?
ZEKOLI: Sudeći po njegovoj reakciji na objavu ministra pravde Sjeverne Makedonije da je pokrenut postupak skupljana informacija oko njegove ekstradicije, evidentno je da se Gruevski ne osjeća komotno kao u vrijeme Orbana. Pitanje je kako će najava ili sama ekstradicija uticati na unutarstranačke odnose u VMRO-DPMNE, u kome odavno tinja tihi sukob generacije političara bliskih Gruevskom, predvođenih Aleksandom Nikolovskim i novo-vmrovaca, predvođenih Brankom Azeskim.
Najava Petra Magyara o otvaranju svih arhiva tamošnjih službi duboko je zabrinjavajuća za establišment VMRO i SDSM - posredno i za DUI i VLEN, baš kao i za SNS i SPS u Srbiji ili za socijaliste i demokrate u Tirani. Tim prije što zahtjev za otkrivanjem tajni ne dolazi samo iz Budimpešte, već i iz Sofije, Varšave i drugih istočnoevropskih zemalja, koje imaju bolna historijska iskustva sa svojim tajnim službama.
Sa druge strane, sramno je i za svaku osudu to što su najveći oponenti i saboteri procesa istinske lustracije ne zemlje Istoka, već zapadne demokratije - EU i SAD, koje 'komunističku agenturu' pokušavaju da sačuvaju u službi interesa Berlina, Pariza, Rima, Haga.
Kada govorimo o bezbjednosti regiona, u Zagrebu je, uz podršku Heritage Foundation, nedavno održan skup TradFest, na kojem je bilo riječi o podjeli Bosne i Hercegovine na Rs, hrvatsku republiku, bošnjačko-muslimansku republiku i Brčko distrikt. Koliko ovo može biti opasno?
Raspakivanje Dejtona
ZEKOLI: Vi na to gledate kao na nekakvu pilot-epizodu?
Kako Vi na to gledate?
ZEKOLI: Kao na treću epizodu druge sezone serijala započetog još u vrijeme Biden-Blinken administracije. Dok se u prvoj sezoni polemisalo o(ne)sporovođenju Dejtona, bojim se da u novoj sezoni svjedočimo i ne baš sasvim diskretnom odbacivanju Dejtonskog sporazuma u BiH, Ahtisarijevog plana na Kosovu i Ohridskog dogovora u Severnoj Makedoniji. Stavljanje ovih dokumenata ad akta nije bila želja SAD i Evrope, koliko posljedica degradacije tih dogovora od strane domaćih velikih stranaka.
Dejton je bio zamišljen kao mirni početak jačanja ravnopravnosti naroda, ali je iskorišćen za snaženje stranaka putem ucjene, a nauštrb građana. Ahtisarijev plan je trebalo da brani i garantuje prava manjina u Kosovu, ali je postao instrument u rukama ‘patriotske pljačke' i strahovlade Srpske liste u dosluhu sa kriminalnim partnerima Tačija i Haradinaja. Ohridski dogovor je u Sjevernoj Makedoniji kidnapovala oligarhija DUI, degenerisale su ga makedonske anti-albanska strukture, istovremeno zloupotrebivši povoljnosti tog dogovora za etničke Makedonce kako bi ojačale kriminalni dio VMRO i SDSM. Najzad, sva tri dokumenta su dobroj mjeri zloupotrebljavali određeni evropski centri kako bi, pod plaštom dogovora sa svojim lokalnim ideološkim ili religijskim partnerima, provodili svoje retro-imperijalne ili koruptivne politike. Ovaj 'fajront' potez povučen od strane SAD jeste neprijatan, ali i iznuđen od domaćih stabilokrata i evropskih driblera.
Pitala sam Vas koliko to može biti opasno?
ZEKOLI: Stara persijska riječ “nijet” to lijepo definiše. Nijet je namjera, čistoća namjere nekog djelovanja, želje ili zamisli. Sa jedne strane, BiH, tj. njen bošnjački dio, riješila je svoj najveći strah: nema podjele BiH, nema otcjepljenja entiteta Rs. Istovremeno, Hrvati su na putu da dobiju ispunjenje svog sna: mogli bi dobiti realnu etno-političku predstavljenost i institucionalnu ravnopravnost.
Albanci na Kosovu su htjeli suverenitet i integritet, što im je Trump dao na tacni. Takođe, Srbi dobijaju svoju garantovanu zastupljenost - ili Zajednicom opština sa većinskim srpskim stanovništvom ili jačom institucionalnom predstavljenošću. Makedonci su htjeli da skinu sva ograničenja etničkim kvotama, dok ćemo, kada je riječ o Albancima u Sjevernoj Makedoniji, tek vidjeti šta će biti instrument za nadgradnju Ohridskog dogovora. Naravno, ‘nijet’ određuje koliko će Hrvati u BiH zaista biti srećni svojim izborom, svojim dobitkom; da li će ih to voditi ka boljem odnosu sa susjedima ili ka pojačanim unutrašnjim trzavicama, po modelu dva bh entiteta - Rs i Federacije. Hoće li Srbi na Kosovu biti srećniji pod komandom Milana Radojičića od građana izborne jedinice Ramusha Haradinaja?
Šta hoćete da kažete?
ZEKOLI: Dejton, Ahtisari i Ohridski dogovor produkt su djelovanja vrhunskih diplomata SAD, uz pomoć onih evropskih; baš kao i domaćih vojvoda i serdara, koji su te dogovore pretvorile u privatne prćije. Problem današnjice, koji bi trebalo duboko zamisliti i zabrinuti domaće elite, je da su post-Dejtonski, post-Ahtisari, post-Ohridski sporazumi i rješenja vodili i diktirali oligarsi - američki, njemački i domaći. Koji, bojim se, izdašno ispunjavaju naše 'lako ćemo' želje na putu prema vrlom novom svijetu Balkana.
