STOJKOVIĆ: Jesu, odatle se krenulo. Međutim, trenutno četiri javna tužilaštva sprovode istragu o ovom predmetu - tužilaštvo u Italiji, tužilaštvo u Austriji, tužilaštvo u Belgiji i tužilaštvo u Bosni i Hercegovini. Sve uz koordinaciju Eurojusta, evropske agencijeza koordinaciju istraga zločina i teškog kriminala. Ima li ili nema dokaza o tome da se 'Sarajevo safari' dogodio onako kako je opisan u izvještajima odlučiće nadležni, ne Martens i novinari; i to upravo postupajući po krivičnim prijavama poput one koju sam podnio protiv Aleksandra Vučića.
Cjenim napor novinara da se sazna što više informacija o istragama. Ipak, moram da primijetim da se ozbiljni i slobodni novinarine zalažu da se istraga o nekom zločinu zatvori, naprotiv. Ako, pak, insistira, onda tu nešto ne štima.
U redu, ali koliko je sumnja koju iznosite osnovana? Vjerujete li da je predsjednik Srbije u tome učestvovao?
STOJKOVIĆ: Vjerujem. Pitanje je samo u kojoj mjeri. Zašto vjerujem? Prvo, zato što znam, kao što to zna cio Balkan, da su djeca i građani Sarajeva gađani i ubijani snajperskim hicima. Drugo, imao sam uvid u svedočenje bivšeg radikala, dobrovoljca u ondašnjim paravojnim formacijama Vojislava Šešelja, koji kaže da je, tokom transporta od Beograda do Sarajeva, u autobusima Srpske radikalne stranke viđao strance koji su nosili ili uzimali oružje. Upravo na lokacijama o kojima govorim - a to su brda oko Sarajeva - u to vrijeme je boravio Aleksandar Vučić, koji je, po povratku sa ratišta u Beograd, imenovan za Generalnog sekretaraSrpske radikalne stranke. To znači da je bio prvi operativac stranke; lice zaduženo da, pored ostalog, organizuje autobuse zaprevoz dobrovoljca iz Beograda ka Sarajevu.
I?
STOJKOVIĆ: Lice s takvim zaduženjima moralo je znati 'u glavu' ko sjedi u tom autobusu, što je dovoljno za sumnju da je Aleksandar Vučić bio saučesnik organizaciji transporta učesnika u ovom gnusnom zločinu. U tom smislu, imam pravo na sumnju, koja podrazumijeva zahtjev da se ona istraži. Ako su me samo zato uhapsili i držali u pritvoru stotinu i trideset dana, moja sumnja postaje još veća.
Da li je se 'Sarajevo safari' dogodio baš onako kako je opisano u medijskim izvještajima ili na drugi način, ne mijenja stvar. Znamo da su djeca ubijana snajperskim puškama, da dijete nije učesnik ratnih sukoba, da je nelegitimna meta. Je li neko za to platio pet hiljada eura, pedeset hiljada eura ili je samo želio da ubija dejcu a da to ne plati, nije važno. Važno je da zločin zaslužuje kaznu.
Kome je to važno u Srbiji? Pa, srbijanska ministarka Snežana Paunović je, govoreći o etničkom čišćenju Albanaca na Kosovu, rekla da bi, uprkos činjenici da je Haški tribunal za taj zločin osudio gotovo kompletno državno, političko, vojno i policijsko rukovodstvo tadašnje Srbije, učinila isto.
STOJKOVIĆ: U Srbiji imate radikalni i proevropski dio javnog mnjenja. Proevropskom dijelu, onome koji se protivio ratnoj politici Beograda i počinjenim zločinima, ova je tema izuzetno važna. I radikalima je ona važna, ali na drugi način, što potvrđuju i podrškom ministarki Paunović, koja bi, da nije tako, već bila ne samo razriješena, nego i u zatvoru.
Dio javnosti koji podržava ratnu politiku devedesetih i zločine počinjene na prostoru nekadašnje Jugoslavije nije od juče; formirano je prije trideset, trideset pet godina. U tome su učestvovali Šešeljevi radikali i nacionalsocijalisti Slobodana Miloševića, uključijući njihovu političku djecu - Vučića i Ivicu Dačića, koji danas vladaju Srbijom. Ministarka Paunović je kadar Ivice Dačića, dio vlasti Aleksandra Vučića. Vučić je, podsjećam, ne tako davno pokušao da sprječi izručenje ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića Hagu. Isto se danas ponaša kada je rije o 'Sarajevo safariju'.
Ministarka Paunović je, kažete, produkt politike Slobodana Miloševića. Koje je politike produkt penzionisana tužiteljka Jasmina Paunović, čije je rasističke izjave javnost nedavno čula i koja je navodno visoko na Studentskoj listi?
STOJKOVIĆ: Aktuelna autokratska vlast u Srbiji, nastala na temeljima nacističke politike i propagande, uspjela je da zarazi društvo karakterističnim obrascem mišljenja. Prije i tokom trajanja Drugog svjetskog rata, isto se dogodilo u Njemačkoj. Goebbels je zločinac ne zato što je lično ubijao ljude, već zato što je svojom propagandom druge inspirisao da to učine. Sa druge strane, nakon Drugog svjetskog rata, generalni sekretar Adolfa Hitlera nije bio predsjednik Njemačke, dok je generalni sekretar Vojislava Šešelja danas predsjednik Srbije. Generalni sekretar Himlera i Goebbelsa nakon Drugog svjetskog rata nije bio ministar Vladi nove Njemačke, dok je generalni sekretar Slobodana Miloševića danas ministar u Vladi Srbije. Ime mu je Ivica Dačić.
Saveznici su se u Njemačkoj pobrinuli za to da svi koji su imali veze sa Hitlerovom Njemačkom više nikada ne budu na vlasti. Nažalost, to se u Srbiji nije desilo. Naprotiv: 2012. su se oni koje smo pobijedili 5. oktobra 2000. vratili na vlast.
Ivica Dačić se nije vratio 2012, nego ranije. Vratili su ga Vojislav Koštunica i Boris Tadić.
STOJKOVIĆ: To je istina, ali ne mijenja stvar. Tokom Tadićeve vladavine, Dačić se ponašao na jedan način; tokom Vučićeve vladavine, prilagodio se staroj politici. Dačić se uvijek prilagodi jačem.
Problem je, dakle, što su se na vlast u Srbiji vratile snage koje su sijale mržnju, koje su insistirale na intenzivnom i opasnomnacionalizmu. Pomoću medija koje kontroliše, Vučić uporno kreira javno mnjenje koje negira zločine, što smo imali priliku da vidimo i prilikom usvajanja rezolucija o genocidu u Srebrenici, kada je angažovao falange da prave haos po Beogradu. Svi koje je postavio na bilo koju funkciju u Srbiji odraz su te politike. Pa, Vučić je Dragoslava Bokana postavio za šefa Narodnog pozorišta u Beogradu; čovjeka koji je govorio da sve koji se ne slažu sa Miloševićevom politikom treba pobiti, protjerati, što se i dešavalo.
Je li tužiteljka Paunović, jesu li studenti istinska politička i društvena alternativa postojećem sistemu? Učenici jedne novosadske škole pjevaju "Ne volim te, Alija, zato što si balija", nose majice sa likom ratnog zločinca Ratka Mladića.
STOJKOVIĆ: Vučić je na vlast došao prije četrnaest godina. Osoba koja danas ima dvadeset godina, tada je imala šest. Svako dijete u Srbiji koje je odraslo pod Vučićevom propagandom tu je propagandu popilo. Rijetko ko je ostao imun. Ovo je poražavajuća činjenica, sa kojom se moramo suočiti.
Užas koji živimo posljedica je, dakle, orkestrirane propagande, sile i prinude koje režim koristi kako bi nametnuo način mišljenja. Moramo da se probudimo i da razumijemo da postoji razlog zašto su ministar obrazovanja i ministar medija baš oni koji su; zašto šire nacionalnu mržnju iako je to zakonima zabranjeno; zašto tom mržnjom truju druge.
Diktature i autokratije su jake, čvrste; drže vlast i ne dozvoljavaju promjenu. Problem sa studentima i sa tužiteljskom Paunović može se riješiti, ali je uslov promijena autokratskog i diktatorskog režima. Dakle, stvari će se promijeniti kad padne Vučić.
Što će se promijeniti?
STOJKOVIĆ: Sistem. Društveni procesi koji slijede neće biti ni lagani, ni bezbolni, ali će se dogoditi. Društvo će vremenom dobiti šansu da se politički i mentalno mijenja, iako će autokrata nastaviti da pritiska.
Vojni analitičar Aleksandar Radić morao je da sa porodicom pobjegne iz zemlje zbog toga što je javno govorio o navodnoj upotrebi zvučnog oružja tokom protesta 15. marta 2025. u Beogradu. To je sada zakonski kažnjivo. Šta pojačane mjere represije govore o režimu?
STOJKOVIĆ: Vučiću previše ne smeta stotinu, dvije stotine ili pola miliona građana na ulicama Beograda. To ne bi smetalo ni režimu u Kini. Jer, šta bi se dogodilo? Videli smo na Tjenanmenu 1989. godine - izašli su tenkovi i prezgazili demontrante. Slično je u Rusiji. Hoću da kažem da autokratski i diktatorski režimi ne vode previše računa o tome šta misle građani. No, hibridnimrežimima poput ovog Aleksandra Vučića smeta šta će o njima misliti Brisel, Berlin, London, Pariz. Režimu je važno da zatvori teme koje su postale globalne ili o kojima se piše na Zapadu. Zato sam uhapšen zbog 'Sarajevo safarija', zato je progonjen Radić zbog pominjanja zvučnog topa.
Kada bi se o zvučnom topu pričalo samo u Srbiji, Radić bi danas bio slobodan čovjek. Problem je što se o zvučnom topu priča u Parlamentu Evropske unije, u Savjetu Evrope, u parlamentima drugih evropskih država; što o zvučnom topu pišu evropski mediji. Aleksandru Vučiću je važno da suzbije priču o tome, da 'Sarajevo safari', baš kao i zvučni top, predstavi kao nešto što se nikada nije desilo. A sama vlast je, podsjećam, o tome govorila i osuđivala upotrebu zvučnog topa.
Mislim da će Vučićev režim u narednom periodu djelovati na dva fronta.
Koja?
STOJKOVIĆ: Pokušaće da razbije političke snage okupljene protiv režima i da istovremeno ojača vlastite spoljnopolitičke pozicije. Vučić je, naime, svjestan da loši odnosi sa Evropom direktno utiču na njegovu političku sudbinu.
Poznato je da se Aleksandar Vučić plaši obojenih revolucija; tim prije što je bio svjedok prevrata 5. oktobra 2000. Prethodno su se Šešeljevi radikali bili povukli. Ipak, suštinski, vlast su izgubili 5. oktobra. Vučić je tih dana trčao od jednog do drugog opozicionara i u suzama ih molio da ne bude uhapšen. Otuda toliki strah od uticaja spoljnog faktora na smjenu vlasti. Zato ide u Ukrajinu, zato je kupio francuske Rafale, zato pokušava da zatvari sve afere koje bi na spoljnopolitičkom planu moge da mu nanesu štetu. To su prije svega 'zvučni top' i 'Sarajevo safari'.
