Piše: Emir Suljagić
Bosna i Hercegovina suočena je s nevoljama. Ne kao država, jer je njen pravi temelj međunarodno priznat i nastavlja se učvršćivati u godinama nakon rata. Iako je istina da su četvrt stoljeća međunarodnih napora u izgradnji države često rezultirali slabim institucijama, oni su i dalje dovoljni da spriječe raspad države. Međutim, na bosanskom se horizontu spremaju nove nevolje.
Jugoslovenska kriza počela je prije tačno 30 godina.
U oktobru 1991. Hrvatska je bila u plamenu. Trupe Jugoslovenske narodne armije, jedinice državne sigurnosti iz Srbije koje su se maskirale u „paravojske“, i Srbi regrutirani iz Srbije i Bosne i Hercegovine pržili su zemlju, a vrhunac je bio u istrebljivačkom masakru hrvatskih ratnih zarobljenika i civila na Ovčari, gradu nadomak Vukovara koji je pao nakon dugotrajne opsade u novembru 1991. godine.
Sada, trideset godina kasnije, oživljeni nacionalizam u Beogradu i njegov klonirani režim u Banjoj Luci u središtu su krize koja prijeti da razori mir ne samo u Bosni i Hercegovini nego i šire.
Zemlja je blokirana. Zarazno nacionalistički nastrojeni Milorad Dodik - sklon čestim i vulgarnim islamofobičnim napadima - spreman je izvući sve Srbe iz vojnih, pravosudnih, obavještajnih, sigurnosnih i finansijskih institucija Bosne i Hercegovine. Namjerava ih ponovo uspostaviti kao institucije samo za Srbe u entitetu Republika Srpska. On tvrdi da će ove promjene stupiti na snagu najkasnije do kraja novembra ove godine, tako što će ih usvojiti parlament bosanskih Srba.
Dodik koristi izraze i metode direktno iz knjiga Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića. Ovi ljudi su devedesetih godina predvodili udružene zločinačke poduhvate koji su rezultirali raspadom države, odvratnim zločinima protiv čovječnosti i genocidom. Ovog puta Dodikove prijetnje su konkretnije: na nedavnoj konferenciji za novinare otvoreno je i detaljno pričao o blokadi kasarni i vojnih objekata Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.
