„Sve što je loše u komunikaciji zadnjih 30 godina hrvatskog i bošnjačkog naroda ne smijemo ostaviti generacijama koje dolaze“, izjavio je predsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH Dragan Čović nakon niza susreta sa predstavnicima Islamske zajednice, bošnjačkim intelektualnim krugovima i političkim akterima u Sarajevu.
Dodao je da kroz „traženje dodirnih tačaka“ treba „relaksirati hrvatsko-bošnjačke odnose“.
Gotovo istovjetno i simultano govorio je proteklih dana Čovićev neformalni lobist u Sarajevu, njegov nekadašnji kolega iz Federalne vlade i aktuelni predsjednik Sabora Islamske zajednice Edhem Bičakčić.
On je ocijenio hrvatsko-bošnjačke odnose ambivalentnim – „prošli su kroz različite faze, od intenzivne suradnje do faze sukoba“ – te pozvao na osudu „govora mržnje sa bilo koje strane dolazio“ i ocijenio pozitivnim Čovićevo prisustvo na bajramskom prijemu u Rijasetu IZ.
Te javne inicijative nisu nove. Aktuelizirane su prilikom martovskog susreta lidera HDZ-a BiH i reisul-uleme Husein-ef. Kavazovića.
Dileme i iznenađenost u Mostaru
Bez ta dva aksioma, priča o relaksaciji bit će novi krug beskorisnih retoričkih egzibicija, dobro poznatih prijetvornosti i još jedno poglavlje u suvremenom zborniku političkih prevara.
Unutar bošnjačkog vjersko-političko-intelektualnog kruga u Mostaru javno je iskazana iznenađenost srdačnošću, zagrljajima i benevolentnošću reisul-uleme Huseina Kavazovića prema Čoviću i upućena su mu neke neugodna pitanja i otvorene kritike.
Najdirektniji i najoštriji bio je bivši gradonačelnik Safet Oručević, koji je upitao poglavara Islamske zajednice BiH: „Šta je cijena poniženja“?
„Mnogi me pitaju – i s pravom su zaprepašteni: šta je cijena? Je li nova koalicija? Izborni zakon? Ili nelegalna izgradnja HNK na Lakišića haremu? Ili konačni pristanak Čovića na ugovor između Islamske zajednice i države?
Ili nešto novo u politici HDZ-a prema Bošnjacima i Bosni i Hercegovini? Možda kraj aparthejda? Ili kraj dugogodišnjeg nepriznavanja države u Hercegovini“, naveo je u svojemu reagiranju Oručević.
Osim logičnih, očekivanih pitanja koje je postavio Oručević, javnost također traži odgovore na dileme, s kojim to, zapravo, političkim Čovićem treba ući u proces „relaksacije“ odnosa; da li sa „šampionom evropskih integracija“ ili sa onim koji je preko svoje prve „političke pratilje“ u Vijeću ministara blokirao sve što se na evropskom putu blokirati moglo, da li sa Čovićem koji javno govori o „svojoj domovini Bosni i Hercegovini“, dok prešutno odobrava šovinističke orgije, vulgarne napade na državu i fašističke ispade različitih skupina i medija pod njegovom neformalnom kontrolom, da li sa onim Čovićem koji se kune u „vladavinu prava“, ali ne propušta otići na obilježavanje neustavnog dana RS, da li sa „principijelnim zagovornikom jednakopravnosti“ ili nezvaničnim pokroviteljem svih lokalnih aparthejda tamo gdje je njegova stranka u većini...
Partneri iz „bošnjačke kvote“ su već sve relaksirali
Zanimljivo je da partneri lidera HDZ-a iz „bošnjačke kvote“ na vlasti na svim nivoima ne reagiraju na Čovićeve pomirbene inicijative.
A i zašto bi? Oni su sa njim davno „relaksirali“ odnose učinivši ga poltronski, svojom isključivom željom za pozicijama i budžetskim novcima, nezrelošću, nesposobnošću i potkapacitiranošću neprikosnovenim vladarom Bosne i Hercegovine.
Ni sanjati lider HDZ-a nije mogao da će, uz svog političkog jednojajčanog blizanca iz Laktaša, preko svojih rodbinsko-stranačkih odanih poslušnika, kontrolirati sve glavne infrastrukturne i energetske projekte, strateške finansijske i telekomunikacijske tokove, procese u oblasti sigurnosti, vanjskih poslova, kulture...
Međutim, dok je na jednoj strani tema lidera HDZ-a relaksacija, oko kuće, na domaćem terenu u Hercegovini, događa se neočekivana, neplanirana i potpuno iznenadna (predizborna) eskalacija.
Navikao da na isforsiranoj „agendi Komšić“ gradi sve svoje strategije i političke manipulacije, sije strahove i spinove o lažnoj ugroženosti, Čović je u političkom knockdownu nakon žestoke ofanzive kandidata hrvatske petorke za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Zdenka Lučića.
Praveći se nevješt, preko svojih medijskih megafona pita zašto je on meta „prljave kampanje“ kad nije službeni kandidat za bilo kakvu funkciju, ipak ne uspijeva zaustaviti Lučića koji iznoseći ozbiljne optužbe na njegov račun tvrdi da Čovićeva „prošlost ne zastarijeva“, očito aludirajući na njegovu ulogu u agresiji bivše JNA na Hrvatsku 1991.godine.
Čekaju se signali iz Zagreba
Nije samo lider HDZ-a zbunjen najnovijim razvojem situacije, nisu načisto ni njegovi najbliži suradnici.
Još se čeka precizniji i jasniji signal iz Banskih dvora, ne izjašnjava se ni svećenstvo, a ni boračke udruge, po svemu sudeći, nemaju jedinstven stav o tome koga podržati na predstojećim izborima.
Tek neke minuciozne poruke, poput one negativne, subotnje, o Željani Zovko – „političarki iz Evrope koja izvede performans na groblju da bi zasjenila izborni cirkus“ – iz Čoviću odanog Večernjeg lista, navješćuju da bi među bh. Hrvatima moglo doći do stanovitog preslagivanja i promjene političkih odnosa.
Iako Čović poziciju „prvog u Hrvata“ još smatra neupitnom, ipak treba sačekati oktobar i vidjeti ko će imati potvrđen legitimitet u budućim političkim procesima.
Ko god to bio, ako želi zaista popraviti odnose s bošnjačkim političkim predstavnicima, morat će jasno, nedvosmisleno i vjerodostojno prekinuti neprirodni savez s rušiteljima države Bosne i Hercegovine i definitivno napustiti politiku i praksu terora i aparthejda prema Bošnjacima Hercegovine.
Bez ta dva aksioma, priča o relaksaciji bit će novi krug beskorisnih retoričkih egzibicija, dobro poznatih prijetvornosti i još jedno poglavlje u suvremenom zborniku političkih prevara.
Komentari
Ovaj članak nije moguće komentarisati.
