Piše: Enver Išerić
U posljednje vrijeme vodile su se žučne rasprave o Zakonu o prebivalištu Bosne i Hercegovine, i to oko toga ko je, a ko nije glasao za izmjene tog zakona, kojim su se utvrdili „strogi“ kriteriji za prijavu prebivališta. I ti kriteriji se „strogo“ primjenjuju na području entiteta Rs. Primjena se ogleda u striktnom ispunjavanju kriterija za prijavu prebivališta koji su propisani zakonom.
Osim toga, nadležni organi vrše i provjeru da li je ta prijava prebivališta fiktivna, odnosno da li lica stvarno i žive na prijavljenoj adresi.
Zakon o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine („Sl. glasnik BiH“, br. 32/2001, 56/2008 i 58/2015) propisao je uslove za odjavu/prijavu prebivališta državljana Bosne i Hercegovine. Tako je članom 8. st. 1–3. Zakona propisano:
„Prilikom prijavljivanja i odjavljivanja prebivališta državljani su dužni da daju tačne i istinite podatke.
U postupku prijavljivanja prebivališta i adrese stanovanja državljani su dužni da prilože dokaz da imaju valjan osnov za prebivalište na adresi na kojoj se prijavljuju. Kao dokaz da državljanin ima valjan osnov za prebivalište na adresi na kojoj se prijavljuje smatra se jedan od sljedećih dokaza:
a) dokaz o vlasništvu ili suvlasništvu ili posjedu stana, kuće ili drugog objekta za stanovanje;
b) ovjeren ugovor o zakupu ili ovjeren ugovor o podstanarskom odnosu uz ovjeren dokaz o vlasništvu ili suvlasništvu ili posjedu stanodavca;
c) potvrda da se pred nadležnim organom vodi spor o vlasništvu, odnosno da je pokrenut postupak legalizacije ili uknjižavanja objekta, stana ili kuće na adresi na kojoj se prijavljuje prebivalište.
Kao valjan dokaz za prebivalište smatraće se i ovjerena izjava stanodavca iz koje je vidljivo da stanodavac ispunjava uslove propisane tač. a), b) i c) iz prethodnog stava ovog člana i da daje pristanak da određeno lice bude prijavljeno na njegovoj adresi stanovanja.“
