"Razvoj događaja u Afganistanu prošle sedmice bio je potpuno šokantan ali nimalo iznenađujući", piše u kolumni za AlJazeeru.
"Žučno preuzimanje glavnih gradova u zemlji ostavljalo je bez daha u svojoj brzini i lakoći, kulminirajući u maršu talibana na prijestolnicu gotovo bez otpora, dok je predsjednik Ašraf Gani bježao iz zemlje.
Da li je to bilo očekivano – da, ali ne tako brzo, tako pobjedonosno, tako ponižavajuće.
Otkako je rat počeo prije gotovo 20 godina, sve američke administracije ignorirale su činjenice, produžavajući neizbježno, a pri tome se ne pripremajući za to.
Trebalo je SAD i njegovim saveznicima samo dva mjeseca da “oslobode” Kabul od talibana 2001. godine, i manje od dvije godine da samozadovoljni ministar odbrane Donald Rumsfeld proglasi na konferenciji za novinare u Kabulu, 1. maja 2003, da su “glavne borbene aktivnosti” završene.
Ali nije bilo gotovo. Ni u kojem smislu.
Dok je američka okupacija zapinjala, odbačeni talibani su se ponovo grupirali i pokrenuli nemilosrdni asimetrični rat sa SAD i snagama afganistanske vlade u naredne dvije decenije.
Međutim, sve nadolazeće američke administracije namjerno su prevarile američku javnost da misli da je sve u redu na ratnom frontu u Afganistanu, dok je u stvarnosti sve bilo drugačije – kao što su uradili ranije tokom rata u Vijetnamu.
Scene kako američko osoblje bježi iz Kabula prošle sedmice, kao što su bježali iz Saigona 1975, bile su jezive.
Amerika je imala nekoliko hiljada žrtava, ali deseci hiljada afganistanskih vojnika su poginuli, i nepoznat broj civila postao je stvarna žrtva rata, što je uništilo živote nebrojenih porodica i zajednica.
Tokom protekle decenije, talibani su uništili “jasnu, izgrađenu i stabilnu” strategiju Vašingtona, terorizirajući cijele zajednice koje su sarađivale sa američkim snagama.
Totalni kolaps snaga afganistanske vlade nakon povlačenja preostalih američkih vojnika ostavilo je mnoge u Vašingtonu i drugim zapadnim prijestolnicama da se zapitaju šta se desilo.
Odgovori na neka od ovih pitanja spremno su ponudili “rekli-smo-vam” ratni skeptici, koji su dugo upozoravali da je Afganistan dokazano “groblje imperija”, bilo da se radi o britanskoj imperiji iz 19. ili sovjetskoj iz 20. stoljeća.
Riječima antičkog grčko-makedonskog cara Aleksandra Velikog, u Afganistan je “lako ući ali teško izaći”.
Zaboravljeni rat
Ali presamopouzdana posthladnoratovska Amerika nije bila raspoložena za takve historijske lekcije nakon što su napadi 11. septembra pogodili u srce njenih ekonomskih i vojnih simbola u Njujorku i Vašingtonu, ubivši gotovo 3.000 Amerikanaca.
Mi koji smo bili protiv vođenja osvetničkih ratova i okupacije dalekih zemalja kao dio borbe protiv “globalnog terorizma” i uspostave “pax Americana” na dalekom Bliskom istoku, ignorirani smo.
Odluka Bushove administracija da pokrene drugi katastrofalni i skupi rat protiv Iraka stavila je Afganistan u lošu situaciju, i zbog svih praktičnih razloga, Vašington više nije mogao obnoviti ovu inicijativu kasnije.
Neuspjeh Obamine administracije i njene afganistanskog-pakistanske strategije signalizirao je početak kraja rata. Od tada je samo ponos spriječio SAD da prepozna ono što je bilo očigledno i da djeluje u skladu s tim.
