Vojin Mijatović poručio DF-u i SBiH-u: Vaš tata i šef je Bakir Izetbegović, on odlučuje o vašoj sudbini ne mi
Početna/Politika/Analiza
Analiza

Netanyahu pred jednim od najtežih političkih testova: Ankete ne daju jasnog pobjednika, Izrael na raskrsnici

Redakcija Mostar

Izbori u Izraelu neće biti samo nadmetanje političkih stranaka, nego i svojevrsni referendum o Netanyahuovom vodstvu, njegovoj odgovornosti za sigurnosne propuste i pravcu u kojem će se zemlja kretati u narednim godinama.

Izraelci u utorak, 27. oktobra, izlaze na parlamentarne izbore koji bi mogli odrediti političku budućnost Benjamina Netanyahua, najdugovječnijeg premijera u historiji zemlje. Nakon napada Hamasa 7. oktobra 2023. godine, ratova na Bliskom istoku i dubokih unutrašnjih podjela, Netanyahu pokušava sačuvati vlast, ali posljednje ankete pokazuju da ga čeka neizvjesna borba za parlamentarnu većinu.

Izbori u Izraelu neće biti samo nadmetanje političkih stranaka, nego i svojevrsni referendum o Netanyahuovom vodstvu, njegovoj odgovornosti za sigurnosne propuste i pravcu u kojem će se zemlja kretati u narednim godinama.

Iako Netanyahu i dalje ima snažnu političku bazu, njegova pozicija više nije neupitna. Opozicija predvođena bivšim načelnikom Generalštaba izraelske vojske Gadijem Eisenkotom pokušava iskoristiti nezadovoljstvo dijela birača i ponuditi alternativu dugogodišnjoj vladavini lidera Likuda.

Ankete: Netanyahuov Likud zaostaje za glavnim rivalom

Prema posljednjim anketama objavljenim uoči izborne šutnje, utrka je izuzetno neizvjesna, a nijedan politički blok nema siguran put do većine u Knesetu, izraelskom parlamentu koji ima 120 zastupničkih mjesta.

Prema anketi koju je objavio *The Times of Israel*, stranka Yashar, koju predvodi Gadi Eisenkot, mogla bi osvojiti 23 mandata, dok se Netanyahuov Likud nalazi na drugom mjestu s 21 mandatom.

Iza njih slijede stranke i savezi koji bi mogli imati presudnu ulogu u formiranju buduće vlade. Blok koji podržava Netanyahua i glavni opozicijski blok, prema toj anketi, imaju po 51 mandat, dok bi arapske stranke zajedno mogle osvojiti 14 mandata. Dodatna četiri mandata pripala bi stranci koja nije jasno svrstana ni uz jedan od dva glavna tabora.

Za formiranje stabilne parlamentarne većine potrebno je najmanje 61 od ukupno 120 mandata.

Takvi rezultati pokazuju da Netanyahu nije bez šansi, ali i da mu pobjeda na nivou pojedinačne stranke ne bi nužno garantovala ostanak na mjestu premijera. Presudno će biti koliko mandata osvoje njegovi tradicionalni saveznici i hoće li uspjeti okupiti dovoljan broj partnera za novu vladu.

Gadi Eisenkot – ozbiljan izazov za dugogodišnjeg premijera

Najveći izazov za Netanyahua predstavlja Gadi Eisenkot, bivši načelnik Generalštaba izraelske vojske i lider centrističke stranke Yashar.

Eisenkot nastoji objediniti birače koji žele promjenu vlasti, a pritom dolazi iz sigurnosnog i vojnog miljea, što mu omogućava da osporava Netanyahuovu politiku bez odricanja od pitanja nacionalne sigurnosti kao ključnog prioriteta.

Njegova kampanja naglašava odgovornost za propuste koji su prethodili napadu Hamasa 7. oktobra 2023. godine, potrebu za državnom istragom i promjenu načina upravljanja zemljom.

Netanyahuovi protivnici smatraju da premijer nakon napada Hamasa nije ponudio dovoljno uvjerljive odgovore na pitanje kako je izraelski sigurnosni sistem mogao doživjeti tako veliki neuspjeh. Kritike se odnose i na dugotrajne vojne operacije, unutrašnje političke sukobe te način na koji se država nosi s posljedicama višegodišnjih ratova.

Ipak, Eisenkot nije kandidat koji zagovara radikalni zaokret u izraelskoj sigurnosnoj politici. Njegovo vojno iskustvo i čvrst pristup sigurnosnim pitanjima mogli bi privući i dio birača desnog centra koji su nezadovoljni Netanyahuom, ali ne žele značajno ublažavanje izraelske vojne politike.

Sedmi oktobar i ratovi kao najveći teret Netanyahuove politike

Napad Hamasa 7. oktobra 2023. godine ostaje jedno od ključnih pitanja ovih izbora. Za Netanyahua je to istovremeno sigurnosni, politički i lični teret koji bi mogao utjecati na njegovu sposobnost da zadrži vlast.

Njegovi kritičari smatraju da odgovornost za propuste ne može biti odvojena od premijerove dugogodišnje vladavine. Traže nezavisnu državnu istragu i političku odgovornost za događaje koji su prethodili napadu.

S druge strane, Netanyahu i njegovi saveznici ističu vojno iskustvo, odlučnost i potrebu za čvrstim odgovorom na sigurnosne prijetnje. Dio birača i dalje smatra da je upravo takvo vodstvo neophodno u državi koja se suočava s ozbiljnim regionalnim izazovima.

Ratovi u Gazi i Libanu, sukobi povezani s Iranom te pogoršanje međunarodnog položaja Izraela dodatno su opteretili političku scenu. Iako vojne operacije imaju značajnu podršku dijela izraelske javnosti, način na koji su vođene i njihove dugoročne posljedice ostaju predmet političkih rasprava.

Netanyahu, stoga, na izbore izlazi s argumentom da je sigurnost zemlje prioritet, ali i s pitanjem na koje će birači morati dati odgovor: je li njegovo vodstvo najbolja garancija sigurnosti ili je promjena vlasti potrebna upravo zbog propusta i posljedica dosadašnje politike?

Vjerske stranke i krajnja desnica mogu odlučiti o pobjedniku

Jedan od najvećih problema izraelskog izbornog sistema jeste činjenica da pobjeda najveće stranke ne znači automatski i mogućnost formiranja vlade.

Netanyahu se oslanja na savez s ultraortodoksnim strankama Šas i Ujedinjeni judaizam Tore, kao i na krajnje desne političke snage povezane s Itamarom Ben-Gvirom i Bezalelom Smotričem.

Ti partneri predstavljaju važan dio njegove političke baze, ali istovremeno ograničavaju prostor za kompromis. Njihovi stavovi o vojnoj obavezi ultraortodoksnih Jevreja, odnosu prema Palestincima i budućnosti okupirane Zapadne obale izazivaju podjele u izraelskom društvu.

Posebno osjetljivo pitanje jeste izuzeće dijela ultraortodoksnih muškaraca od obaveznog služenja vojnog roka. Dok se izraelska vojska suočava s potrebom za dodatnim ljudstvom nakon višegodišnjih sukoba, nezadovoljstvo takvim izuzećima postalo je važan politički faktor.

Netanyahu će, ukoliko želi ostati premijer, morati zadovoljiti zahtjeve svojih tradicionalnih saveznika, a da pritom ne izgubi podršku drugih birača koji su nezadovoljni njihovim utjecajem.

Mogu li arapske stranke odlučiti sudbinu izraelske vlade?

Arapske stranke mogle bi imati jednu od najvažnijih uloga nakon izbora. Iako nijedan od glavnih političkih blokova ne želi jednostavno prepustiti vlast drugoj strani, matematički proračuni pokazuju da bi podrška arapskih zastupnika mogla biti presudna u pokušaju formiranja parlamentarne većine.

Problem je u tome što su vodeće opozicijske stranke uglavnom odbacivale mogućnost formalne koalicije s arapskim političkim strankama. Zbog toga bi čak i eventualna prednost opozicije u ukupnom broju mandata mogla ostati nedovoljna za formiranje vlade.

Ako nijedan blok ne uspije osigurati podršku najmanje 61 zastupnika, Izrael bi mogao ući u dugotrajne koalicijske pregovore, formiranje manjinske vlade ili novi ciklus političke nestabilnosti.

Takav scenarij odgovarao bi Netanyahuovoj strategiji u onoj mjeri u kojoj bi mu omogućio da ostane na čelu prelazne vlade dok traju pregovori. Međutim, dugotrajni zastoj mogao bi dodatno oslabiti njegov politički položaj i povećati pritisak da se povuče ukoliko ne uspije osigurati novu većinu.

Tri moguća scenarija nakon izbora

Prvi scenarij – Netanyahu ostaje premijer.

Ukoliko Likud i njegovi tradicionalni saveznici osvoje dovoljno mandata ili pronađu dodatne partnere, Netanyahu bi mogao nastaviti vladavinu. To bi pokazalo da je, uprkos nezadovoljstvu i kritikama, njegova politička infrastruktura i dalje dovoljno snažna.

Drugi scenarij – opozicija formira novu vladu.

Eisenkot i ostali protivnici Netanyahua mogli bi pokušati sastaviti širu koaliciju, uz podršku centrističkih i desnih stranaka koje su se udaljile od premijera. Međutim, takav ishod zahtijevao bi prevazilaženje međusobnih razlika i rješavanje pitanja saradnje s arapskim zastupnicima.

Treći scenarij – politički zastoj.

Ako nijedan blok ne uspije osigurati većinu, Izrael bi mogao ostati bez stabilne nove vlade. Netanyahu bi u tom slučaju mogao nastaviti obavljati funkciju premijera kao čelnik prelazne vlade, dok bi se nastavili pregovori ili pripreme za nove izbore.

Izbori koji bi mogli odrediti političku budućnost Izraela

Izraelski izbori ne donose jednostavan izbor između sigurnosne politike i promjene vlasti. Oni otvaraju pitanje odgovornosti, povjerenja u institucije, odnosa između religije i države te sposobnosti političkog sistema da izađe iz dugotrajnih podjela.

Netanyahu i dalje ima značajnu podršku, ali posljednje ankete pokazuju da mu je put do nove vlade znatno komplikovaniji nego što bi se moglo zaključiti samo na osnovu rezultata njegove stranke.

Njegov najveći problem nije samo mogućnost da Likud izgubi poziciju najveće stranke, nego i to što čak ni dobar izborni rezultat ne garantuje većinu potrebnu za formiranje vlade. Istovremeno, opozicija mora dokazati da može prevazići vlastite razlike i pretvoriti nezadovoljstvo premijerom u funkcionalnu parlamentarnu većinu.

Zbog toga će pravi pobjednik izbora možda biti poznat tek nakon višednevnih ili višesedmičnih pregovora.

Za Netanyahua je ulog posebno visok: eventualni gubitak vlasti mogao bi označiti kraj jedne od najdužih političkih karijera u modernoj izraelskoj historiji. Ipak, sve dok ne budu poznati konačni rezultati i raspored mandata, njegov politički kraj ne može se smatrati izvjesnim.

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.