Ruski oligarsi u BiH: Preuzimanje energetskog sektora i uništavanje Aluminija

Ako postoje dobre vijesti oko Bosne i Hercegovine jedna od njih je da je okončana izrada idejnog projekta plinovoda Zagvozd (Hrvatska) – Novi Travnik. Slijedi izrada studije uticaja na okolinu, a za ove dvije pripremne faze USAID je osigurao grant sredstva. Projekat „Južna interkonekcija“ je na listi prioriteta Evropske energetske zajednice. Plinom bi se iz Azerbejdžana tako snadbjevale Albanija, Crna Gora Hrvatska te BiH. Predviđen je i krak plinovoda od Posušja do Mostara, piše Žurnal.

Ovom projektu usprotivila se Vlada RS, koja nije dala saglasnost na Prednacrt sporazuma između BiH i Republike Hrvatske o izgradnji gasovoda Južna interkonekcija, o čemu je Žurnal pisao. Njihov čin u stvari predstavlja odbranu interesa Srbije i Rusije, jer uvođenje alternativnog, a stručnjaci kažu i sigurnijeg dobavljača, znači i postepeno smanjenje ovisnosti od do sada jedinog izvora snadbjevanja ovim energentom iz Rusije.

Kako saglasnost na sporazum mora dati Predsjedništvo BiH, za očekivati je da će Milorad Dodik slijediti zaključak Vlade RS. No, ne treba zaboraviti da uporedo Elektroprivreda RS priprema formiranje zajedničkog preduzeća gdje bi 51 posto vlasništva imala Elektroprivreda Srbije. Također, oni pripremaju izgradnju 3 hidroelektrane na rijeci Drini unutar BiH. Trenutno se očekuje stav Konkurencijskog vijeća BiH, no sigurno je da će (i) ovaj projekat biti povod za politički spor.

Milorad Dodik je proteklih godina spreman na sve ustupke ruskoj politici i njihovim biznismenima. Očuvanje vlasti je bilo važnije od toga hoće li oni enormno profitirati. Uglavnom i jesu, zahvaljujući silnim ustupcima vlasti u Republici Srpskoj.

Žurnal je još 2013. godine upozoravao na sumnjivi ugovor o dodijeli koncesije na eksploataciju uglja u Ugljeviku kiparskoj kompaniji “Comsar Energy Limited”, čiji je većinski vlasnik ruski tajkun Rašid Serdarov. Ugovor je proglašen poslovnom tajnom.

Serdarov je ranije uputio „pismo namjere“, odnosno plan gradnje dvije termoelektrane u Ugljeviku, a preduslov je koncesija na eksploataciju oko 45 miliona tona uglja. U novoosnovanoj firmi ”Comsar Energy Srpska” ruski biznismen ima 90 posto vlasništva, dok preostalih deset posto ima RiTE Ugljevik. Godinama poslije, umjesto najavljenih milijardu maraka ulaganja, „Comsar Energy“ je odustala od posla, a za „utjehu“ bi Serdarovu trebalo biti isplaćeno 180 miliona maraka za koliko bi „Elektroprivreda RS“ otkupila njegove koncesije!?

Još jedan ruski biznismen dio je kontroverznih odluka Vlade RS, poput one o prodaji Rudnika Željezne rude Ljubija.

Evgenij Zotov je iskazao interes za kupovinu rudnika preko svoje firme “Israeli Investment Group”. Godinama su trajala „prepucavanja“ o načinu prodaje, jer je na drugoj strani bio možda i moćniji – „Arcelor Mittal“. Iako je Zotov navodno nudio više novca, ta priča još uvijek nije završena.

Svojevremeno je Zotov posjetio i tuzlanski kanton, raspitujući se o mogućnostima preuzimanja Global Ispat koksne industrije u Lukavcu, još jedne firme u vlasništvu grupacije Mittal.

Sve prisutniji uticaj Rusije na ovdašnja politička i ekonomska dešavanja, makar i putem svojih oligarha koji su, a to ne treba zaboraviti, dobrim dijelom uvijek pod uticajem Kremlja, čitaj Vladimira Putina, teško može biti tek puki niz slučajnosti. Uplivom u ekonomiju, prije svega u energetski sektor, pokušava se nadomjestiti onaj politički dio.