Žurnal podsjeća na sve prisutniji uticaj Rusije na ovdašnja politička i ekonomska dešavanja. Kako ruski tajkuni pokušavaju preuzeti energetski sektor
Ako postoje dobre vijesti oko Bosne i Hercegovine jedna od njih je da je
okončana izrada idejnog projekta plinovoda Zagvozd (Hrvatska) – Novi
Travnik. Slijedi izrada studije uticaja na okolinu, a za ove dvije
pripremne faze USAID je osigurao grant sredstva. Projekat „Južna
interkonekcija“ je na listi prioriteta Evropske energetske zajednice.
Plinom bi se iz Azerbejdžana tako snadbjevale Albanija, Crna Gora
Hrvatska te BiH. Predviđen je i krak plinovoda od Posušja do Mostara,
piše Žurnal.
Ovom projektu usprotivila se Vlada RS, koja nije dala saglasnost na
Prednacrt sporazuma između BiH i Republike Hrvatske o izgradnji gasovoda
Južna interkonekcija, o čemu je Žurnal pisao. Njihov čin u stvari
predstavlja odbranu interesa Srbije i Rusije, jer uvođenje
alternativnog, a stručnjaci kažu i sigurnijeg dobavljača, znači i
postepeno smanjenje ovisnosti od do sada jedinog izvora snadbjevanja
ovim energentom iz Rusije.

Kako saglasnost na sporazum mora dati Predsjedništvo BiH, za
očekivati je da će Milorad Dodik slijediti zaključak Vlade RS. No, ne
treba zaboraviti da uporedo Elektroprivreda RS priprema formiranje
zajedničkog preduzeća gdje bi 51 posto vlasništva imala Elektroprivreda
Srbije. Također, oni pripremaju izgradnju 3 hidroelektrane na rijeci
Drini unutar BiH. Trenutno se očekuje stav Konkurencijskog vijeća BiH,
no sigurno je da će (i) ovaj projekat biti povod za politički spor.
Milorad Dodik je proteklih godina spreman na sve ustupke ruskoj
politici i njihovim biznismenima. Očuvanje vlasti je bilo važnije od
toga hoće li oni enormno profitirati. Uglavnom i jesu, zahvaljujući
silnim ustupcima vlasti u Republici Srpskoj.
Žurnal je još 2013. godine upozoravao na sumnjivi ugovor o dodijeli
koncesije na eksploataciju uglja u Ugljeviku kiparskoj kompaniji “Comsar
Energy Limited”, čiji je većinski vlasnik ruski tajkun Rašid Serdarov.
Ugovor je proglašen poslovnom tajnom.
Serdarov je ranije uputio „pismo namjere“, odnosno plan gradnje dvije
termoelektrane u Ugljeviku, a preduslov je koncesija na eksploataciju
oko 45 miliona tona uglja. U novoosnovanoj firmi ”Comsar Energy Srpska”
ruski biznismen ima 90 posto vlasništva, dok preostalih deset posto ima
RiTE Ugljevik. Godinama poslije, umjesto najavljenih milijardu maraka
ulaganja, „Comsar Energy“ je odustala od posla, a za „utjehu“ bi
Serdarovu trebalo biti isplaćeno 180 miliona maraka za koliko bi
„Elektroprivreda RS“ otkupila njegove koncesije!?

Još jedan ruski biznismen dio je kontroverznih odluka Vlade RS, poput one o prodaji Rudnika Željezne rude Ljubija.
Evgenij Zotov je iskazao interes za kupovinu rudnika preko svoje
firme “Israeli Investment Group”. Godinama su trajala „prepucavanja“ o
načinu prodaje, jer je na drugoj strani bio možda i moćniji – „Arcelor
Mittal“. Iako je Zotov navodno nudio više novca, ta priča još uvijek
nije završena.

Svojevremeno je Zotov posjetio i tuzlanski kanton, raspitujući se o
mogućnostima preuzimanja Global Ispat koksne industrije u Lukavcu, još
jedne firme u vlasništvu grupacije Mittal.
Sve prisutniji uticaj Rusije na ovdašnja politička i ekonomska
dešavanja, makar i putem svojih oligarha koji su, a to ne treba
zaboraviti, dobrim dijelom uvijek pod uticajem Kremlja, čitaj Vladimira
Putina, teško može biti tek puki niz slučajnosti. Uplivom u ekonomiju,
prije svega u energetski sektor, pokušava se nadomjestiti onaj politički
dio.
“Ruska braća” su na usluzi i kada treba pomoći posrnulom budžetu
Republike Srpske. Podsjetimo na pisanje Žurnala iz 2018. godine, kada je
ruskom oligarhu sa američke i evropske crne liste Konstantinu Malofeevu
zabranjen ulazak u BiH. On je trebao imati susret sa Miloradom Dodikom
kako bi neposredno dogovorio kupovinu obveznica ovog entiteta u
vrijednosti od 300 miliona maraka. Rješenje je pronađeno naknadno.
Ministarstvo finansija RS je angažovalo brokersku kuću BMI iz Hong
Konga, putem koje će izvršiti prodaju, ali ne želeći otkriti identitet
kupca.

Konstantin Malofeev
Zauzvrat su vlasti Republike Srpske naklonjene ruskim firmama kada
treba „zagrabiti“ putem tendera u javna preduzeća ovog entiteta. Rudnik i
termoelektrana Gacko raspisali su svojevremeno tender za nabavku goriva
vrijedan 16 miliona KM. U tenderskoj dokumentaciji je navedeno da
ponuđač mora imati smještajni kapacitet od minimalno milion litara. Kako
je Žurnal pisao, bilo je jasno da taj uslov ispunjava samo „Nestro
Petrol“, koji posluje u okviru ruske kompanije „Njeftegazinkor“.

U konačnici, dolazimo i do dijela u kojem se dodatno objašnjava
važnost priče o plinovodu Zagvozd-Novi Travnik i eliminaciji ovisnosti o
plinu iz Rusije. Plinovod je „pokvario“ planove o preuzimanju Aluminija
što je Dragan Čović pripremao kao znak zahvalnosti svom političkom
partneru Miloradu Dodiku.
Žurnal je u brojnim tekstovima objasnio tu namjeru. Pojednostavljeno,
investicije iz Rusije trebale su pored Republike Srpske biti vidljive
(i profitabilne) na dijelu gdje vlada HDZ BiH, a za koju je neophodno
saučesništvo iz nekih već odavno proruskih kompanija iz Hrvatske.
Prvo je izdejstvovano da Vijeće ministara BiH usvoji odluku o
ukidanju carine na uvoz nelegiranog aluminija. Već tada se moglo
naslutiti da će korištenje neprofitabilne električne energije sukladno
planu iz tajnih susreta na relaciji Mostar-Zagreb biti obustavljeno, te
početi koristiti plin, iz Rusije naravno, što je Žurnal nagovijestio.
„Društvo smatra da se proizvodni kapaciteti na najbrži način mogu
podići pretapanjem nelegiranog aluminija koje se obavlja u ljevaoničkim
pećima koje pokreće gas, što će umanjiti troškove potrošnje električne
energije“, navedeno je u informaciji Aluminija.
Slijediće potom obustava isporuke električne energije Aluminiju od
strane Elektroprivrede HZ-HB, koja to sigurno nije učinila bez
saglasnosti HDZ-a (čitaj Dragana Čovića). Pogoni elektrolize su ugašeni,
sada treba pristupiti narednoj fazi – postepenom uvođenju plina u
proizvodnju, a najbliži je, pogađate, onaj iz Ploča gdje terminal ima
firma PPD i plin nabavljen od – Gazproma.
Naravno, u planu je bilo uvezivanje „hranidbenog lanca“ u proizvodnji
aluminija preuzimanjem još nekih važnih segmenata, poput Rudnika
boksita Posušje, a onda ni zvornička Alimuna nije daleko…
Kao spasitelj Aluminija pojavljuje se početkom ove godine izraelska
korporacija Abraham Group, no Žurnal je objasnio njihove konekcije sa –
Rusijom.

To je samo jedan dio niza dešavanja koje prati previše slučajnosti.
To ne bi mogao poreći ni ambasador Ruske Federacije u BiH Petr Ivancov
koji je svojevremeno Žurnal nazvao „nekredibilnim“, no ispostaviće se
kako su naša pisanja i najave slijeda događaja, unatoč Ivancovu, bila
tačna.