Roy Gutman: S Netanyahuom i Hamasom nema mira u Palestini

Zanimljivo je da su i arapske vlade prigušene u reakcijama na borbe, a libanski Hezbolah, koji posjeduje više od 100.000 raketa koje je isporučio Iran i koji bi u svako doba mogao napraviti pakleni haos, očito se ne želi miješati.

 Piše: Roy Gutman

 

Borbe između Izraela i pojasa Gaze, kojim vlada Hamas, poziv je na uzbunu za cijeli svijet.

One nas podsjećaju da neuspjeh u rješavanju palestinskog problema može u svako doba eksplodirati u širi požar koji prijeti miru na Bliskom istoku.

Svaki se rat širi na nepredvidljiv način i svaki rat uništava živote nevinih civila.

Stoga je razumljivo da mnogi izvana pozivaju na zaustavljanje borbi.

Ali, američkom predsjedniku Joeu Bidenu trebalo je više od sedam dana da pozove na prekid vatre i mnogi se pitaju – zašto?

Najočitiji razlog je taj što je izraelska policija posljednjih dana Ramazana loše upravljala događajima u Jeruzalemu i nespretno intervenirala čak i u džamiji Al Aqsa koja je sveta za muslimane, Hamas bio taj koji je započeo rat ispaljivanjem raketa na Jeruzalem, a zatim i druge gradove, ciljajući civile.

Izraelske odbrambeni protivraketni sistemi zaustavile su većinu raketa, ali namjera je bila stvoriti haos u Izraelu.

Predvidiv odgovor Izraela bio je pokušaj da se uništi Hamasov kapacitet za izgradnju raketa i za rat. Ali budući da su Hamasovi borci smješteni u gradu krcatom civilima, nevina djeca su umrla dok je Izrael uništavao zgrade za koje je tvrdio da se u njima nalaze službenici Hamasa.

Kada bi izraelski planeri znali da u zgradama koje bombardiraju stanuju isključivo civili ili ako stanari ne bi odgovorili na upozorenja da se sklone prije udara, napadi bi predstavljali ratni zločin.

To je izuzetno teško razlučiti sve dok pucnjavatraje.

Ali nema sumnje u Hamasovo neselektivno ispaljivanje hiljada raketa na civilne ciljeve. To očito, rašireno i sistematsko kršenje humanitarnog prava, vrlo vjerojatno zločin protiv čovječnosti.

U tom kontekstu, bilo bi teško ovom ili bilo kojem američkom predsjedniku zaustaviti izraelsku odmazdu za ono što je poduzeo Hamas.

Pitanje koje bismo svi trebali postaviti jest zašto je Hamas počeo raketirati Izrael kad su njegovi čelnici znali da taj rat nije moguće dobiti i da će narod Gaze platiti previsoku cijenu?

Sasvim je moguće da je Hamas lansirao rakete kako bi sebi omogućio da preuzme liderstvo nad Palestincima i na Zapadnoj obali, gdje je predsjednik Mahmoud Abbas otkazao izbore krajem prošlog mjeseca, očito iz straha da će odavno ukorijenjena stranka Fatah uskoro izgubiti vlast od Hamasa.

Hamas je također uspio staviti palestinsko pitanje u prvi plan izraelske političke debate dok je izraelska politička elita pregovarala o novoj vladi nakon četvrtih izbora u dvije godine.

Ali raketni napad neće učiniti ništa za palestinsku borbu za zasebnu državu.

Umjesto toga, to učvršćuje frontove i ojačava zahtjev premijera Binyamin Netanyahua za još jedan mandat u savezu s ultranacionalističkim Izraelcima.

Koalicija "Promjena" koja mu se protivila spremala se obrati palestinskim političarima kako bi se formirala alternativna vlada.

Ali, ta je inicijativa sada propala.

Moguće je da će Hamas proglasiti pobjedu kad dođe do prekida vatre.

Ali nigdje neće biti nekog posebnog slavlja.

Brojni štetni događaji dogodili su se dok su se Hamas i Izrael borili, a najviše zabrinjavaju sukobi između izraelskih Palestinaca i Jevreja u mješovitim gradovima poput Loda, Haife i Jaffe.

Zanimljivo je da su i arapske vlade prigušene u reakcijama na borbe, a libanski Hezbolah, koji posjeduje više od 100.000 raketa koje je isporučio Iran i koji bi u svako doba mogao napraviti pakleni haos, očito se ne želi miješati.

Do ovog trenutka Hamas nije uspio zapaliti ratni požar ni u zemlji, a ni u regiji,  ako mu je to bila namjera.

Prethodni bliskoistočni ratovi otvorili su put mirovnim pregovorima, ali ovaj je drugačiji.

Možda je najdepresivniji aspekt rata taj što su izraelsko i palestinsko rukovodstvo u političkom rasulu.

Sve je manje promatrača koji se nadaju pregovorima kako bi se postiglo trajno rješenje koje će Palestincima pružiti njihova ljudska, politička i državna prava, a Izraelu sigurnost koja mu treba.

Put za to je samo kroz promjenu izraelskog političkog rukovodstva.

Ali ako Netanyahu ostane, najviše što iko može očekivati ​​su mali koraci prema nekom kakvom takvom dogovoru o bilo čemu.

Ali čak i to bi bilo poboljšanje u odnosu na haos koji je u toku.


Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.