Profesorica Gordana Đurović: Zašto se Otvorenom Balkanu mora reći NE!

Konačno, zašto se uopšte forsira ova ideja kao "dobra, ekonomska i originalno regionalna"? Zato što je sve oko dalje liberalizacije, što je tako uspješno rađeno svih ovih godina kroz CEFTA 2006 sporazum o slobodnoj trgovini i njenih šest protokola, zapelo kod potpisivanja onoga što je dogovoreno (UNMIK Kosovo je potpisnik CEFTA 2006, a ne Vlada Kosova, i dok ne dođe do nekog oblika normalizacije odnosa, u smislu davanja prava Vladi Kosova da potpisuje buduće sporazume, svako dalje potpisivanje već usaglašenih mjera i pripremljenih sporazuma, ide veoma teško). Na toj blokadi, rodila se ideja Otvorenog Balkana. Ali ta ideja nije ponudila političko rješenje prethodnih problema, koji i dalje ostaju, što je i uslovilo rezerve kod pojedinih zemalja regije prema ovoj inicijativi.

Osvježenje i političko ohrabrenje je obnavljanje Berlinskog procesa u novembru 2022. godine, gdje je ipak došlo do potpisivanja tri važna međudržavna sporazuma o slobodnom kretanju sa ličnom kartom, o priznavanju diploma državnih univerziteta i o regulisanim profesijama doktora, veterinara i arhitekata. Ratifikacija je išla brzo, prvo u Albaniji, pa u Srbiji, na Kosovu, u Sjevernoj Makedoniji, te i u Crnoj Gori. Samo se čeka jos Vijeće ministara BiH, odnosno saglasnost Republike srpske. U Crnoj Gori može se eventualno desiti da se ratifikacija u Skupštini mora ponoviti, s obzirom da je Skupština formalno raspuštena, ali suštinski, politička podrška Berlinskom procesu je jasna, tako da to ne mijenja stav Crne Gore prema podršci ovim sporazumima.

Novi samit Berlinskog procesa je početkom oktobra u Tirani. Treba dati punu podršku Berlinskom procesu, jer je on inkluzivan, i uz podršku EU, kao i podršku IPA i evropskih banaka za naše infrastrukturne projekte. To je dobro za sve i to nas ne dijeli, zato treba dati glas za Berlinski proces, a ne za Otvoreni Balkan, jer je u Berlinskom procesu mnogo više integracija i ekonomije, a Otvoreni Balkan je prvenstveno politika.

Ukoliko aktuelne vlasti u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori pristanu na Otvoreni Balkan, znači li to da smo rješavanje jugoslovenske krize vratili u 1990. godinu i pristali na revitalizovanje ideje "velike Srbije"?

Đurović: U Crnoj Gori su vanredni parlamentarni izbori 11. juna i nadam se da aktuelna vlada neće tako važna pitanja rješavati u posljednjim danima svoga tehničkog mandata, koji traje od avgusta prošle godine. To ne treba da radi. A nova Vlada - nova nada. Nadam se da će jasni ekonomski argumenti, i "puna usta Evrope i integracija", pomoći da se kao najmanja ekonomska zajednica u regiji - konsolidujemo i nastavimo sigurnom stazom integracija pod kišobranom Berlinskog procesa, kao afirmisane međuvladine platforme za produbljivanje regionalne saradnje i više investicija sa prekograničnim efektima. To od crnogorske vlade i političara traže građani, ali i sektor MSP i poljoprivredni proizvođači u Crnoj Gori.

Bosna i Hercegovina također ne pristaje na Otvoreni Balkan, zbog svojih posebnosti i odnosa, ali iz ekonomskog ugla, također potpuno opravdano. Za Kosovo, vrata Otvorenog Balkana nikada ni nisu bila baš otvorena, prvenstveno zbog političkog konteksta inicijative.

Mnogi ocjenjuju da je Otvoreni Balkan "čekaonica" za zemlje Zapadnog Balkana koje žele u Evropsku uniju. Kako vi na to gledate?

Đurović: Otvoreni Balkan nije čekaonica za EU, to je, simbolično rečeno - druga liga, regionalna, gdje neki klubovi gaje ambicije superiornosti, te bi se neki drugi "klubovi" mogli naći u problemu i da ne mogu opstati. Ako ćemo da se borimo da uđemo u Evropsku ligu, zna se šta nam je činiti. Držimo se EU, njenih standarda i provjerenih modela regionalne saradnje. CEFTA 2006 je već dosta toga dala, a dalje treba ići kroz Akcioni plan za zajedničko regionalno tržište, onoliko brzo koliko se zajedno usaglasimo i sa jasnim ekonomskim analizama.

Je li potpuna podrška i Moskve i Washingtona ovom projektu zapravo stvar nekog "deala" velikih sila o Zapadnom Balkanu? I je li tu riječ o političkom ili ekonomskom dogovoru?

Đurović: Evropska unija je kroz obnavljanje Berlinskog procesa, te kroz punu podršku regiji kroz sredstva višekorisničke IPA za CEFTA Sekretarijat, za jačanje saradnje carinskih i inspekcijskih službi, te kroz projekte Zapadnobalkanskog investicionog okvira i Energetski paket IPA 2023, kroz davanje statusa kandidata BiH, otvaranje pregovora sa Albanijom i Sjevernom Makedonijom, primanje aplikacije Kosova i određivanje datuma za njihovu viznu liberalizaciju - pokazala da joj je stalo do Zapadnog Balkana i da su to provjereni modeli jačanja saradnje.

Pojedinačne izjave, i izjave izvučene iz konteksta - ne treba računati. Cijenim da će biti dosljedni i u narednom periodu po tom pitanju. Sa druge strane, američka administracija, još je na Samitu u Ohridu 2022. saopštila - principijelno podržavamo sve regionalne integracije, ali samo ako su inkluzivne i ekonomske, a ne političke. Jasno. Sve ostalo su pojedinačne izjave ili izjave izvučene iz konteksta.

Ako bi se stvari po pitanju njihovih zvaničnih stavova mijenjale, zbog "većih igrača", "mira u regiji" ili "borbe za uticaj u regiji, u odnosu na ruski uticaj", onda manji igrači treba dobro da se zabrinu. Historija nas, nažalost, više puta podsjeća, da bi se u tom slučaju mogli bojati "kolaterala". Mislim da takav scenario ipak nije moguć i da će nas odbraniti evropske vrijednosti, jedinstvo i solidarnost EU. Svi smo mi, na kraju, Evropa, i treba njegovati odnose "pobjednik – pobjednik", da se nijedna zemlja regije ne osjeti kao objekat za potkusurivanje.

Kolika je uopšte mogućnost da Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Kosovo održe vlastiti suverenitet i samostalnost u takvom projektu, u kojem bi Albanija i Srbija bile vodeće sile?

Đurović: Da zaključim, ne trebamo ići prema inicijativi Otvoreni Balkan, jer je to jedina regionalna inicijativa koja nas je podijelila. Trebamo ići tamo gdje ima mjesta ravnopravno za sve i gdje ima što više ekonomije, a što manje politike. A to je Berlinski paroces i EU.