Piše: Višeslav Raos
Nakon što je isprva najavio nametanje izmjena izbornoga zakona, visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Christian Schmidt je naposljetku pred kraj srpnja donekle reterirao, davši bošnjačkim i hrvatskim stranačkim prvacima šest tjedana da se dogovore oko spornih dijelova odluke.
Pomalo je to apsurdno, budući da je cijela poanta tzv. bonskih ovlasti da visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini može, ako procijeni da je nužno, prerezati pokoji gordijski čvor i nametnuti neko zakonsko rješenje ako se suprotstavljeni interesi domaćih političkih aktera zapletu u međusobnoj blokadi. Također, budući da dogovor nije na vidiku, a nakon šest tjedana će održavanje izbora biti iza ugla, ova odluka da svoju odluku stavi 'na hlađenje' u konačnici se može smatrati odustajanjem od donošenja odluke u punom opsegu.
Pa ipak, nakon što je nametnuo samo tehnički dio odluke, tj. one izmjene izbornoga zakona koje bi trebale osigurati veću transparentnost i pravičnost izbornoga postupka, kao i bolju regulaciju izborne kampanje i njenog financiranja, zaključio je kako će ponovno intervenirati (čitaj: iskoristiti bonske ovlasti za nametanje zakonskoga rješenja) ako se nakon šest tjedana ne postigne dogovor ključnih političkih aktera (čitaj: u prvom redu SDA i HDZ-a BiH, no također i SDA s jedne strane, te ujedinjene oporbe s druge strane (SDP BiH, Narod i pravda, Naša stranka, a u širem smislu i Savez za bolju budućnost Fahrudina Radončića te Narodni europski savez)). Obećao je kako će pokušati smisliti neko pravično rješenje za 'slučaj Ljubić', odnosno pitanje izbora hrvatskih izaslanika u Domu naroda Federacije BiH.
Optužbe, prijetnje i jadikovke
Kada je u bosanskohercegovačke medije izašao tekst nacrta izmjena izbornoga zakona koji je Ured Visokoga predstavnika (OHR) bio pripremio, nastala je opća halabuka. Krenule su optužbe da je država ugrožena, čule su se insinuacije kako je novi rat na pomolu, a djelomično se optuživalo i hrvatsku diplomaciju da je 'skuhala' Schmidta i ishodovala rješenje koje odgovara upravo zahtjevima HDZ-a sa sjedištem u Mostaru. Predizborno je vrijeme, a već mjesecima traje natezanje oko (ne)dogovora oko izmjene izbornoga zakona, tako da povišeni tonovi zapravo ne čude.
No, ovakvu količinu žuči, pa i otvorenoga govora mržnje (poziva na nasilje) u medijima, a posebice na društvenim mrežama, BiH već dosta dugo nije iskusila. Stranke koje se protive rješenjima sadržanima u prijedlogu odluke, u prvom redu SDA Bakira Izetbegovića, izvela je i ljude na ulice, no prosvjedi se ipak nisu toliko omasovili kako su neki komentatori na društvenim mrežama bili očekivali ili se nadali.
Polurješenje za tek dio problema
Što je to toliko razljutilo kritičare prijedloga izmjena izbornoga zakona? Premda je prijedlog odluke, između ostalog, predviđao ukidanje mogućnosti da dvije trećine jednog kluba konstitutivnog naroda u Domu naroda Federacije BiH uloži veto zbog zaštite vitalnog nacionalnog interesa po bilo kojem pitanju, već samo kod jasno navedenih tema (jezik, kultura, teritorijalni ustroj i sl.) koje se tiču interesa tog naroda, što bi, dakako, smanjilo mogućnost međusobnih blokada Hrvata i Bošnjaka u tom entitetu, na nož je dočekan prijedlog načina izbora izaslanika u Dom naroda koji se biraju po kantonalnim skupštinama. Prvo, predloženo je da se svakako koriste podatci iz posljednjeg popisa stanovništva (2013.), a ne predratni popis (1991.). No, kritičari smatraju da se ovime na neki način prihvaća etničko čišćenje kao zacementirano stanje te da još nisu ispunjeni uvjeti povratka prognanika i izbjeglica sukladno aneksu 7 Daytonskog sporazuma. Međutim, treba, nažalost, konstatirati kako je prošlo 27 godina od rata te je iluzorno očekivati daljnji masovniji povratak građana u svoje stare zavičaje. I dalje postoje napori za povratak, mahom Bošnjaka u Podrinje, dok, primjerice, Hrvati povratnici u Posavinu doživljavaju niz prepreka i zastrašivanja. Pored toga, bošnjačke, ali i multietničke stranke, poput SDP-a BiH, obrušile su se na odredbu o tri posto koja bi se primjenjivala pri popunjavanju Doma naroda.
