Pogled iz Ukrajine: Čović i Dodik rade za Putina

Za manje od mjesec dana, 2. oktobra, u Bosni i Hercegovini će se održati opći izbori.

Ovog puta oni će se održati u neviđeno akutnoj sigurnosnoj situaciji u zemlji. Mnogi ocjenjuju trenutne sigurnosne rizike najopasnijima od kraja rata i potpisivanja Dejtonskog sporazuma 1995. godine.

Osim toga, zemlja je postala predmet konfrontacije između geopolitičkih igrača - Turska se pridružila sporu između Zapada i Ruske Federacije.

Sve to čini predstojeće izbore gotovo odlučujućim - čak i za samo postojanje zemlje.

Građani BiH bi trebali izabrati pet predsjednika i četiri potpredsjednika, predsjednike tri parlamenta i 10 predsjednika lokalnih parlamenata, više od 500 poslanika u 14 parlamenata. A nakon izbora, parlamenti moraju imenovati 13 šefova vlada i više od 100 ministara različitih nivoa.

Toliki broj predsjednika, premijera i zamjenika objašnjava se izuzetno složenim sistemom vlasti – BiH je federalna država koju čine dva entiteta (Bošnjačko/Muslimansko-hrvatska Federacija BiH i Republika Srpska, u kojoj apsolutna većina stanovništva Srbi), 10 kantona BiH i Distrikta Brčko (pod međunarodnom kontrolom).

Zbog toga se biraju tri člana Predsjedništva BiH, jedan za predsjednika i dva za potpredsjednika oba entitet, poslanici dvodomnih parlamenata BiH i entiteta, kao i oni u  kantonima.

Osim toga, izborni sistem, kao i državni sistem općenito, izgrađen je na etničkim principima, što se ogleda u ustavu BiH. On predviđa postojanje tri konstitutivna naroda - Bošnjaka (Muslimana), Srba i Hrvata, kao i "ostalih", odnosno predstavnika drugih etničkih grupa.

Drugi ne mogu biti birani na više vladine funkcije, u Domove naroda dvodomnog parlamenata BiH.

Domovi naroda su pozvani da štite interese samo konstitutivnih naroda, što je diskriminacija "drugih". I pored stava Međunarodnog suda za ljudska prava, Suda BiH i Ureda visokog predstavnika u BiH o ovoj situaciji, godinama se ništa nije promijenilo.

Istovremeno, etnički princip neravnopravnosti učesnika izborne kampanje i kršenje prava "drugih" je ugrađen u izborni zakon.

Od 2009. godine vodi se žestoka rasprava i svi se slažu oko potrebe izmjene zakona, uključujući i međunarodnu zajednicu, ali vizije nema. Lokalni političari ne mogu ili ne žele riješiti problem, a međunarodna zajednica kaže: nećemo raditi za lokalne vlasti.

Visoki predstavnik Christian Schmidt je prije nekoliko dana predložio svoj projekt, koji je vrlo kontroverzan. Prema njemu, kantoni u FBiH u kojima dominira jedna etnička grupa dobit će više predstavnika u Domu naroda Federacije.

To je izazvalo oštre kritike Bošnjaka, koji smatraju da Schmidtov projekt daje prednosti upravo bosanskim Hrvatima i stvara preduvjete za formiranje trećeg, hrvatskog entiteta, što je u suprotnosti i sa Dejtonskim sporazumom i Ustavom Bosne i Hercegovine.

Osim toga, u Parlamentu Bosne i Hercegovine Hrvati i Srbi će moći činiti većinu, dok će Bošnjaci, koji čine većinu stanovništva BiH, biti u manjini. 

Takve reakcije uvrijedile su Schmidta koji se naljutio na Bošnjake.

Ali postoji jedno pitanje, sa konspirativnim ukusom. Schmidt je član njemačke CSU, a Dragan Čović je lider Hrvatskog demokratskog komonvelta (HDZ), koji je povezan sa CSU. I obje političke snage su dio Evropske narodne partije. Ovo je sukob interesa ili nesto drugo...

Inače, pitanje zakona je dovelo u sukob Recepa Tayyipa Erdogana sa hrvatskim vrhom tokom njegove posjete toj zemlji 8. septembra.

Turski predsjednik smatra da bi se predstavnici konstitutivnih naroda u BiH trebali sami dogovoriti o pitanju izbornog zakona i da visoki predstavnik ne treba intervenirati.

Čelnici Hrvatske podržali intervenciju u slučaju visokog predstavnika i njegov projekt izbornog zakona.

Osim toga, BiH se posljednjih godina nalazi u stanju ekonomske krize.

U periodu od 2013. do 2019. godine ekonomski rast je u stalnom usporavanju. Ekonomija je počela djelomično da se oporavlja 2021. godine, ali je novi talas COVID-19 ponovo zaustavio njen rast.

Uprkos širenju poslovnih sloboda, povoljnom poreskom sistemu i pozitivnim fiskalnim pokazateljima, reforme – društveno-ekonomske i političke – stagniraju, što je, između ostalog, dovelo do obustave kretanja ka EU integracijama.

Možda najbolnija i najživopisnija ilustracija krizne situacije u Bosni i Hercegovini je stalni rast radne emigracije. Od 2013. do 2020. godine zemlju je napustilo oko 550.000 građana, od kojih je oko 40% bilo između 20 i 45 godina. A 2021. je ovaj pokazatelj dostigao 170 hiljada, u jednoj godini! 

Ali glavno je da se u državi zaoštrava politička kriza koja se zasniva na uskopartijskim i ličnim interesima političkih lidera, koji se praktično nisu promijenili od 1995. godine, što je već prijetnja i samom postojanju BiH.

I, nažalost, ovi politički lideri su favoriti u utrci za mjesto člana Predsjedništva BiH.

Milorad Dodik (i dalje je utjecajan političar u Rs, ali više nije lider svih bosanskih Srba), predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i član Predsjedništva BiH, vratio se agresivnoj separatističkoj retorici i prijetnje povlačenjem iz entiteta početkom predizborne kampanje.BiH ("Prvi put u historiji Srbi čekaju svoje vrijeme").

Na taj način provodi Putinov plan koji sanja o pretvaranju Rs u izvor destabilizacije zapadnog Balkana.

Bošnjački lider Bakir Izetbegović (šef Stranke demokratske akcije – SDA), braneći jedinstvo Bosne i Hercegovine, nije protiv njenog pretvaranja u unitarnu državu bez entiteta, tročlanog Predsjedništva, srpske i hrvatske zastave, podsjećajući da su Bošnjaci već su pokazali sposobnost da brane Bosnu i Hercegovinu, aludirajući na rat 1990-ih.

Turska, s kojom je njegov otac - prvi predsjednik nezavisne BiH Alija Izetbegović, uspostavio strateške odnose - podržava Bošnjake.

A bosanski Hrvati, od kojih neke predvodi Dragan Čović sa svojim HDZ-om, uz podršku zvaničnog Zagreba, tvrde da su ugroženi u FBiH. I zato, "da bi sačuvali svoj identitet", Hrvati traže stvaranje "svoje političke i teritorijalne jedinice", u čemu ih Dodik ponekad podržava.

U BiH postoji nekoliko političara koji pokušavaju promijeniti izborne principe iz etničkih u građanske.

Najpoznatiji su lider Demokratske fronte Željko Komšić (postao je član Predsjedništva iz hrvatskog naroda uz podršku Bošnjaka), šef socijaldemokrata Denis Bećirović, lider Stranke za bolje Budući Fahrutdin Radončić i još neki. Ali nemaju značajnu podršku ni u političkoj eliti ni u javnom sektoru, a i dalje očekuju podršku "svojih" etničkih grupa na izborima.

Desetak i po drugih opozicionih stranaka – lijevih i desnih – podijeljeni su ideološki, vjerski, etnički, teritorijalno i obične su marginalne, malobrojne političke snage u svojoj većini.

I što je najvažnije, lideri različitih političkih partija ne mogu ili ne žele se dogovoriti. Uostalom, ukazala se prilika kada je u junu ove godine, na inicijativu EU, 12 stranaka (a u BiH ima više od 40 manje-više poznatih političkih igrača) potpisalo Sporazum o principima osiguravanja funkcioniranje BiH na putu ka EU.

Postojala je nada - dogovorili su se, počet će raditi zajedno. Ali za nedelju dana sve se vratilo na svoje mesto - svako za sebe i svako protiv svakog.

Jasno je da će u takvim uslovima predizborna kampanja biti veoma prljava. Njegovi učesnici će, kao i do sada, bacati blato jedni na druge, tražiti kompromitujući materijal. To se već dogodilo. 

Drugi problem je opasniji.

U društvu se povećava strah od mogućeg rata, strah od ekonomske situacije, zbog rastućeg siromaštva, odumiranja zdravstva i obrazovanja itd. Drugačije i ne može - pojedinačne izjave čelnika glavnih partija već liče na pozive na dominaciju njihovog nacionalnog i vjerskog identiteta, veličanje "svojih" heroja proteklog rata, želju za osvetom.

A sve to samo produbljuje podjele u društvu po nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Kao i prethodnih godina, lideri stranaka i kandidati za različite funkcije ne govore ni riječi o hitnoj potrebi udruživanja društva za zaštitu države i bolji život...

Bosanskohercegovačke probleme vješto koristi Rusija, koja podržava Dodikovu separatističku retoriku i hrani desničarske radikalne i nacionalističke paravojne organizacije u Rs.

Nedavno su ruske diplomate u Bosni i Hercegovini čak počele otvoreno prijeti vlastima u Sarajevu pogoršanjem odnosa između dvije zemlje i nekim koracima kao odgovor na nastavak evropskih i evroatlantskih integracija zemlje.

Intenzivirali su napore da se zatvori Ured visokog predstavnika, koji ostaje jedan od garanta integriteta BiH. Ne može se isključiti da će u novembru ponovo pokušati eliminirati Evropsku vojnu misiju u BiH (EUFOR), koja je zapravo stabilizacijska snaga.

S druge strane, SAD su, zajedno sa zapadnoevropskim zemljama, zabrinute zbog situacije u BiH i aktiviranja Ruske Federacije ovdje.

I zato Zapad sve dinamičnije širi svoje diplomatsko i vojno prisustvo u regionu. Na zapadnom Balkanu već rade četiri specijalna predstavnika - iz EU, SAD, Velike Britanije i Njemačke, koji su prvenstveno fokusirani na dva problema - normalizaciju odnosa između Kosova i Srbije i sprječavanje dalje destabilizacije u Bosni i Hercegovini. .

Nedavno je njemački kancelar Olaf Scholz rekao da smatra da je potrebno što prije primiti sve zemlje zapadnog Balkana (kao i Ukrajinu) u Evropsku uniju. Izjava je postala snažna podrška onim političarima regiona, a posebno BiH, koji ne odustaju od provođenja evrointegracijskih težnji, te signal Rusiji da se ovdje neće praviti "ruski svijet".

Nekoliko dana prije početka potpune ruske agresije na Ukrajinu, 23. februara, Evropska unija je odobrila odluku o udvostručenju kontingenta EUFOR-a u BiH, što je brzo i učinjeno. U sklopu planirane rotacije, prvi put posljednjih godina u bazu Butmir kod Sarajeva stigla je vojna jedinica Bundeswehra.

Ovaj događaj može ukazivati ​​na to da su njemačke vlasti odlučile da visokom predstavniku Christianu Schmidtu i njihovom specijalnom predstavniku za zapadni Balkan Manuelu Sarrazinu pruže simboličnu podršku Bundeswehra i da još jednom ističući: mi ćemo pomoći stabilizaciji situacije u zemlji i mi ćemo neće dozvoliti ratove.

Pomenuti koraci Njemačke izazvali su nezadovoljstvo Rusa, zbog čega Dodik nije pristao na imenovanje novog njemačkog ambasadora.

Ali postoji još jedan učesnik ovog geopolitičkog takmičenja - Turska.

Nekoliko dana nakon početka predizborne kampanje, Recep Tayyip Erdogan je napravio balkansku turneju i posjetio Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Hrvatsku. Razgovori turskog predsjednika sa čelnicima triju zemalja dokazali su da Ankara sve dinamičnije širi svoje prisustvo na zapadnom Balkanu, te da o njenim interesima moraju voditi računa svi igrači.

Nije slučajno da je Sarajevo postalo prva tačka turneje, a u Beogradu i Zagrebu tema predstojećih izbora i zakona o izborima BiH bila je gotovo dominantna tema pregovora.

Erdogan je u sva tri glavna grada jasno i nedvosmisleno poručio: neće pristati na izmjene izbornog zakonodavstva bez vođenja računa o interesima tri konstitutivna naroda, protivi se miješanju drugih strana u ovaj proces i neće dozvoliti podjelu BiH.

U regionu je takav stav ocijenjen kao diplomatski šamar hrvatskom predsjedniku Zoranu Milanoviću, koji se nadao da će tokom sastanka s Erdoganom pokrenuti temu izbora i dobiti podršku za njegov prijedlog - nacrt zakona treba da pripremi Ured Visoki predstavnik.

Erdogan je svoj stav izrazio na način da se on doživljava ne samo kao stav Turske, već i Bošnjaka koje podržava na svaki način.

Dakle, izbori su za manje od tri sedmice. I ne može se isključiti da se mnoge stvari mogu promijeniti.

Na primjer, može se dogoditi čudo - bh. političari će doći k sebi i dogovoriti promjenu izbornog zakona kako bi etnička komponenta ostala u prošlosti, a svi građani zemlje dobili jednaka prava. Ali čuda su rijetka.

Najvjerovatnije se rezultati izbora neće suštinski razlikovati od prethodnih, a pobjednici trke će biti "stari" lideri i tri nacionalne stranke.

Međutim, ako Schmidtov projekat bude odobren, to bi moglo usporiti evropsku integraciju BiH.

Uostalom, Bošnjaci - glavna pokretačka snaga integracije u Evropsku uniju i NATO - bit će u manjini. A Čovićev savez sa Dodikom će biti usmjeren samo na jačanje njegove moći.

U Rs će konzervativne socijaldemokrate izgubiti još više mjesta od umjerenih političara. U FBiH će, kao i nakon izbora 2018. godine, rad parlamenta još dugo blokirati Hrvati i Srbi, s kojima Bošnjaci nakon izbornih rezultata neće htjeti pregovarati o imenovanjima na javne funkcije.

U parlamentu Bosne i Hercegovine većina dobija SDA Bošnjaka, SNSD Srba i HDZ Hrvata. Teško je reći ko će postati članovi Predsjedništva BiH - Izetbegović, Čović se mogu vratiti, što se tiče Dodika - postavlja se pitanje, dosta je izgubio tokom svog članstva u ovom tijelu.

Istovremeno, postoji mogućnost pojave novih lica u Predsjedništvu, jer su stara vrlo stara. A bez toga, vrlo je malo nade za promjenu.

Ostalo je malo vremena - a vidjet ćemo da li će BiH uspjeti izaći iz krize, da li će se političari izdići iznad svojih nacionalnih interesa i krenuti u promjene na bolje.

Ako ne, budući scenariji za Bosnu i Hercegovinu su veoma tužni i tragični.