Razgovarao: Sead Numanović
"Izvještaji Evropske komisije, posebno onaj o proširenju, jako su loši po Bosnu i Hercegovinu. Bojim se reći da su tu tužne vijesti za vašu državu. Ključni nalazi u oba izvještaja, dakle i u onom ekonomskom, jako su obeshrabrujući.
Pročitao sam i izvještaje za druge države zapadnog Balkana. Nigdje drugdje situacija u parlamentu nije tako loša, kako je opisano da je u BiH.
Izvještaj koristi izraz "blokade iz političkih razloga". To znači da poslanici na različitim nivoima, ne rade svoj posao. Zar se oni ne pitaju za šta primaju plaće? To je najteža kritika Evropljana, a i sami znate da biraju riječi.
Šta rade poslanici
Kada govore da je nešto blokirano, onda trebate biti izuzetno uznemireni", kaže na početku razgovora za politicki.ba Wolfgang Petritsch.
Oni kažu da ni
pravosuđe nije nezavisno i da je pod političkom kontorlom.
Istina, te se
kategorije koriste i za stanje u pravosuđu u još nekoliko država vašeg regiona.
Ali, to ne može biti izgovor.
Znate, ljudi u
pravosuđu moraju demonstrirati hrabrost da se odupru političkom utjecaju.
Ponekad se to desi i u Austriji, gdje neki političari pokušaju da utjecaju.
Kod nas se mediji
odmah uključe i kritiziraju, a imamo i sudije koji se odupiru.
A toga u velikoj
mjeri nema u BiH, ali i nekim susjednim zemljama.
Šta možemo očekivati da će EU uraditi nakon ovih izvještaja?
- EU i cijela
međunarodna zajednica nema puno opcija. EU je uradila svoj dio posla. Imaju
jednu od najvećih misija na svijetu u Sarajevu a ipak, usprkos izuzetno velikim
iskoracima ambasadora Johanna Sattlera, ne možete očekivati da on sve uradi.
Napredak je dvosmjerna ulica. Pomozite sebi, da bi smo vam mogli pomoći!
EU je osigurala
puno novca i najavljuje još. Ali, uspjeha nema ako nema akcija na terenu.
Dakle, ljudi u BiH se moraju pokrenuti, mora se promijeniti mentalni sklop,
preuzeti svoja sudbina u svoje ruke. I za to je odgovoran svako u BiH,
uključujući i političare.
Jako bih volio da poslanici rade nešto, da preuzmu odgovornost. Veliki je problem što se očekuje da EU sve sama napravi.
Pomenuli ste
ambasadora Sattlera. On jeste uradio nekoliko velikih uspjeha, poput izbora u
Mostaru... Iz njegovih djela vide se i neka vrsta neobjavljenih sankcija prema
pojedincima. Nema susreta s predsjedniko VSTV-a, na primjer. Je li to indikator
politike EU koja će početi sankcionirati bh. zvaničnike?
A to se širi i na
niže nivoe. Sve se radi da bi se stvari blokirale i izvještaj EU ističe to. A
ističe i da "nema napretka". Takva formulacija fatalna je po jednu
zemlju. Ako u Izvještaju o napretku EU piše da "nema napretka" u
rješavanju Sejdić-Finci, ali i drugim sličnim slučajevima, a presuda je još
davno donesena, nije vam teško shvatiti šta se time iz Brisela poručuje.
Dakle, parlamenti
i vlade morale bi reagirati. Ako oni ne reagiraju, morali bi građani, nevladine
organizacije i mediji u BiH to uraditi.
Vidim jednu jako
čudnu geografiju saradnje i animoziteta. Ni jedno od toga ne dosnosi benefite
ljudima. Animoziteti su još tu jer se naslijeđe rata zloupotrebljava zarad
ostanka na vlasti.
EU članice i države koje to žele postati, u sve jačem su sukobu. Tome dodajte unutarnje animozitete u BiH gdje se nacionalne zajednice okreću jedne protiv drugih. Ništa što jedna nacionalna grupa radi, u očima druge ne valja...
Sve to stvara
samo blokade. Napretka nema, političari se međusobno optužuju i taj začarani
krug zla se samo produbljuje. A građani su ti koji plaćaju sve veću cijenu.
Roditelje napuštaju djeca koja u sve masovnijem broju odlaze u Austriju,
Njemačku, skandinavske zemlje s namjerom da se više nikada ne vrate...
I tako će biti sve dok vi u BiH ne budete tješnje sarađivali i držali se zajedno. EU to ne može riješiti, ali možete vi. Zajedno! Nevladin sektor, mediji, mladi ljudi u strankama...
Kakva je uloga
Srbije i Hrvatske u odnosima unutar BiH?
Te dvije države,
zbog Dejtona, imaju specifičnu ulogu, Ona je, kako mi je Richard Holbrooke
objašnjavao, postavljena kako bi se stvarao pozitivan utjecaj na BiH. No,
ispostavilo se suprotno.
Hrvatska i Srbija
uspostavile su loš utjecaj. Imali smo jedan kratak period u vrijeme Mesića i
Račana. Oni su jasno rekli bosanskim Hrvatima da je Sarajevo adresa za
rješavanje svojih problema.
Ali, od tada više
ne vidim taj, već rastući negativni utjecaj.
Znali smo da s
Miloševićem Srbija može imati samo loš utjecaj na dešavanja u BiH. Sada, s
Vučićem... on zna da Srbija neće ući u EU ako njena uloga u BiH i dalje bude
negativna. Isto tako, Vučić zna da se destruktivno Dodikovo ponašanje mora
anulirati. I vidimo da oni pokušavaju to i napraviti.
Srbija zna, jasno im je to rečeno i u Briselu, da BiH mora biti ravnopravni član među državama regiona i da moraju sarađivati s njom na tim principima. Dakle, ne smije se potkopavati suverenitet i integritet BiH.
Nisam baš siguran da je to tako. Pogledajte recentne izjave Dačića i Vulina. Oni otvoreno prijete i vrijeđaju. Znajući ustroj vlasti u Srbiji, takve se izjave ne daju tek tako. Naprotiv. Oni govore ono što Vučić misli, ali ne smije ili ne želi još javno izgovoriti.
Dačić je bio
bliski saradnik Miloševića. I to se nije promijenilo. I EU ne može promijeniti
svaku pojedinačnu akciju susjeda koje se poduzimaju. Mi razgovaramo s Hrvatskom
i Srbijom, upozoravamao. I tražimo od njih da budu konstruktivni. Ali tražimo i
očekujemo konstruktivnost i iz BiH.
Dodik i Čović
provode svoju destruktivnu politiku. Ne rijetko im se u tome pridružuju ljudi
iz SDA. I svi vuku u pogrešnom smjeru.
Ipak, kada je
Srbija u pitanju, ponavljam - ni Dačić, a posebno ne Vulin, ne bi govorili to
što pričaju, da iza njih ne stoji Vučić. To je bjelodano jasno.
