S najnovijom izjavom patrijarha Porfirija SPC se i ovog puta pokazala kao produžena ruka Vučićevih tendencija ‘svi Srbi u jednoj državi‘
Piše: Vlado Vurušić
Koji je Porfirije pravi!? Šteta što patrijarh Porfirije nije isti kao i mitropolit zagrebačko-ljubljanski, a možda bi trebao pokušati, ovako je pokazao da je tek u službi sumanute paranoične politike Aleksandra Vučića i Milorada Dodika.
S najnovijom izjavom patrijarha Porfirija SPC se i ovog puta pokazala kao produžena ruka Vučićevih tendencija ‘svi Srbi u jednoj državi‘
Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije (Perić) u Bijeljini je na obilježavanju spornog nacionalno posesivnog Vučićevog praznika Srpskog jedinstva kazao kako “su granice promjenljiva kategorija” – “Svi znamo da su se kroz povijest granice država i mjesta obitavanja našeg naroda mijenjale, a nismo sigurni se da u povijesti u kojoj je sve relativno neće mijenjati i ubuduće”, rekao je patrijarh Porfirije.
Na istoj diskutabilnoj svečanosti srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić je pozvao – Srbe da čuvaju “mir i slobodu samo pod jednom zastavom” te da “Srbiju i Republiku Srpsku ništa ne može podijeliti”, a nerazdvojni prijatelj hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik u naletu svečarskog osvajačkog raspoloženja nadopunio je kako “danas Srbi imaju dvije države – Republiku Srpsku i Srbiju ” te da “će nastaviti borbu za naše jedinstvo”.
Naime, Dan srpskog jedinstva Vučić je osmislio prije nekoliko godina, u sklopu svoje ideološke nacionalističke matrice “srpski svet” na temeljima Memoranduma SANU i ratne politike Slobodana Miloševića iz 90-ih godina 20 stoljeća – kao praznik svih Srba, gdje god živjeli pod istom zastavom i njim kao “predsjednikom svih Srba” kako ga se titulira u srbijanskim prorežimskim medijima.
No, SPC se i ovog puta pokazala kao produžena ruka Vučićevih tendencija "svi Srbi u jednoj državi", a svojim govorom o “promjenjivosti granica” na ovim prostorima, kao da je iskopao ratnu sjekiru. Naime, znamo, da se nigdje, a pogotovo na Balkanu, granice ne mijenjaju drugačije nego silom. Pokušao je to Milošević, pa ne treba napominjati kako je prošao, ali Vučićevi sadašnji resantiman na ta vremena ratnih, političkih i nacionalnih osvajanja i zločina koja su se pretvorila u stradavanje susjednih naroda, ali i vlastitog, izazivaju nelagodu i tjeskobu.
U skupštinskom obraćanju javnosti Vučić je neki dan, recimo kazao kako je Crna Gora postala neovisna “zbog javašluka” Srbije ili kada je, nedavno, čak i Sloveniju optužio da je narušila integritet Srbije zbog priznanja Kosova. A s tom državom postoje legitimni granični prijelazi, Srbija je prihvatila da pregovara o ulasku u EU u svojim sadašnjim granicama, a ne s Kosovom, a da ne govorimo da su tamošnji Srbi dio kosovske vlasti.
Dakle, Vučić je formalno priznao Kosovo kao neovisnu državu bez obzora što govorio. Patrijarhova opservacija da se “granice neće mijenjati i ubuduće” izaziva posebnu nelagodu, jer SPC djeluje na cijelom prostiru bivše Jugoslavije, gdje se vodio rat. Patrijarh Porfirije ima dva lica – jedno kao zagrebačko-ljubljanski mitropolit, koji poziva na suradnju i zajedništvo, te kao patrijarh Srpske crkve koji promišlja o promjenjivosti granica na područjima gdje, kako kaže “obitava naš narod”.
Koji je Porfirije pravi!? Šteta što patrijarh Porfirije nije isti kao i mitropolit zagrebačko-ljubljanski, a možda bi trebao pokušati, ovako je pokazao da je tek u službi sumanute paranoične politike Aleksandra Vučića i Milorada Dodika. Konačno, prije koji dan osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj dobio je orden upravo od SPC-a. A u tome ni svjetovni Vučić ni njegova svetost patrijarh ne vide ništa sporno.
U svemu im suflira vjerojatno najeklatantniji proputinovski političar na ovim prostorima Milorad Dodik, a za nas je svakako zabrinjavajuće da je on nerazdvojni prijatelj našeg predsjednika Zorana Milanovića, te prvog Hrvata u BiH Dragana Čovića, kojem je čovjek koji se također zalaže za mijenjanje granica – najbolji saveznik! Konačno, zar Čović nije poručio Dodiku čuvajte Republiku Srpsku, možda upravo za Vučićevu proširenu Srbiju, uzduž većeg toka rijeke Save. Koji je to hrvatski interes, za Milanovića i Čovića, podržavati one koji govore o promjenama granica!? Nije valjda da je to “baketina” u koju bi se hrvatska politika mogla uloviti. Sačuvaj nas Bože.
Aleksandar Vučić, Milorad Dodik i patrijarh Porfirije ponovno vraćaju regiju u vremena kada se na ovim prostorima klalo u ime nacije i vjere, možda su ih na to inspirirali ruski tenkovi koji danas razvaljeni tonu po stepskom ukrajinskom blatu. Kao da se ne sjećaju kako je sve završilo sredinom devedesetih upravo zbog toga da ” nismo sigurni da se u povijesti u kojoj je sve relativno neće granice mijenjati i ubuduće”. Vučić, Dodik i patrijarh Porfirije ne mogu pobjeći od sebe, svojih frustracija i poruka koje zaudaraju ponovno na rat, jer se ne mogu pomiriti da su vlastitom krivicom doživjelo poraz i nisu se odrekli politike kojom žele ponovnu preraspodjelu teritorija u regiji.
Ove izjave nisu poruke mira i slobode, kako kaže licemjerno Vučić, nego upravo obratno – poruke koje izazivaju nespokojstvo, A nacionalistima ne samo u Srbiji, daju poticaj. Ovakav istup trojice vodećih srpskih političara potvrdio je koja je njihova politika i što smjeraju i za što se pripremaju. Samo što tu rade hrvatski političari!?
Tekst je izvorno objavljen u Jutarnjem listu, a prenio ga je i crnogorski portal Gradski.me
