Piše: Samir Beharić
Mađarski premijer Orban odbija prihvatiti da muslimani mogu biti Europljani. Dok njegova mržnja i dosluh sa srpskim nacionalistima pozivaju na novi rat, reakcija zemalja članica EU jedva da se čuje.
Novogodišnji praznici predstavljaju tačno 29 godina otkako sam zajedno s porodicom našao utočište u improvizovanom izbjegličkom kampu u Zenici, manje od dva mjeseca nakon što smo izbjegli iz mog rodnog grada Jajca, u centralnoj Bosni. Čim što je Vojska Republike Srpske zauzela Jajce, bili smo primorani pridružiti se hiljadama drugih civila koji su bježali iz svojih domova, ne znajući da li ćemo se ikada vratiti na svoja ognjišta.
Kada je rat počeo, imao sam samo godinu dana i bio sam premlad da bih bio svjestan onoga što se dešava oko mene. Danas sam dovoljno star da prepoznam kako populisti žedni moći koriste opasnu retoriku i postupke kao srpski nacionalisti ranih 90-ih.
Nakon višemjesečnog namjernog blokiranja državnih institucija, lider bosanskih Srba Milorad Dodik, koji je ujedno i srpski član tročlanog Predsjedništva BiH, je preduzeo konkretne korake ka uspostavljanju paralelnih institucija koje bi dovele do raspada zemlje, u suštini izazivajući rat.
Dodikova nastojanja da se Republika Srpska otcijepi nikada nisu bila opipljivija. Narodna skupština Republike Srpske je 10. decembra usvojila zaključke o prenosu nadležnosti sa Bosne i Hercegovine na entitet, među kojima su povlačenje iz Oružanih snaga BiH, Obvještajne agencije, Uprave za indirektno oporezivanje, Suda i Tužilaštva BiH. Ovim secesionističkim akcijama nisu se na odgovarajući način pozabavile ni relevantne državne pravosudne institucije, a kamoli međunarodni visoki predstavnik, koji ima mandat i izvršna ovlaštenja da implementira i štiti Dejtonski mirovni sporazum.
Nije Dodikova ratnohuškačka retorika to što obične građane brine koliko šutnja ili prešutno odobravanje, pa čak i podrška koja dolazi iz nekih zemalja članica EU. Jedna od najostrašćenijih zagovodnica Dodika i njegovih iredentističkih planova je Mađarska i njen desničarski premijer Viktor Orban.
Prošle sedmice, tokom press konferencije o proširenju EU, Orbán je izjavio da je "izazov s Bosnom kako integrirati zemlju s 2 miliona muslimana", naglašavajući da bi bilo teško za EU da upravlja sigurnosnom prijetnjom države u kojoj živi toliko muslimana.
Njegova izjava puna predrasuda je izazvala niz reakcija, ali uglavnom u Bosni i Hercegovini, gdje se Bošnjaci prisjećaju islamofobne retorike koju su koristili srpski nacionalisti uoči rata.
Bošnjački član Predsjedništva BiH, Šefik Daferović opisao je Orbanovu antimuslimansku izjavu kao "sramnu i nepristojnu", ističući da nisu muslimani ti koji predstavljaju izazov Europi, već ljudi poput Orbana i njihove "radikalne, ksenofobne i rasističke ideologije". "
Bivša ministrica vanjskih poslova Hrvatske Vesna Pusić je u oštroj reakciji naglasila da su "bosanski muslimani integrisani Europljani i živi dokaz da je islam i europska religija". Reisul-ulema Husein ef. Kavazović je istakao da Orbanove riječi predstavljaju problem ne samo za Bošnjake, već i za cijelu Europu: slične ksenofobne i rasističke ideologije dovele su do holokausta i drugih užasnih zločina u prošlosti.
Na istoj konferenciji za medije, Orbán je dolio ulje na vatru najavljujući da bi Mađarska blokirala sve potencijalne sankcije EU usmjerene ka Dodiku zbog njegovih separatističkih akcija. Osim toga, naglasio je da će zvanična Budimpešta poslati 100 miliona eura pomoći entitetu Republika Srpska. Ovakvi postupci eksplicitno potkopavaju napore drugih zemalja EU da sankcionišu Dodika u nadi da bi to moglo obuzdati njegove secesionističke porive.
