Da je crnogorska opozicija - takva kakva je, drugu nemamo - napustila parlament čim je Andrija Mandić imenovan za predsjednika Skupštine, a onda građanima objasnila zašto to čini; da je bojkotovala popis; da se koristila svim demokratskim sredstvima vaninstitucionalne borbe - da li bi aktuelnoj vladi, Mandiću, Vučiću i njihovim pokroviteljima sa Zapada bilo teže da objasne šta se to tačno zbiva u Crnoj Gori? Mislim da bi im bilo teže. Ili ste pod stolom ili ste za stolom. Crna Gora nije za stolom i ima samo jedan način da to promijeni: da postane problem. Ako nijeste problem, onda ste punjena ćurka servirana onima koji su problem i koji hoće da budu nahranjeni
Iako svjestan da će, kaže li istinu, ,,izazvati gnev javnosti“, veliki srpski reditelj Živojin Pavlović govorio je da je Titova Jugoslavija predstavljala ,,Periklovo doba, najveći kulturni procvat u istoriji ove nacije“. Ako je vjerovati princu ,,crnog talasa“, Jugoslavija je, tokom Titovog ,,prosvećenog apsolutizma“, doživjela „procvat poezije, modernog slikarstva, ekspoziju proze, najveće domete u muzici…“ A u pozorištu? ”Čudo!“, svjedočio je Živojin Pavlović za beogradski NIN 1993. godine.
Čudo je i u crnogorskoj kulturi otkako su ,,oslobodioci“ preuzeli vlast. Tri godine represije i brutalnosti vlasti očito su bile inspirativne samo za režimske umjetnike, dobitnike najznačajnijih državnih nagrada, čiji se opus uglavnom svodi na vulgarne obračune sa „neprijateljima naroda“ i režima.
Ostali?
,,Kamo sreće da u Crnoj Gori imamo prosvijećenu despotiju“, kaže za Pobjedu pisac i kolumnista Andrej Nikolaidis. ,,Umjesto prosvećene despotije, Crna Gora i Srbija žive ogoljenu despotiju. Aleksandar Vučić, naime, nije prosvijećeni vladar, već političar koji servisira srpski devetnaestovjekovni velikodržavni projekat. To se jasno vidi i po opštem kulturnom i civilizacijskom nivou na koji je doveo Srbiju.
Nažalost, pokazalo se da ni kulturni nivo u tzv. regionu nije viši od onoga u Srbiji, naprotiv: u manjoj ili većoj mjeri, naše kulture funkcionišu kao kolonije Srbije. Ali ne kao kolonije elitine srpske kulture, nego onog njenog najgoreg dijela. U takvoj situaciji nema govora o 'cvjetanju umjetnosti'. A moglo bi ga biti ukoliko bi postojao otpor“.
POBJEDA: Zašto nema otpora?
NIKOLAIDIS: U Crnoj Gori ga nema i zato što Aleksandar Vučić vodi inteligentnu politiku. Ono što bi za godinu ili dvije završio buzdovanom i terorom, završiće relativno mirno za pet ili za deset, i to bez otpora. Fingiranje tzv. demokratskih izbora, smjene vlasti, rasprave unutar vladajuće koalicije samo su igrokaz za neuke, koje Vučić, kao despot Srbije, sprovodi i u Crnoj Gori.
Nažalost, Crna Gora je pala bez velikog otpora.
Naravno, nema spontane pobune: iza tkz. pomjeranja masa uvijek stoji plan. A plan je bio upravo to.
POBJEDA: Što je bio plan?
NIKOLAIDIS: Da nema otpora. Da je crnogorska opozicija - takva kakva je, drugu nemamo - napustila parlament čim je Andrija Mandić imenovan za predsjednika Skupštine, a onda građanima objasnila zašto to čini; da je bojkotovala popis, da se koristila svim demokratskim sredstvima vaninstitucionalne borbe, da li bi aktuelnoj vladi, Mandiću, Vučiću i njihovim pokroviteljima sa Zapada bilo teže da objasne šta se to tačno zbiva u Crnoj Gori? Mislim da bi im bilo teže. Ili ste pod stolom ili ste za stolom. Crna Gora nije za stolom i ima samo jedan način da to promijeni: da postane problem. Ako nijeste problem, onda ste punjena ćurka servirana onima koji su problem i koji hoće da budu nahranjeni.
POBJEDA: Opozicija odgovara da je ona stvarala ovu državu, ovaj sistem i da zato ima odgovornost i obavezu da ih štiti. Zar sistem o kojem govore nije srušen avgusta 2020?
NIKOLAIDIS: Jeste. Ponašanje opozicije, prevashodno Demokratske partije socijalista, a onda i ostalih stranaka, izmiče racionalnoj analizi.
Ukoliko zaista znaju nešto što mi ne znamo, a ponavljaju da znaju - iako su prilike sve gore, a oni sve slabiji - bilo bi dobro da i nas obavijeste, da barem znamo šta nas čeka. Umjesto da kao neprihvatljivu delegitimiše vlast u kojoj je Andrija Mandić šef parlamenta, opozicija sa tom vlašću dogovara popis stanovništva, nude im usluge koje ovi neće. Ukoliko opozicija vjeruje da će ih Milojko Spajić uzeti i njima zamijeniti Mandića, Aleksu Bečića i ostale vojnike srpskog sveta, moram ih razočarati: riječ je o iluziji. Ako je to najbolje što mogu, dobro bi bilo se sami ugase.
POBJEDA: Opozicija bi, kažete, trebalo da bojkotuje parlament kojim predsjedava Mandić. Jesu li ,,naši zapadni partneri“ progutali Andriju Mandića?
NIKOLAIDIS: Deklarativno nijesu. Međutim, imam razloga da vjerujem da je njihovo protivljenje retoričko. Jer, koliko znam, Mandić nije međunarodno izolovan.
Iskreno, ,,našim zapadnim partnerima“ ništa ne vjerujem.
POBJEDA: Zašto?
NIKOLAIDIS: Zašto?! Mračan je trenutak. Preko svog ambasadora u Beogradu, Amerika pruža punu podršku batinanju građana Srbije. Istovremeno, Vučić je za to dobio i podršku Rusije, što može da znači samo jedno: ili je neko od Vučićevih podržavalaca budala, ili su Rusi i Amerikanci u Srbiji i širom ,,srpskog sveta“ u sinergiji. Bojim se da je ovo drugo.
Uzgred, podsjećam da su Amerika i Rusija posljednji put zajedničku ljubav pokazale prema atomskoj bombi.
POBJEDA: Ako ne vjerujete ,,našim zapadnim partnerima“, vjerujete li premijeru Milojku Spajiću? Vjerujete li da je predsjednik Vlade Crne Gore u nekakvom sporu sa predsjednikom Jakovom Milatovićem?
NIKOLAIDIS: Ne vjerujem i nemam dokaze na osnovu kojih bih u to mogao da povjerujem. Da sam na njihovom mjestu, simulirao bih sukob Spajića i Milatovića.
Nemojte mi samo reći da će Aleksandar Vučić dopustiti Spajiću da, uz pretpostavku da Spajić to stvarno želi, Crnu Goru uvede u EU, da ga time ponizi i odsvira kraj projektu ,,srpski svet“. Ili da će Vučić i njegovi vojnici u Crnoj Gori - od Milatovića, preko Mandića do Demokrata i Ure - aktivno raditi na tome da Crna Gora uđe u EU i izađe iz gravitacionog polja Beograda. Pritom, u EU sve pršti od volje za proširenjem, je li?
Ponekad imam utisak da naši građani i politička elita nikada nijesu čuli za to da političari fingiraju sukobe, da jedno govore, drugo rade. Taj stepen naivnosti je zapanjujući, posebno ako znamo da smo zajednica koja ima iskustvo lažnog cara Šćepana Malog.
POBJEDA: Je li premijer Spajić lažni car Šćepan Mali?
NIKOLAIDIS: Spajić je dio ekipe čija je kontrarevolucija pobijedila i koja radi ono što rade svi pobjednici: zauzima pozicije i mijenja sistem. Naš ,,dobar momak“ Spajić je učesnik i važna karika tog sistema. Ne znam, pritom, ko je njemu i zašto dao sertifikat ,,dobrog momka“. Kakve su to uopšte pretpostavke? Saglasan sam da je Milatović gori od njega, pored ostalog i zato što je njegova motivacija patološka.
POBJEDA: Zašto patološka?
NIKOLAIDIS: Zato što se Milatović sveti Crnoj Gori za poraz generacije njegovog oca. Riječ je, dakle, o simboličkoj osveti Socijalističke narodne partije za 1997/98.
S druge strane, Spajić mi djeluje kao neko ko, naravno, ima istu ideologiju, ali dobar dio političkih poteza vuče vođen drugačijim motivima: novcem, strastima i uživanjima na koje Crkva Srbije ne gleda blagonaklono. Iako je riječ o „zdravijim“ motivima u odnosu na one koje ima Milatović, to što je Spajić bolji od predsjednika države ne znači da je dobar. Razlika između njih dvojice slična je onoj između ,,Bostonskog davitelja“ i Džeka Trbosjeka.
POBJEDA: Zanimljiva mi je Vaša teza o osveti predsjednika Milatovića…
NIKOLAIDIS: Ako gledamo procese, jasno je da je na djelu pokušaj revizije 1997. Naime, na vlasti je generacija mladih političara čiji su očevi bili dio SNP-a, poraženog 1997. Njihova djeca danas namiruju račune, pokušavajući da ,,isprave“ ono što je uslijedilo nakon poraza SNP-a i 1997. i 2006. Što je savršena osveta! Djeluje da je detaljno planirana, a da je poruka - radićemo isto što ste vi uradili nama.
POBJEDA: Što tačno?
NIKOLAIDIS: Preuzeće sve u državi, odvući dio ,,naivnih“ i, kada već bude jasno šta im je cilj, biće kasno za buđenje. Aktuelna vlast sve ovo radi polako i pametno, nailazeći na mali, gotovo nikakav otpor. Njega je cementirala opozicija, koja ima samo jednu želju: da postane dio vlasti. Što se, kažem, neće desiti.
Dio građana s pravom je nezadovoljan i zabrinut, dok dio to može postati. Smisao pobune je da, izlaskom iz institucija, opozicija nezadovoljstvo građana politički artikuliše.
POBJEDA: Pogledajte što se događa u Srbiji! Nakon izbora 17. decembra, nekoliko opozicionih lidera štrajkuje glađu, na ulicama Beograda su poslanici, odbornici, studenti, profesori BU, glumci, umjetnici…
NIKOLAIDIS: Iskreno, ne razumijem zašto se dobar dio te opozicije uopšte buni. „Srpski svet“ za koji se zalažu Vučić gradi mnogo bolje i efikasnije. Uostalom, sjetićete se da je najveći dio srpske opozicije podržao litije, govorio sve najgore o vlasti Mila Đukanovića i o nama koji smo tu vlast podržavali samo zato što smo znali da je to jedini način da Crna Gora brzo uđe u EU. Nažalost, gol smo primili u 93. minutu. Litije i avgustovski izbori 2020. bili su posljednji momenat da se spriječi ulazak Crne Gore u EU. Nakon čega ne bi više bilo govora o ,,srpskom svetu”.
Slom Crne Gore u Beogradu je dočekan vatrometom i ovacijama najvećeg dijela srpske opozicije. Paradoksalno, podržavajući litije i ,,srpski svet“, opozicija je stvorila uslove u kojima više nikada neće biti moguća njihova pobjeda na izborima.
POBJEDA: Kako neće?
